Bullshit: Drago Hedl, intervju 17.3. i 24.3.2006. s generalom Aleksandrom Vasiljevićem

2006-05-10

Da je profesor filozofije u Princetonu, Harry G. Frankfurt, pročitao 2006. godine ožujske  intervjue s generalom Vasiljevićem u Feralu sigurno bi kazao: Stop bullshitting, Drago Hedl!

Frankfurt u svojoj knjižici „Bullshit“, prevedena na mnoge jezike, je razjasnio anglosaski pojam te riječi (etimološki znači ekstrement vola, ali pretežno se upotrbljava  u prenesenom smilsu, gdje znači bezmisao i neiskrenost, možda je najbližje dalmatinskoj riječi „čakula“). Bullshit nije krivo, nego iskrivljeno. Za razliku od laži koja je protivna istini, bulšit je indiferentnost prema istini. Za razliku od lažova, bulšitlija je nesposoban za istinu. On se ne protivi istini on ju jednostavno ignorira. Narod bi rekao to su lovačke priče. Kad Vasiljević kaže da KOS nije nikad prihvatio staljinističke metode, ne može se kazati da on laže, jer on  želi pokazati da on u to vjeruje, a ne da želi nekoga uvjeriti u nešto što on ne vjeruje. Bulšit je bliže blefu, negoli laži. Ljudi su tolerantniji prema bulšitu, negoli prema laži, a naivci kod teksta teže prepoznaju da se radi o bulšitu.

Hrvati su se ilegalno naoružavali. KOS je podijelio oružje Srbima, Muslimanima i Kosovarima. Kad je vidio da će doći do opasnog sukoba Vasiljević je Martiću zaprijetio hapšinjem ako ne povrati oružje i ne makne balvane, jer armija je tu da spriječi sukobe. I gle čuda Martić je skinuo balvane i vratio oružje po dogovoru, a Hrvati su prekršili dogovor. „ Uvjetno mogu reći Srbi su vratili oružje, a Hrvati mjesto da vrate oružje prelaze u blokade vojnih objekata“. Generalova pogreška nije da stvar nije točno iznio, nego da to nije ni pokušao učiniti! Bulšit se producira bez obzira na istinu i daje prostora za inspiraciju, boju i fantaziju, za razliku od laži koja je fiksirana u jednu točku. Kod bulšita nisu važne činjenice, nego je tako prikazano da izgleda kao realitet koji ispunjava  svoj cilj neposredno u glavi čitatelja ili ostaje u potsvijesti.

Bulšit kod Vasiljevića je dostigao kabaretsku zrelost. Na pitanje da li je KOS stajao iza akcije raketiranja Banskog  dvora, general „prevazilazi“ i sam bulšit.  On je znanstveno analizirao i istraživao o tome, na koncu se je uvjerio da nije KOS stajao iza toga, jer je dobio od nekog odgovornog  za Ratno zrakoplovstvo časnu oficirsku riječ da ne zna za to! Moram reći, dok sam  skoro zaspao kod tog bezveznog i naglupog teksta, najednom sam se kod te kulminacije bulšita homerski nasmijao. Sjetio sam se vica što sam čuo od svog staroga. Prepričavali su ga u Beču kad je tamo studirao: „ Srpski oficir posjeti javnu kuću i poslije obavljenog posla izleti iz sobe. Djevojka polu gola izleti i poviče: Novac. Oficir na to: Časna reč, srpski oficir ne uzima novac!“

Na koncu moglo bi se reći da su kod generala sva ta bulšit pričanja bile virtuelne istine koje se nisu   ostvarile, virtual reality.

Najočiglednija je karakteristika našeg žurnalizma, da ima toliko bullshita!