Cijenjeno urednistvo,
zelim se osvrnuti na nedavni
clanak vaseg kolumniste Sime
Letine pod naslovom “Da se ne
zaboravi” na sto me dodatno
ponukao nedavni iskaz generala
HVO-a Slobodana Praljka pred
haaskin sudom a koji je
objavljen na:
http://www.index.hr/clanak.aspx?id=314970
General Praljak je u svom
iskazu pred sudom “osudio ‘teške
zločine’ koje je počinio režim
NDH, rekavši kako je ‘danas u
Hrvatskoj izrazito mali broj
onih koji se ne srame tog dijela
povijesti’. Naglasio je kako su
se Hrvati tada u velikom broju,
među prvima u Europi, uključili
u antifašističku borbu. SFRJ je
opisao kao surovu dikataturu,
ističući kako je iz nje
protjerano više od pola milijuna
pripadnika njemačke, talijanske
i poljske manjine, a da je Tito
bio jedan od najgorih
diktatora.”
Nazalost ovakvi istiniti iskazi
kakve iznosi general Praljak o
odnosu vecine Hrvata prema zlu
koje je napravila i NDH i
komunisticka Jugoslavija dovode
se bez pokrica (i na veliku
stetu Hrvatskoj) u pitanje
iskazima poput onog g. Letine u
vasem listu.
Uz par ograda, tvrdnje g.
Letine svode se na to da je u
redu sto su se ustase pridruzile
fasistima, da je to
plebiscitarno podrzao hrvatski
narod, da se Sepinac svrstao uz
ustase i da je danasnja RH
nasljednica NDH.
Najveci problem s tim iskazima
nije to sto predstavljaju
politicki autogol da ne kazem
samoubojstvo, nego to sto su
potpuno neistinite i
deplasirane. Ove tvrdnje g.
Letine se, slucajno ili ne, 100%
podudaraju sa tvrdnjama srpskog
lobija u svijetu usmjerenima na
protuhrvatsku promidzbu. I idu
za tim da nastoje potvrditi niz
mitova koje McAdams elegantno
opovrgava u svojoj knjizi:
CROATIA: MYTH AND REALITY.
http://www.mcadams-croatia.net/myth/index.htm
Uz ovakve prijatelje suvremene
Hrvatske drzave, tesko da nam
trebaju ikakvi neprijatelji. A
McAdamsu i njemu slicnima koji
nas prijateljski zastupaju po
svijetu, g. Letina kao da
porucuje: “uzalud vam trud
sviraci”.
Nadalje, danas nema nikakvog
smisla I pogubno je novim
narastajima Hrvata nametati
umjetni izbor izmedju fasizma i
komunizma kao sto to cini g.
Letina jer nacija koja se
poistovjecje sa bilo kojim od ta
dva zla nema buducnosti.
Vezano za HDH, ako tijesnu
suradnju s fasistima i nacistima
i ostavimo na trenutak po
strani, najveci problem s njom
nije to sto je bila sve samo ne
neovisna – nego to sto je bila
najgora nacionalna izdaja u
Hrvatskoj povijesti nakon prve
prodaje Dalmacije jer je u ovom
slucaju rasprodana citava od
njenog vodstva.
Osim toga, takva kakva je bila,
HDH je donijela zla Hrvatima
vise nego ikome drugome. Da nije
bilo nje, danasnja Republika
Hrvatska ne bi imala toliko
neprijatelja u svijetu, i prije,
za vrijeme i poslije domovinskog
rata.
S druge strane, koliko god
veliko zlo da je bila
Jugoslavija, medju partizanima
je bilo izvanrednih hrvatskih
domoljuba (npr. poput Andrije
Hebranga starijeg), a osobno
poznajem i bivse partizane koji
se ni za izvanredne privilegije
nisu htjeli odreci svoje vjere
nakon rata i proveli su zivot
kao tezaci ili radnici umjesto
kao upravitelji poduzeca sto im
je bilo nudjeno. Zato
antifasiste ne treba
poistovjecivati s komunistima.
Ovakvi principijelni domoljubi i
antifasisti - i nijedni drugi -
bili su temelj da je Hrvatska
izasla iz II svjetskog rata kao
pobjednica i temelj su da njen
nacionalni duh s ponosom moze
zivjeti i dalje. Jer oni nisu
uprljali ruke ni zlocinima ni
izdajom Hrvatske (kao sto su to
s varijacijama na temu ucinili i
ustase i komunisti).
Uz ovo, ustase su zajedno s
svojim mentorima u Njemackoj i
Italiji i izgubili rat. Tragicno
je stoga kad se Hrvate I
Hrvatsku drzavu pokusava
poistovjetiti s gubitnicima koji
su izdali i krscanske moralne
principe i hrvatsku drzavu.
Naravno da je i medju ustasama
bilo domoljuba koji su se
protivili fasizmu ali nazalost
napravili su pogubnu gresku
misleci (kao to sto to misli i
g. Letina) da je bilo u redu
uhvatiti se pod ruku s zlom
fasizma radi uspostave makar i
marionetske hrvatske drzave. Da
je bilo srece da su umjesto
ovoga upravo ustase organizirali
otpor fasistima umjesto sto su
to ucinili komunisti, Hrvatska
bi danas bila medju
najuglednijim i najrazvijenijim
svjetskim drzavama. Ali nazalost
nisu i nazalost nije. A ima li
smisla okvalificirati takvu
kardinalnu gresku kao uvod u
nasu nezavisnost – ili prije kao
u uvod u nevidjene prepreke na
njenom ostvarenju - neka
procijeni svatko za sebe.
Dr. Zdeslav Hrepić
Hays, USA