|
Stabilna haaška
kolonija
Nenad Piskač
Tjednik Fokus
http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=1969&izdanje=87
Da nas je
JNA s četnicima uspjela sve pobiti, kao na
Bleiburgu, ICTY-ja ne bi bilo
Ni šest
novih optužnica, u kojima se lažno tereti Republika
Hrvatska i šest hrvatskih branitelja za agresiju na
Bosnu i Hercegovinu, nije bilo dostatno da s
interkontinentalnoga leta prizemlji šefa vlade, da
predsjednika države pri kraju mandata natjera na
prvu ozbiljnu državničku izjavu, da predsjednika
Sabora pozove na uzbunu i žurnu izvanrednu sjednicu
najvišega predstavničkog tijela hrvatskoga naroda.
Svi optuženi redom potpisuju “dragovoljni” odlazak u
haašku tamnicu. Oporba se bavi sitnim
potkusurivanjem. Udruge proizišle iz Domovinskoga
rata ovako rascjepkane nisu nikakva snaga. Civilno
društvo? Tišina, također. Mediji - jednoumno
naprijed. Sveopća nirvana nameće samo jedan
zaključak - Hrvatska je od Tuđmanove regionalne sile
danas postala stabilna haaška kolonija.
Sada je jasno kako se političke optužnice Carle del
Ponte uklapaju u Sanaderov program - pokrenimo
Hrvatsku. Njegovo pismo Haagu neodoljivo podsjeća na
svojedobno Račanovo pismo. Optužnice su sastavni dio
i Mesićeva programa liberalne građanske Hrvatske,
kao posljedica svjedočenja zaštićenoga svjedoka i
isporuke pismohrane državnih tajna. Šeks je ponudio
oportunističke post festum rasprave. A za njegovu
zamjenicu Vesnu Pusić od ranije znamo da je u Saboru
zastupnica Carle del Ponte. Za preostali dio Sabora
vrijede stranačke stege. Sve to dokazi su političke
stabilnosti haaške kolonije.
Najnovija haaška ofenziva protiv Hrvatske i Hrvata u
BiH došla je umjesto otkrivanja istine o Bleiburgu.
Danas od tzv. saveznika iz Drugoga svjetskog rata
dobivamo optužnice temeljene na lažima. Da je JNA s
četnicima uspjela pobiti sve nepokorene Hrvate, kao
na Bleiburgu, Haaškoga suda danas ne bi bilo. Dokaz
tomu jest da Nürnberg nije osudio nijednoga Hrvata,
čak ni Tita, a ponajmanje najmlađega partizanskog
generala Franju Tuđmana. Haag naknadno ispravlja
nürnberški “propust”. Mirnodopska saveznička akcija
u Hrvatskoj, nakon što je postala suverena država,
svela se na kupovanje i instaliranje liberalne
demokracije. I saveznici i domaća liberalna
demokracija u bitnome se slažu: u Europu Hrvati mogu
samo preko haaškoga praga, ni prije ni poslije. Ako
je to put, a jest, uvjerava nas kompletna
politelita, onda tome društvu i takvoj demokraciji
treba reći da je Hrvatska i prije globalne
antiterorističke koalicije vodila na svome
teritoriju antiteroristički rat i to ne
preventivnoga karaktera. Ovdje je srpski terorizam
uz pomoć etničkoga čišćenja prekinuo hrvatski
teritorij na polovinu. On to ne bi mogao da
svojedobno nije bilo izdaje na Bleiburgu, te bez
zelenoga svjetla SAD-a i Europe. Zato se Haag ne bi
smio promatrati izvan bleiburške dioptrije i
politike tzv. međunarodne zajednice prema Hrvatskoj
s početka devedesetih godina prošloga stoljeća. Za
bleiburški masakr nikada nije podignuta nijedna
optužnica zato jer su Hrvati s eurosavezničkoga
stajališta i tada i sada bili i ostali krivi. Nije
posrijedi tajna zavjera nego javna.
Engleska i danas brani svoje sudjelovanje u
bleiburškoj egzekuciji Hrvata. To su već povijesne
činjenice, ako i nisu haaške ili nekoga drugoga
međunarodnog suda za ratne zločine. Stabilna haaška
kolonija jednoga će dana biti i pridružena, ali tek
kada, poput pogana, žrtvuje hrvatske branitelje, a s
njima i istinu o samoj sebi. Mi znamo, svi hrvatski
generali na ovomu području, a pogotovo na teritoriju
Republike Hrvatske, pobornici su i preteče globalne
antiterorističke koalicije. Ako je europski projekt
republika srpska krajina, republika srpska, kao što
je to bila Jugoslavija, onda je logično da će svi
hrvatski antiteroristički generali završiti u Haagu
kao teroristi i zločinačka organizacija, zajedno s
Hrvatskom kao agresorom na eruosavezničke projekte,
uključujući i BiH. Saveznici iz Drugoga svjetskoga
rata obračunavaju s nepostojećim “hrvatskim
nacizmom”.
Uvijek je, čak i u kolonijalnim okolnostima, takva
količina nepravde, kakva se protiv Hrvatske i
hrvatskih branitelja ukopala u Haagu, vrištala do
neba. Tamo gdje se nije obratila nebu, rađala je
osvetom, tj. terorizmom. Haag, dakle, nije pitanje
pravde nego je pitanje političkoga terorizma
usmjerenoga prema hrvatskome narodu i njegovoj
državi. Globalni preventivni rat na primjeru
Hrvatske pretvorio se u politički terorizam. Haag od
Hrvata želi načiniti teroriste i zločinačku
organizaciju s jedne strane ili s druge da vrišteći
pribjegnu nasilju kako bi skrenuli pozornost na
nepravdu koja im se čini. Ali Haag zna da Hrvati
nisu bombaši samoubojice, a računa i na etiku
situacije koja od Tuđmanove smrti vlada Hrvatskom...
|
