Dr. Branimir Molak, dipl. inž.

Zagreb, .............

tel. .............

  

Gosp. Berislav Rončević, dipl. iur., ministar obrane (na ruke)

MINISTARSTVO OBRANE REPUBLIKE HRVATSKE

Zagreb, Krešimirov trg

 Poštovani gosp. ministre,

 Nakon mog dopisa koji sam Vam poslao 25. siječnja 2005., u cilju ostvarenja braniteljskih prava, a za priznavanje čina za vrijeme obnašanja dužnosti u MORH-u za vrijeme rata i reguliranja mog braniteljskog statusa za vrijeme kada sam protupravno i samovoljno bio za jedno vrijeme uklonjen iz MORH-a u čistki najkvalificiranijeg kadra iz MORH-a 1992. godine,  dobio sam odgovor (prilog 2) koji nije prihvatljiv. Očito onaj koji je to potpisao ne zna što se tada događalo u MORH-u ili nije dobro pročitao moj zahtjev i priloge. Pokušao sam u nekoliko navrata s Vašom tajnicom dogovoriti sastanak s Vama, jer se radi o delikatnoj temi, ali bez uspjeha.  Stoga Vas želim dodatno informirati o tome da itekako ima osnova da se ispuni moj zahtjev.

 Rješenje za prestanak mog radnog odnosa u MORH-u od 16.9.1992. (prilog 1) koje je potpisao izvjesni Josip Lucić zasigurno je potpisano bez znanja tadašnjeg ministra Gojka Šuška, jer me ministar razriješio tek 11.3.1993., ali ne zbog moje nesposobnosti kao što je krajnje neprilično i krajnje uvredljivo u svom “rješenju” potpisao Lucić, nego zbog imenovanja na višu dužnost - zapovjednika SCZRH u MORH-u na koju me postavila Vlada RH na prijedlog  ministra (prilozi 2 i 3 iz dopisa koji ste dobili 25. siječnja). Uz to otkud pravo Josipu Luciću (koliko sam informiran školovanom samo za fiskulturu i judo) da se pojavljuje kao “glavosjek – prijeki sud” za najkvalificiraniji kadar u kritičnom vremenu agresije na Hrvatsku. Očito je spomenuti Lucić  nesposoban za bilo kakve poslove (zacijelo je u pitanju i nešto drugo osim nesposobnosti) jer me je samovoljno izbacio iz MORH-a, a Vlada me takvog “nesposobnog” na prijedlog ministra obrane, postavila na višu dužnost. Nije to učinio samo meni nego i drugima. Za trajanja ovog protupravnog i samovoljnog čina nisam primio niti kune nikakvih sredstava za život, a to što me tvrtka koja se spominje u odgovoru na moj dopis (prilog 2) vodila kao zaposlenika, bilo je samo radi ostvarenja minimalnih prava zdravstvene zaštite koju mi je spomenuti ukinuo. Prava na odštetu nisu zastarjela, jer sam odštetu tražio još  20.1.1994. (prilog 5 iz dopisa od 25. siječnja). U odgovoru  (prilog 2) se ne spominje po kojem to zakonu nikada nisam dobio odgovor na taj moj zahtjev MORH-u iz 1994.

  “Nesposoban” sam postao samo stoga što sam donio još 1991. iz Washingtona metodologiju SAD (NATO) za uspostavu odgovarajućeg sustava civilne obrane i ponudu Amerikanaca da nam u tome pomognu. Poznato je kome je odgovaralo da nas se u uspostavi onemogući. Moj izvještaj s puta u SAD možete naći u arhivi MORH-a, ako ga nisu uništili.

 Što se tiče priznavanja čina, očito onaj koji je napisao odgovor (prilog 2) nije informiran što je SCZRH, pa stoga što smo i ja i suradnici za vrijeme rata u MORH-u radili. Dok sam bio član Stožera za RKB zaštitu uz operativne poslove obrane - zaštite stanovnika intenzivno sam surađivao na uspostavi vojnog segmenta Hrvatske vojske za RKB zaštitu (jer ga tada još nije bilo). U organiziranju obrane civilnog stanovništva boravio sam u svima (osim jedne) županijama RH, a naročito onima kritičnim za obranu. Očito ti poslovi nisu poslovi administracije u MORH-u, onih koji su uz to, kao posve nekvalificirani, dobili visoke činove. Pronađite dokumente u arhivi MORH-a pa ćete vidjeti da smo ja i drugi iz SCZRH imali status aktivne vojne osobe. Uostalom, pogledajte prilog 4 iz dopisa od 25. siječnja. Dopuštam mogućnost da ga administracija koja je izdavala rješenja “Lucićevog tipa” nije odgovarajuće vodila. U odgovoru (prilog 2) ne piše kako to da je moj prethodnik imao visoki čin, a ja ne. Ne piše ni to koji čin su imale osobe koje su obračunale plaće, bili telefonisti ili obavljale druge administrativne poslove. Ne piše ni koji je čin imao administrativac – “glavosjek” koji je napisao “rješenje” (prilog 1). Kako to da je meni “koji nisam vojna osoba” rješenje potpisala nekvalificirana vojna osoba sa činom?

 Može se s razlogom zaključiti, da ako ja nemam pravo na čin i priznavanje statusa branitelja (za spomenuto vrijeme) u MORH-u, niti Lucić koji je pisao svoja rješenja (a i mnogi drugi) pogotovo na to nema nikakvo pravo. Uz to Lucić bi trebao objasniti zašto je proveo čistku najkvalificiranijeg kadra u MORH-u 1992. usred agresije. Neka zbivanja iz tadašnjeg doba ne zastarijevaju.

 Ako se uz to čak radi o istoj  nekompetentnoj osobi koja je danas savjetnik predsjednika RH i to s najvišim činom u HV (i taj se zove Josip Lucić) može se postaviti pitanje kako i o čemu savjetuje Predsjednika. Zar za izbacivanje s posla svih onih koji nešto znaju i školovali su se? Nešto su o tome pisali i mediji.

 Za slučaj potrebe bilo kojih dodatnih informacija ili objašnjenja eventualnih nejasnoća, molim da mi javite.

  

S poštovanjem                                                                Dr. Branimir Molak, dipl. inž.

 Zagreb, 24. veljače 2005.

 Prilozi:

1. Rješenje o otkazu u MORH-u zbog nesposobnosti Josipa Lucića od 16.9.1992.

2. Odgovor MORH-a od 7.2.2005.