EU

Adriano Milovan
Vjesnik
http://www.vjesnik.hr/html/2003/11/10/Clanak.asp?r=gos&c=1

Zona slobodne trgovine u regiji dugoročni je projekt, koji bi se ostvario širenjem »smanjene« Cefte na zemlje europskog jugoistoka, ali tek nakon što one ispune uvjete / Nije riječ o stvaranju čvršće integracije ili regionalnog političkog okvira, a kamoli o »paketu« za EU, tvrdi ministar za europske integracije Neven Mimica, koji će 13. studenoga predstavljati Hrvatsku na konferenciji u Rimu

ZAGREB, 9. studenoga – Hrvatska će na ministarskoj konferenciji zemalja jugoistočne Europe, koja će se u četvrtak, 13. studenoga, održati u Rimu, najvjerojatnije prihvatiti postupno stvaranje regionalne zone slobodne trgovine, saznajemo od ministra za europske integracije Nevena Mimice. On će na skupu u Rimu, umjesto ministra gospodarstva Ljube Jurčića, predstavljati Hrvatsku.
»Regionalna trgovinska zona od oko 60 milijuna potrošača trebala bi nastati u roku pet do deset godina, a do nje bi se došlo širenjem Cefte, koju će od svibnja 2004. činiti samo Hrvatska, Bugarska i Rumunjska, na ostale zemlje jugoistočne Europe. Uvjeti za ulazak u Ceftu ostaju isti – članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i institucionalni odnos s Unijom«, pojašnjava Mimica.
»Projekt stvaranja zone slobodne trgovine u regiji glavna je tema konferencije u Rimu. Na kraju skupa predviđeno je donošenje ministarske izjave sa strateškim planom stvaranja te zone u dugom roku, s čim se Vlada suglasila ovih dana«, dodaje. To je u suprotnosti s prijašnjm najavama da bi se potpisivao multilateralni ugovor o slobodnoj trgovini tijekom skupa u Rimu, za što zemlje regije, po svemu sudeći, još nisu spremne.
»Očito je da su Talijani malo reterirali u odnosu na svoje prijašnje prijedloge. Od nas se više ne traži da pristanemo na stvaranje zone slobodne trgovine u regiji u kratkom roku, već se ostvarenje tog cilja najavljuje u duljem razdoblju i s ograničenim obuhvatom«, prokomentirao je Vjesnikov sugovornik iz diplomatskih krugova, koji je želio ostati anoniman.Prema njegovim riječima, na promjenu stava službenog Rima najviše su utjecale negativne reakcije, koje su na prvotni talijanski prijedlog stigle iz Hrvatske, ali i iz Bugarske i Rumunjske.
Čini se da je procjena vladajućih elita u tim zemljama da im je ulazak u EU u sljedećem razdoblju izvjestan, a čvršći regionalni okvir u tome bi ih samo kočio. No, tvrdi naš sugovornik, Italija svoje predsjedanje Unijom želi zaključiti nekim konkretnim rezultatom kad je u pitanju jugoistočna Europa.
S obzirom na izražen interes talijanskih poduzetnika prema regiji, zona slobodne trgovine, do koje bi se došlo postupno, nameće se kao kompromisno rješenje.
Strateški plan stvaranja zone slobodne trgovine predviđa tri koraka, kaže Mimica. U kratkom roku, parlamenti zemalja regije ratificirali bi dosad sklopljene bilateralne ugovore o slobodnoj trgovini. Isto tako, zemlje koje još nisu potpisale takve ugovore, to će učiniti najvjerojatnije u četvrtak u Rimu.
Hrvatska je u povoljnijoj poziciji u odnosu na ostale zemlje europskog jugoistoka, jer je do kraja prošle godine potpisala bilateralne ugovore o liberalizaciji trgovine sa svakom od njih i ratificirala ih. Većina drugih zemalja u regiji, međutim, kasni s ispunjenjem tih obveza iz Pakta o stabilnosti.
U kratkom roku, zemlje regije trebale bi ujednačiti potpisane bilateralne ugovore o slobodnoj trgovini. Pokušale bi se ujednačiti i carinske povlastice koje zemlje daju jedna drugoj, pojašnjava Mimica.
U srednjem roku, trebalo bi uskladiti bilateralne ugovore o slobodnoj trgovini među zemljama regije s pravilima WTO-a, a ispitala bi se mogućnost liberalizacije dijela trgovine uslugama.
Tek u dugom roku pokušalo bi se stvoriti regionalnu zonu slobodne trgovine, naglašava Mimica. To znači da one zemlje regije koje do tada uđu u EU, zapravo ne bi ni imale takvu obvezu.
Inače, povjerenik Europske komisije za trgovinu Pascal Lamy s tim je nedavno podrobnije upoznao Zagreb. U pismu Jurčiću istaknuo je da projekt zone slobodne trgovine u regiji ne podrazumijeva da će sva pitanja biti regulirana samo jednim multilateralnim ugovorom, niti predviđa stvaranje institucija poput tajništva.
Lamy poručuje kako bi jedan od načina stvaranja regionalne zone slobodne trgovine moglo biti širenje Cefte na ostale zemlje regije (Albaniju, BiH, Makedoniju i SCG), a takav stav zastupa i Hrvatska.
»Mislimo da nema potrebe stvarati neku novu regionalnu asocijaciju. Bolje je rješenje da se maloj Cefti priključe druge zemlje regije, ali tek nakon što ispune uvjete. No, riječ je o dugoročnom projektu«, ističe Mimica. Pritom odbacuje tvrdnje da bi zona slobodne trgovine mogla biti uvod u neku čvršću gospodarsku ili političku integraciju regije.
»Cijeli taj projekt ne podrazumijeva ništa više od slobodnog protoka roba i, eventualno, dijela usluga među zemljama regije. Ovdje se ne radi ni o slobodi kretanja radne snage, ni o stvaranju ikakvog regionalnog političkog okvira, a kamoli o "paketu" za EU«, zaključuje Mimica.

Adriano Milovan

2003-11-10