Čitam u novinama "otkriće" da Italija vrši tihi pritisak na Hrvatsku zbog esula, da neće potpisati famozni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, te da nam nema pristupa Europi do daljnjeg!
Što se tiče Italije problem je za Hrvatsku puno dublji i nije od jučer! Radi se o tome da Italija sistematično revidira svoju noviju povijest (a s tim automatski i našu). Njihovi političari idu tako daleko da govore da neće priznavati više Osimske sporazume, jer da oni ne vrijede za novonastale države, već samo za bivšu itd.

Nažalost, moram konstatirati da naše novine ne informiraju dovoljno o tome, da političari šute i da ne žele da se o tome puno raspravlja. Ne reagiraju ni intelektualci, ni udruge građana! Zar je savjest ovog naroda ušutkana? Je li moguće da nam se to događa? Zar smo toliko umrtvljeni da ne možemo dići glas ni za ono što je naše? Zar ćemo drugima dopustiti da pišu našu povijest, da brišu žrtve podnesene stoljećima za šaku eura, za pregršt praznih obećanja, samo zato da bismo "ušli u Europu", kao da će time sami od sebe, nekom čarolijom svi naši problemi biti riješeni? Čitao sam nedavno da u jednoj anketi naši građani izjavljuju da su nedovoljno informirani o Europi i što uopće znači pristupiti EU. Ne znaju ljudi što se time dobiva, a što gubi! I što je najtragičnije nema nikoga da ih o tome dostatno informira!

Cijela ta priča o esulima nije slučajna, već se radi o lukavom i smišljenom djelovanju talijanske vanjske politike koje je u ovom svojem dijelu jasno usmjereno protiv Hrvatske, njezinog naroda i njezine povijesti! Sve se radi perfidno i sistematično. Kad su prije tri godine ušli u Vladu Italije, neofašisti su si osigurali prvo podršku Amerike kao velesile. Problem odnosa s Izraelom također je nedavno riješen. Prije par mjeseci potpredsjednik vlade i predsjednik Alleanza Nazionale, stranke reformiranih talijanskih nacionalfašista, Fini bio je u Tel Avivu i ispričao se izraelskom narodu i vladi za rasističke antisemitske zakone koje je donio Mussolini za vrijeme fašizma. Finijevi pristaše tvrde da je Mussoliniju to bilo nametnuto od Hitlera. Na to se je Alessandra Mussolini, djedova unuka, razbjesnila i napustila Finijevu Alleanza Nazionale, smatrajući to izdajom korijena stranke. To je bila emotivna, ali principijelna reakcija koja mnogo toga govori o ovoj stranci. No Fini nije tako naivan. Obrazovan, odmjeren, s određenom političkom karizmom i nedvojbenim iskustvom žrtvuje pješaka da bi dobio partiju. Uvjeren sam da ni Mussolini nije bio tako smiješan i naivan kako ga se obično u povijesti prikazuje. Možda mu je najveća grješka bila da je imao oči veće od želuca!

U Italiji Mussolinijevi kipići se slobodno prodaju na tezgama, a oko Nove Godine po svim kioscima uz kalendare s razgolićenim starletama moglo se kupiti i kalendari s njegovim povijesnim fotografijama. Mussolini u svim pozama za cijelu godinu! Postoji sva sila recentne publicistike koja na neprihvatljiv način pokušava rehabilitirati Mussolinija, prikazujući ga kao dobrog čovjeka i patriota, kojeg je, eto, Hitler odveo u propast.

Nedavno sam vidio i knjigu "Nepoznati duce" gdje se prezentiraju i naravno sa simpatijom tumače Mussolinijeve slike koje je propaganda onomad cenzurirala, jer nisu bile dovoljno "muževne". Tako se pokazuje da je i on bio čestit čovjek od krvi i mesa, a ne onaj kompromitirani pajaco na kojeg smo navikli u "imperatorskom" napuhanom stavu. Sam Berlusconi je izjavio prošlog ljeta jednom engleskom novinaru da "Mussolini nije nikad nikoga ubio" i da je "svoje protivnike samo slao u inozemstvo na odmor".

Mnoge će vjerojatno zgroziti, kao što je i mene, da talijanska djeca već u 8. razredu osnovne škole uče o patriotizmu čitajući Mussolinijeve huškačke govore, te mu se na taj način pokušava dati potpuno drugo mjesto u povijesti. Što da napišu djeca u domaćoj zadaći nego da su ponosna što su Talijani, kao što je govorio i Duce! Pokušajmo nasuprot tome zamisliti što bi se dogodilo da naša djeca uče o Anti Paveliću i ustašama kao o patriotima?

Uvjeren sam da je Italija od odgovarajućih instanci, prvenstveno od Sjedinjenih Američkih Država tražila i dobila posebnu "zaštitničku" ulogu u području Jadrana. Berlusconi se dodvoravao Bushu oko rata u Iraku, tamo je poslao i svoje ljude, od kojih je 19 već poginulo (valjda naši momci neće na isti način ginuti za tuđe ciljeve)! Podršku Americi Italija nije dala bez razloga. Kao što su od saveznika 1915. u Londonu tražili i dobili Istru i Južni Tirol da bi ušli u rat protiv Austrije i Njemačke, tako sada Italija ima druge pretenzije. Frano Supilo se sigurno okreće u grobu kad vidi i čuje ovo što naši političari rade danas! Gdje je danas čovjek njegove energije i zanosa da digne svoj glas protiv trgovine našom zemljom?

O talijanskim namjerama prema našem teritoriju postoje brojni dokumenti, to se iščitava iz svakog njihovog poteza. Spomenut ću programatsku knjigu Adolfa Ursa, zastupnika neofašističke pseudodemokratizirane Alleanza Nazionale, trenutno zamjenika ministra za proizvodne aktivnosti u Talijanskoj Vladi. Njegova knjiga "Euroglobal", izišla iz tiska u svibnju 2003. jasno govori o talijanskim ciljevima na našoj obali. Pod naslovom "Talijanski Drang nach Osten" pisao sam o tome u rubrici Stajališta u Vjesniku od 27. lipnja 2003. Pogledajmo nadalje kakav je talijanski odnos prema našem pravu na proglašenje ekološko-ribolovnog područja! Ministar za odnose s Parlamentom Giovanardi na sastanku famozne "Općine Zadar u egzilu" (tko ih je to izgnao?) u studenom 2003. najavio je da se nada da će se slijedeći sastanak te "Općine" održati u Zadru! Naša bivša Vlada nije tada ni trepnula okom na tu provokativnu izjavu! I dalje se glumi da nam je Italija prijateljska zemlja i da će nam bla, bla, bla..., pomoći da uđemo u Europsku uniju! Bravo!

Zbrojimo dva i dva! Pod tim uvjetima ulaziti u Europsku uniju je opasno, neizvjesno i riskantno. Ulazak u NATO ravan je samoubojstvu. To znači prihvatiti prešutno talijansku kontrolu Jadrana i naše lijepe obale za koju su Hrvati ginuli stoljećima! Talijani bi tako bez bitke, u njima svojstvenom stilu, upravo kao što su dobili i Južni Tirol i Istru 1918., postali de facto zaštitnici svjetskog poretka u ovom dijelu svijeta. Stjepan Radić upozoravao je hrvatske predstavnike, koji su se krajem listopada 1918. spremali otići u Beograd da predaju vlast srpskom kralju znamenitim riječima: "Gospodo, ne srljajte kao guske u maglu!" Oni su mu tada odgovarali: "Bolje je bilo kakva država, a za unutarnje uređenje ćemo lako!" Koliko je to bilo slijepo i naivno nije potrebno objašnjavati. Isto tako moramo danas reći onima koji bi pod svaku cijenu u Europsku uniju: "Gospodo, ne srljajte u Bruxelles kao ovce u močvaru!" (Brucselles na jeziku Belga u vrijeme utemeljenja u 7.stoljeću znači: naselje u močvari)

Što nam koristi ući u EU i NATO, a izgubiti svoj identitet, svoju samosvojnost, pa čak i svoju zemlju i njenu prekrasnu obalu?

Nikola Jelovac
(autor je psihijatar, doktor medicinskih znanosti)