Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Poveznice

Kontakt

 

TKO JE KOGA TREBAO ŠTITITI U AGRESIJI NA HRVATSKU?

  2006-11-27
(
koncept)

Koja je bila uloga UNPROFOR-a

 Igor Crnobrnja iz UNPRPFOR-a se 22. rujna 1993. (ili koji dan prije – ne sjećam se točno) zanimao za mogućnost zaštite pripadnika UNPROFOR-a u skloništima namijenjenim za zaštitu civila u slučaju zračnog napada. Na moje traženje da to iskaže pismeno 22. rujna je poslan zahtjev UNPROFOR-a koji je potpisao Richard Arnoldi. Nakon toga poslao sam 27. rujna odgovor UNPROFOR-u u kojem sam tražio neke detalje, a htio sam i u cilju zaštite stanovništva saznati od čega stanovništvu Zagreba i drugih gradova prijeti opasnost. Odgovor UNPROFOR-a je stigao 1. listopada. U njemu nije bilo ništa što bi pomoglo zaštiti civilnog stanovništva. Kako u Zagrebu nije bilo niti dovoljno prostora za sklanjanje civilnog stanovništva, a UNPRPFOR nije pokazivao interes da nam u toj zaštiti pomogne, a uz to upravo donesena je politička odluka o formiranju povjerenstva za kontakt s UNPROFOR-om (nije dopušten kontakt mimo povjerenstva) nisam ništa niti odgovorio. Poslao sam 13. listopada dopis Hrvoju Šariniću koji je vodio to povjerenstvo, od kojega nisam dobio nikakav odgovor. Očekivao sam da će hrvatski političari tu prepisku s UNPROFOR-om iskoristiti za objašnjenje svijetu onoga što se u Hrvatskoj događa, odnosno tko koga u Hrvatskoj treba štititi. Dakako i to je od strane politike izostalo, valjda su se bojali “političkih posljedica” zbog nemogućnosti da zaštitimo UNPROFOR.

 

Zahtjev UNPROFORA za zaštitom bio je očito potaknut njihovom vjerodostojnom informacijom o onima koji su bili spremni napasti Zagreb, čega su se bojali, no tu informaciju UNPROFOR nije želio podijeliti s nama, da bi se u skladu s mogućnostima načinilo sve potrebno da se ublaže posljedica takva napada na civilno stanovništvo. Posljedice su poginuli stanovnici u raketiranju Zagreba 2. i 3. svibnja 1995., a da pritom druga stradanja preostalog civilnog stanovništva uključivo pljačku njihove imovine na okupiranim područjima Hrvatske do njihova oslobađanja u akcijama Hrvatske vojske, niti ne spominjemo.

 

Spomenuta događanja otvaraju pitanje: Tko je koga u Hrvatskoj trebao za vrijeme agresije štititi? Velike su razlike onog što je bio zadatak misije UN i događanja na terenu. Kada je Hrvatska pomalo počela vračati svoja okupirana područja da li je i tada UN imao kakvu odgovornost ili je i to bilo fiktivno?

 

 

Detalji za usporedbu su na Internet adresama:

 

RAT PROTIV HRVATSKE 1991.-1995.

http://66.249.93.104/search?q=cache:deSTLWoNp3cJ:www.hr/hrvatska/WAR/WAR.html+UN+forces+in+Croatia&hl=hr

 

UNPROFOR

http://www.un.org/Depts/dpko/dpko/co_mission/unprofor.htm

UNPROFOR – pregled događaja

http://66.249.93.104/search?q=cache:nHcbjeZotS4J:www.hr/hrvatska/WAR/UNPF-chron.html+unprofor&hl=hr

 

UNCRO

http://66.249.93.104/search?q=cache:UI1NfnguhmgJ:www.un.org/Depts/dpko/dpko/co_mission/uncro.htm+uncro&hl=hr

 

 

 

Dr. Branimir Molak

posljednji ratni zapovjednik Civilne obrane (zaštite) RH

 

Napomena:  O spomenutom zahtjevu UNPROFORA pisano je u američkim novinama Cincinnati Enquirer 1994. godine, a kod nas tek 2003.

 

 

 


 

 


 

 


 

 

 

 

 

 

 

  Na vrh