Hague

Optužnice ugrožavaju opstojnost Hrvatske

Izraz "deportacija" najčešće se povezuje s nacionalsocijalizmom i fašizmom, a u optužnici protiv Markača i Čermaka taj se izraz ponavlja čak četiri puta

Anđelko Milardović, direktor Centra za politološka istraživanja, zabrinut je zbog sadržaja optužnica protiv generala Čermaka, Markača i Gotovine do te mjere da smatra kako bi taj dokument mogao imati posljedice za budućnost, ili čak opstojnost hrvatske države u njezinu današnjem obliku. Prošle je godine, naime, Milardović izdao knjigu "Zadnja pošta Den Haag", u kojoj je analizirao navode Centra za prikupljanje dokumenata i informacija Veritas, a kad je proučio sadržaj optužnice protiv Čermaka i Markača, uvjerio se, kaže, u veliku podudarnost tih "štiva".
    - Kad se sažmu navodi Veritasa od 1998. do 2002. godine, a sumnja se da je Veritas prikriveni ogranak srpske obavještajne službe, dolazi se do četiri bitne točke. Prvo, da preko optužnica treba dokazati da je Republika Hrvatska nastala na zločinu i etničkom čišćenju, zatim da je to etničko čišćenje bilo planirano.
    Treća je točka da je plan stvorio civilni i vojni državni vrh. Četvrto, tvrdi se da po logici stvari moraju odgovarati Tuđman i Šušak, a potom generali i niži časnički kadar.
    Takva se percepcija podudara sa sadržajem optužnica.
     Imate li još koji dokaz o, kako kažete, podudarnosti stavova Veritasa i kvalifikacija iz nove haaške optužnice?
    - Optužnica koristi, na primjer, izraz "Regija Krajina". To nije ni zemljopisni, ni ustavnopravni pojam, niti se kao takav koristio u komunikaciji. Taj izraz rabi organizacija Veritas, na čije se informacije oslanja haaško tužiteljstvo.
    Podsjećam da je Veritas još za vrijeme četverogodišnjeg razdoblja djelovanja koje sam analizirao zaključio da bi, ako se optužnicama dokažu spomenute četiri točke, srpsko stanovništvo moglo tražiti u najmanju ruku neki kanton, aktiviranje plana Z4 ili čak obnavljanje Republike Srpske Krajine. Taj je treći zahtjev nerealan, ali prva dva nisu.
     Zašto mislite da ti zahtjevi nisu nerealni?
    - Eto, u Slobodnoj Dalmaciji od prošlog petka može se pročitati izjava šefa Veritasa Save Štrpca koji kaže da čak i same optužnice, bez konačne presude, daju osnovu hrvatskim Srbima za traženje široke autonomije.
    On, osim toga, tvrdi čak i da bi opstanak Hrvatske mogao biti doveden u pitanje ako Haaški tribunal generale Markača, Čermaka i Gotovinu proglasi krivima.
     Kakva je, prema vašem mišljenju, veza između sintagme "zločinački pothvat", koja se navodi u optužnicama protiv trojice generala, i temelja hrvatske države, za koje kažete da su ugroženi?
    - Ako su akteri toga zločinačkog pothvata pokojni predsjednik države Tuđman i tri generala, znači da je riječ o vojno-političkom vrhu, koji se definira kao zločinačka skupina. Iz toga se može izvesti da je država nastala na zločinu i etničkom čišćenju, a onda se dovode u pitanje temelji takve države.
    No takve se besmislice ne mogu pobiti nikako drukčije nego pred Haaškim sudom. Treba razraditi strategiju pomoći svim optuženicima, kao i strategiju obrane od kvalifikacija kao što je ona o "deportaciji", što se spominje u točkama 28., 29., 41. i 42.
    Kad netko na četiri mjesta upotrijebi izraz "deportacija", onda to izaziva strašno negativne konotacije, koje se obično vezuju samo uz ideologiju nacionalsocijalizma i fašizma.
    Najbesmislenija je 51. točka optužnice u kojoj se kaže da je "do 1992. godine Hrvatska vojska radila na planovima da vrati teritorij Republike Srpske Krajine". Hrvatska vojska se, dakle, optužuje što je stvarala planove za povrat svojih okupiranih teritorija.
    Što je trebala raditi jedna državna vojna organizacija u slučaju okupacije dijela državnog teritorija?
    Postojali su i planovi da se taj problem riješi mirnim putem, ali kad to nije išlo, primijenjen je drugi put.
     Koju svrhu može ispuniti skora rasprava proširenoga Predsjedništva Sabora o novim optuženicima?
    - Tu bi raspravu trebalo usmjeriti prema pravnim i političko-ideološkim aspektima optužnice.
    U pravnom smislu treba osigurati svu potrebnu pomoć optuženicima, a trebalo bi utvrditi i strategiju odbacivanja političko-ideoloških kvalifikacija iz optužnica.
     Ako ostane, na primjer, točka 51. optužnice, ispada da država nije trebala pripremati povrat okupiranih područja, a da međunarodna zajednica žali što je teritorij vraćen, te da post festum priznaje Republiku Srpsku Krajinu.

Deana Knežević

2004-03-15