Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Linkovi

Kontakt

 

EU

 

 

 

Odjednom se traže samo anđeli

 Da se zapadnobalkanska kolona zadrži na okupu, treba pristupne razgovore s Hrvatskom zaustaviti ili barem oštro kočiti

BRANKO SALAJ
Vjesnik petak, 8. travnja 2005.

 

U drami posljednjih tjedana zbog početka pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, na međunarodnom su planu pale mnoge maske. Ispostavilo se da je general Gotovina tek jedan u nizu smokvinih listova za provedbu određene politike proizašle iz dogovora ili razilaženja velikih sila.


Umjesto da dokaže optužbu da je hrvatska vlada odgovorna za nepojavljivanje Gotovine u Haagu, Bruxelles je zaigrao na još kudikamo goru tvrdnju: da vlada ne vlada vlastitim obavještajnim i policijskim strukturama, da bi zatim sugerirao da su za Europu zapravo upitne i same vrijednosne zasade cijelog hrvatskog društva. Tako se sustavno nameće tvrdnja da je zbog velikih nedostataka hrvatsko društvo kao cjelina nezrelo za europsku zajednicu.

 

Teza o međunarodnim urotama
Obrada hrvatske javnosti otišla je pak već tako daleko da se uopće više i ne postavlja pitanje prema kojoj bi logici i u čemu Hrvatska, sa svim svojim nedostatcima, bila »lošija«, primjerice, od barem polovice zemalja primljenih u EU prije godinu dana, ili od Bugarske i Rumunjske? Ne pita se zašto se u grješnu svijetu umjesto postupna poboljšanja kreposti odjedanput traže samo anđeli.


Dakako, u cijeloj priči nema baš ničeg anđeoskog – taktički je cilj razvidan: treba stvoriti ozračje u kojem se pregovori, ako do njih u dogledno vrijeme uopće dođe, mogu, kad zatreba, zaustaviti kratkim postupkom. Što se krije iza takve Unijine politike na ovim prostorima, pored uopćena cilja širenja tržišta i demokracije? U Hrvatskoj se, na žalost, već samo pitanje karikira kao teza o međunarodnim urotama. Zašto?


Domaća društvena elita, kratka političkog daha, neiskusna u državnim poslovima i s debelim genetskim opterećenjem podložništva, zaključila da joj je u provedbi nužnih ali nepopularnih reformi najudobnije pozivati se na autoritete izvana. Zato je elitama važno da javnost ne shvati Bruxelles kao suprotstavljenog pregovarača i silu s posebnim ciljevima, nego kao oličenje stroge nepristranosti i kao nesebična nositelja novih nepogovornih vrijednosti.


Odatle i raskorak između idealizirane slike Europske unije koju se želi stvoriti u nas, i načina na koji nas ona projicira u međunarodnoj javnosti. Tako su, na primjer, Reuters i Hina prenijeli uvredljivu izjavu europskog povjerenika Rehna (Svenska Dagbladet, 13. ožujka 2005.) da gospođi Del Ponte vjeruje više nego hrvatskoj vladi, ali su prešutjeli istodobno izrečen zahtjev hrvatskoj vladi da »protumači svom narodu zašto su načela pravne države važna«, što je narodu u cjelini očigledno potrebno.

 

Prešućena je i druga izjava povjerenika Rehna, koji je tada javno posvjedočio dvostruke Unijine kriterije: »Potkraj godine možda ćemo dati pozitivno mišljenje o molbi za članstvo Makedonije i možda početi pregovarati sa Srbijom i Crnom Gorom te s Bosnom i Hercegovinom o pripremnim koracima za članstvo u Europskoj uniji«.


Dok je Unija svojedobno glatko odbila da se u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju uopće spomene da ga Hrvatska smatra prvim korakom u punopravno članstvo, sad u istom dahu podvlači važnost Haaga i sama nudi perspektivu članstva zemlji s vladom krajnje ovisnom o strankama dvaju haaških optuženika, čiji je služben stav da ne će nikoga izručiti. To je mali primjer koliko su isprazne javne priče o individualnom putu u Europsku uniju i o jednakosti kriterija.

 

Neojugoslavenska zajednica, stari snovi
Dugoročne strateške postavke britanske koncepcije rješavanja balkanskog klupka svode se na stare snove o neojugoslavenskoj zajednici koju bi se, zbog niskog stupnja razvitka, najvjerojatnije tek kolonijalno vezalo uz Europu. Da se zapadnobalkanska kolona zadrži na okupu, treba pristupne razgovore s Hrvatskom zaustaviti, ili barem oštro kočiti.


Nije, dakako, riječ o mračnim konspiracijama. Sve je lijepo zapisano, samo treba znati i htjeti čitati. Evo primjera. Službeni Nato Review posvetio je svoj prosinački broj 2004. »povijesnoj promjeni na Balkanu«. Odmah nakon prigodnih članaka De Hoopa Scheffera i Solane, tu se pojavljuje raščlamba Carla Bildta, sada člana Međunarodne komisije za Balkan.


On u Hrvatskoj vidi opustošenu »krajinu« sa spaljenim pravoslavnim crkvama (!!), a u Srbiji započete dojmljive gospodarske reforme i predlaže da »Bruxelles povede ofenzivu za ostvarenje multilateralnog aranžmana koji će … dovesti do carinske unije (Zapadnog Balkana) i možebitne integracije u jedinstveno tržište EU. Takav bi korak … značio određen gubitak suverenosti za sve uključene države a… učinkovito se razvile strukture slojevite suverenosti, koja je regiji tako očito potrebna.«


Brežnjevljeva zamisao o ograničenoj suverenosti živi i dalje, a u Hrvatskoj se prodaje tvrdnja da je suverenost nespojiva sa suvremenim svijetom.


Autor je magistar ekonomije i publicist, bivši hrvatski veleposlanik.

 

Na vrh

 

2005-04-08