Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Poveznice

Kontakt

 

Hague

 

 

 

Pravna agresija na Hrvatsku

Marko Barišić
Vjesnik
http://www.vjesnik.com/html/2004/04/05/Clanak.asp?r=kom&c=1

Kao što je 1991. u Hrvatskoj vladalo zajedništvo u otporu prema velikosrpskoj agresiji, tako se sada, 2004. godine, zbog optužnica iz Haaga koje neistinito prikazuju cjelinu zbivanja u tome vremenu stvara jedna vrsta prešutne suglasnosti između mnogih stranaka, institucija i pojedinaca koji se u normalnim okolnostima nalaze na različitim stranama političkog spektra.
Haaško tužiteljstvo je, naime, u svojim ocjenama o karakteru Domovinskog rata te izjednačavanjem uloge Hrvatske i Srbije u ratu u BiH toliko iskrivilo događaje da je jednostavno »primoralo« sve one koji imalo drže do istine, do svog osobnog i nacionalnog dostojanstva, da pokrenu inicijative ili se pridruže već postojećima kako bi se taj tendenciozni prikaz ratnih zbivanja u Hrvatskoj i BiH, osporio i odbacio. Hrvatska je bila napadnuta, okupirana i imala se pravo braniti, kazao je s tim u vezi predsjednik Vlade Ivo Sanader, najavljujući kako državne institucije ni u kojem slučaju neće skrštenih ruku promatrati pokušaje mijenjanja hrvatske povijesti. Iz čelništva SDP-a već su odbačene tvrdnje o Hrvatskoj kao agresoru na BiH. I Đapićevi pravaši su kazali kako se prekida njihova dosadašnja šutnja o haaškim optužnicama. Iz Instituta za hrvatsku povijest poručili su kako dio njihovih znanstvenika već radi na projektima vezanim uz ratno razdoblje. U tijeku je i potpisivanje apela za istinu o Domovinskom ratu, koji će biti upućen Vladi i Saboru. Još prije su pojedini hrvatski pravni stručnjaci iz dijaspore ponudili svoje usluge Vladi kako bi, radeći bez naknade, dali svoj doprinos obrani hrvatskih interesa od optužnica koje, prema mišljenju mnogih, predstavljaju političku i pravnu agresiju na samostalnu Hrvatsku.
Takvi koraci očekuju se i od drugih hrvatskih institucija. Treba podsjetiti da je Ustavni sud, analizirajući dokumente bivše srpske paradržave, rezolucije UN-a i hrvatski Ustav, utvrdio da su vojno-redarstvene akcije bile zakonite, legitimne, te da je Hrvatska, kao i druge suverene države, imala pravo i silom vratiti svoj okupirani teritorij. Da tadašnje državno vodstvo nije preferiralo samo vojna sredstva, dovoljno govori i mirna reintegracija Podunavlja, koju je UN označio kao jednu od najuspješnijih mirovnih operacija. No, činjenice očito ne znače mnogo kreatorima haaških optužnica. Političke predrasude su toliko jake a interesi koji stoje iza njih tako snažni da se Hrvatsku, kada se već nije uspjelo vojno, sada pokušava pravno i politički poraziti i kazniti je kao glavnog krivca zato što više nema niti može biti bilo kakva oblika nekadašnje Jugoslavije. Zato se optužnice doimaju i kao politička osveta.
 

Mirno su promatrali zvjerstva nad Hrvatima, a sada peru ruke

Miroslava Cavor
Vjesnik
http://www.vjesnik.hr/html/2004/04/05/Clanak.asp?r=pis&c=3 

Nakon što su službeno objavljene i ove, nadati se zadnje, optužnice protiv hrvatskih generala, sve je »došlo na svoje«. Više nema nikakvih tajni – svi su oni, uključujući pokojnog predsjednika dr. Franju Tuđmana, optuženi kao pripadnici »zločinačke organizacije«.
Na temelju svega što se s tim u vezi događalo u proteklih desetak godina, takav finale se mogao očekivati. Nije nama potrebno ponavljati genezu događanja od sredine osamdesetih do danas te kakav je karakter bio srpskocrnogorske agresije, što je dobro poznato međunarodnoj organizaciji i svjetskim moćnicima. Svi su znali što se sprema, ali su njihovi interesi bili posve suprotni težnjama hrvatskog naroda za slobodom i samostalnošću. Budući da je sva moć u njihovim rukama, sada kažnjavaju Hrvatsku za to što se obranila.
No i u Hrvatskoj se premalo govori o tome što se događalo prije samoga čina agresije, o »događanju naroda« i Miloševićevoj poruci s Gazimestana. Teško je i zamisliti da sa svim tim nisu bili upoznati svjetski moćnici, a znamo i da su mogli spriječiti agresiju, ali očito nisu htjeli. Sada krimen »nepoduzimanja odgovarajućih mjera«, prebacuju na žrtve agresije. No, pred sudom pravde mogli bi se naći neki od njihovih vojnih i političkih dužnosnika koji su, kao »promatrači« ili »snage razdvajanja«, mirno promatrali zvjerstva nad hrvatskim narodom. Naravno, neće, bez obzira na mnoštvo dokaza.

Na vrh

 

2004-04-05