Pravna agresija na Hrvatsku
Marko
Barišić
Vjesnik
http://www.vjesnik.com/html/2004/04/05/Clanak.asp?r=kom&c=1
Kao
što je 1991. u Hrvatskoj vladalo zajedništvo u
otporu prema velikosrpskoj agresiji, tako se sada,
2004. godine, zbog optužnica iz Haaga koje
neistinito prikazuju cjelinu zbivanja u tome vremenu
stvara jedna vrsta prešutne suglasnosti između
mnogih stranaka, institucija i pojedinaca koji se u
normalnim okolnostima nalaze na različitim stranama
političkog spektra.
Haaško tužiteljstvo je, naime, u svojim ocjenama o
karakteru Domovinskog rata te izjednačavanjem uloge
Hrvatske i Srbije u ratu u BiH toliko iskrivilo
događaje da je jednostavno »primoralo« sve one koji
imalo drže do istine, do svog osobnog i nacionalnog
dostojanstva, da pokrenu inicijative ili se pridruže
već postojećima kako bi se taj tendenciozni prikaz
ratnih zbivanja u Hrvatskoj i BiH, osporio i
odbacio. Hrvatska je bila napadnuta, okupirana i
imala se pravo braniti, kazao je s tim u vezi
predsjednik Vlade Ivo Sanader, najavljujući kako
državne institucije ni u kojem slučaju neće
skrštenih ruku promatrati pokušaje mijenjanja
hrvatske povijesti. Iz čelništva SDP-a već su
odbačene tvrdnje o Hrvatskoj kao agresoru na BiH. I
Đapićevi pravaši su kazali kako se prekida njihova
dosadašnja šutnja o haaškim optužnicama. Iz
Instituta za hrvatsku povijest poručili su kako dio
njihovih znanstvenika već radi na projektima vezanim
uz ratno razdoblje. U tijeku je i potpisivanje apela
za istinu o Domovinskom ratu, koji će biti upućen
Vladi i Saboru. Još prije su pojedini hrvatski
pravni stručnjaci iz dijaspore ponudili svoje usluge
Vladi kako bi, radeći bez naknade, dali svoj
doprinos obrani hrvatskih interesa od optužnica
koje, prema mišljenju mnogih, predstavljaju
političku i pravnu agresiju na samostalnu Hrvatsku.
Takvi koraci očekuju se i od drugih hrvatskih
institucija. Treba podsjetiti da je Ustavni sud,
analizirajući dokumente bivše srpske paradržave,
rezolucije UN-a i hrvatski Ustav, utvrdio da su
vojno-redarstvene akcije bile zakonite, legitimne,
te da je Hrvatska, kao i druge suverene države,
imala pravo i silom vratiti svoj okupirani
teritorij. Da tadašnje državno vodstvo nije
preferiralo samo vojna sredstva, dovoljno govori i
mirna reintegracija Podunavlja, koju je UN označio
kao jednu od najuspješnijih mirovnih operacija. No,
činjenice očito ne znače mnogo kreatorima haaških
optužnica. Političke predrasude su toliko jake a
interesi koji stoje iza njih tako snažni da se
Hrvatsku, kada se već nije uspjelo vojno, sada
pokušava pravno i politički poraziti i kazniti je
kao glavnog krivca zato što više nema niti može biti
bilo kakva oblika nekadašnje Jugoslavije. Zato se
optužnice doimaju i kao politička osveta.
Mirno su promatrali
zvjerstva nad Hrvatima, a sada peru ruke
Miroslava
Cavor
Vjesnik
http://www.vjesnik.hr/html/2004/04/05/Clanak.asp?r=pis&c=3
Nakon što su službeno objavljene i ove, nadati se
zadnje, optužnice protiv hrvatskih generala, sve
je »došlo na svoje«. Više nema nikakvih tajni –
svi su oni, uključujući pokojnog predsjednika dr.
Franju Tuđmana, optuženi kao pripadnici
»zločinačke organizacije«.
Na temelju svega što se s tim u vezi događalo u
proteklih desetak godina, takav finale se mogao
očekivati. Nije nama potrebno ponavljati genezu
događanja od sredine osamdesetih do danas te kakav
je karakter bio srpskocrnogorske agresije, što je
dobro poznato međunarodnoj organizaciji i
svjetskim moćnicima. Svi su znali što se sprema,
ali su njihovi interesi bili posve suprotni
težnjama hrvatskog naroda za slobodom i
samostalnošću. Budući da je sva moć u njihovim
rukama, sada kažnjavaju Hrvatsku za to što se
obranila.
No i u Hrvatskoj se premalo govori o tome što se
događalo prije samoga čina agresije, o »događanju
naroda« i Miloševićevoj poruci s Gazimestana.
Teško je i zamisliti da sa svim tim nisu bili
upoznati svjetski moćnici, a znamo i da su mogli
spriječiti agresiju, ali očito nisu htjeli. Sada
krimen »nepoduzimanja odgovarajućih mjera«,
prebacuju na žrtve agresije. No, pred sudom pravde
mogli bi se naći neki od njihovih vojnih i
političkih dužnosnika koji su, kao »promatrači«
ili »snage razdvajanja«, mirno promatrali
zvjerstva nad hrvatskim narodom. Naravno, neće,
bez obzira na mnoštvo dokaza.
|