Hague

Drago Pilsel
Vjesnik
http://www.vjesnik.hr/html/2004/02/16/Clanak.asp?r=unu&c=1

Vrhunac Žužulova debakla na BBC-u bio je trenutak kada je odbio decidirano odgovoriti na pitanje bi li Vlada izručila Gotovinu da je on u Hrvatskoj i da ga, dakako, hrvatska policija uhiti. Ali je još dublje potonuo nakon što je upitan što njemu, kao čovjeku i Hrvatu, znači Gotovina i kada je jedinoga hrvatskog haaškog bjegunca prvi čovjek diplomacije opisao kao branitelja Hrvatske kojeg se ne može povezati s nekim »lošim stvarima«. I to nakon što je »Le Monde« objavio da se Gotovina, osim pljačke draguljarnica, bavio i švercom droge i oružja / Te londonske i washingtonske posude hladne vode nad glavom premijera Sanadera i ministara Hebranga, Žužula i Škare-Ožbolt, među inima, vraćaju vodstvo HDZ-a u stvarnost. A ona govori da se medijski amaterizam stranke na vlasti možda još tu i tamo može progurati kada se igra na domaćem terenu, ali u svijetu prve lige novinarstva ne prolazi niti je ikad prolazio

Na web stranici BBC-a moguće je pročitati da je Miomir Žužul, ministar vanjskih poslova Hrvatske, član »nacionalističkog HDZ-a«, stranke koja se vratila na vlast tvrdeći za sebe da se pretvorila u respektabilnu organizaciju desnog centra koja svoju zemlju želi uvesti u Europsku uniju i u NATO.
Britanska televizija kratko obavještava posjetitelje toga sitea da je ministar Žužul gostovao u glasovitoj emisiji Tima Sebastiana Hard Talk u petak, 13. veljače i da ga je voditelj pitao je li HDZ čvrsto odustao od »nacionalističkih politika prošlosti«, odnosno zašto bi toj stranci trebalo biti dopušteno pridruživanje EU?
Naime, BBC ne zaboravlja da je HDZ, kako se navodi, devedesetih bio desničarska stranka, ekstremne politike i slaba poštivanja ljudskih prava koja je natjerala tisuće Srba da napuste zemlju. Dodaje se da je, kada je napokon izgubila vlast, ta politička grupacija teško optužena za korupciju i da su aktivisti ljudskih prava i dalje skeptični, pa traže odlučne korake kako u istragama o ratnim zločinima tako i u suradnji s Haaškim sudom.
To je bio okvir ili uvod u razgovor ministra Žužula i utjecajnoga britanskog novinara Sebastiana koji je okarakteriziran kao promašen, to jest, kao talk show koji nije trebao hrvatskoj diplomaciji.
Doduše, ništa novo, jer ministar Žužul za sebe ne može reći da ima dobar rejting u inozemnim, ali relevantnim medijskim gostovanjima počevši od neuvjerljiva načina na koja je pokušavao zataškati ubojstva Srba i paljenje njihove imovine nakon »Oluje« u The New York Timesu na ovamo.
Bilo je jasno da i ovaj puta Žužul doživljava fijasko kada mu je novinar Sebastian ponavljao »gospodine ministre, izbjegavate odgovoriti na moje pitanje« i kada se nastup šefa hrvatske diplomacije svodio na ponavljanje obranaških poštapalica poput »pazite«, »stanite«, »čekajte«, »da vam objasnim«..., bez ijednog konkretnog odgovora.
Vrhunac Žužulova debakla na BBC-u bio je trenutak kada je odbio decidirano odgovoriti na pitanje bi li Vlada izručila Gotovinu da je on u Hrvatskoj i da ga, dakako, hrvatska policija uhiti. Ali je još dublje potonuo nakon što je upitan što njemu, kao čovjeku i Hrvatu, znači Gotovina i kada je jedinoga hrvatskoga haaškog bjegunca prvi čovjek diplomacije opisao kao branitelja Hrvatske kojeg se ne može povezati s nekim »lošim stvarima«.
A pitanja su, poput upravo spomenutih, bila ubojita i sasvim konkretna. »Gospodine Žužul, nije li istina da hrvatska vlada ne želi ili ne može izručiti Antu Gotovinu jer ga štite tajne službe?«; »Što je hrvatska vlada učinila da se on privede pravdi?«; »Kažete da vam je učlanjenje u EU bitno, a niste tajnim službama dali nalog da se Gotovina nađe«, itd.
Žužul nije bio u stanju ni uzeti u obzir da se razgovor o Gotovini na BBC-u događa dok se još nije, da se metaforički izrazim, »osušila tinta« u izdanju pariškog dnevnika Le Monde koji je podsjetio da je na početku osamdesetih »heroj Gotovina« bio pljačkaš draguljarnica, da je zbog toga u Francuskoj osuđen na kaznu zatvora i da nije bio nikakav borac Legije stranaca nego vozač u svojoj pukovniji na Korzici. Zar je ministar Žužul mislio da se u Londonu ne čita Le Monde i da na BBC-u ne znaju da je taj dnevnik objavio da francuske tajne službe vjeruju da se po povratku u Hrvatsku na početku devedesetih Gotovina nastavio baviti starim poslom, prometom droge iz latinoameričkih zemalja u Europu, da je pariški sud 1992. hrvatskog generala osudio na dvije godine zatvora zbog iznude, da je 1995. kazna za to djelo, kako nas podsjeća ove subote novinar Vjesnika Željko Peratović, povišena na dvije i pol godine te da je u lipnju 2002. Gotovina stavljen na popisu traženih francuske policije zbog zabranjene trgovine oružjem?
Zar ministar Žužul zaista misli da su novinari istraživači BBC-a koji pomažu Timu Sebastianu diletanti?
Ministar je osramotio uljuđenu Hrvatsku jer se niti jednom nije ogradio od Gotovine sugerirajući da se vlast koju predstavlja ne kani razračunati sa svojom tamnijom stranom.
Kolega Sebastian ga je matirao pitanjem o broju ekstremističkih elemenata isključenih iz HDZ-a na što ministar nije znao odgovoriti kao i komentarom da su nova spaljivanja srpskih kuća (što je Žužul opisao kao izolirani slučaj) vatreni signali koji su uvjerljiviji od usmenih poziva (čelnika HDZ-a) na povratak (Srba).
Važnost razgovora ministra Žužula i novinara Sebastiana leži i u tome što je ta emisija sažela raspoloženje britanske vlade o mogućem pristupanju EU, odnosno najavila mogući krah Žužulove »vanjske politike«, jer, kako je ovih dana ponovno izjavio predsjednik Republike Stjepan Mesić, »nije dobro da Hrvatska bude talac samo jednog čovjeka koji se nije odazvao sudskom pozivu«. A da je Gotovina, čovjek u čijoj biografiji ministar Žužul ne može pronaći »ništa loše«, glavna prepreka i noga koja će Žužula srušiti na tlo potvrdio drugi novinarski događaj, ovaj puta u Washingtonu.
Američki veleposlanik za ratne zločine Pierre Richard Prosper ponovio je u subotu na konferenciji za novinare da je izručenje Ante Gotovine Haagu uvjet Hrvatskoj za nastavak približavanja EU i NATO, demaskirajući Žužulove i Sanaderove izjave (dotjerane i nakon susreta sa Donaldom Rumsfeldom u Zagrebu) da će SAD pomoći Hrvatskoj bez ispunjenja hrvatskih međunarodnih obveza.
»Ako nova hrvatska vlada bude mogla raditi s nama i s Haaškim sudom da lociraju i izruče Gotovinu, glavna pitanja suda bit će iza njih i moći će ući u Europu i euroatlantske institucije«, kazao je Prosper, pozivajući hrvatsku vladu da nastavi suradnju s Haaškim sudom jer, kako je rekao: »Karadžić, Mladić i Gotovina ključ su napretka«.
Te londonske i washingtonske posude hladne vode nad glavama premijera Sanadera i ministara Hebranga, Žužula i Škare-Ožbolt, među inima, vraćaju vodstvo HDZ-a u stvarnost. A ona govori da se medijski amaterizam stranke na vlasti možda još tu i tamo može progurati kada se igra na domaćem terenu, ali u svijetu prve lige novinarstva ne prolazi niti je ikad prolazio.
Kakve su još medijske blamaže i diplomatske pljuske potrebne da bi aktualna Sanaderova vlast shvatila da je vrijeme izbjegavanja jasnih međunarodnih obveza odavno isteklo?
Autor je slobodni novinar iz Zagreba.
 

2004-02-16