2005-12-14

Josip JOVIĆ

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20051214/kolumne01.asp

Razliku između onih koji su ožalošćeni zbog uhićenja generala Ante Gotovine i onih koji se tomu tiho vesele, književni je ideolog Predrag Matvejević, koji je izmamio proteklih dana toliko suza svojih istomišljenika zbog jedne benigne presude protiv sebe, objasnio na zastrašujuće prost, gotovo prostački način. Oni ožalošćeni su primitivni nacionalisti nespremni za dijalog s Europom, provincijalni intelektualci i fašistički ideolozi. A ovi drugi, u koje naravno spada i sam Matvejević, jesu demokrati s europskom i antifašističkom sviješću. Za samoga Gotovinu književnik s ljevice ne bira riječi. Za njega je on legionarski kaplar s krvavim tragovima i s kriminalnim dosjeima, pa čak i kukavica koji nije bio u stanju stati pred lice pravde. Matvejević će pozdraviti i držanje hrvatskih vlasti koje su, reče, učinile sve da se Gotovina izvede pred međunarodni sud i tako promijeni slika Hrvatske kao zaostale balkanske zemlje, u stvaranju koje je slike, dodajmo, i on, koji ignorira hrvatsko pravosuđe, dao svoj nemali obol.
Razlike između "onih" i "ovih" mogle bi se postaviti i na nešto drukčiji način. To bi mogla biti razlika između autohtone misaonosti i morala te učene štreberske servilnosti, razlika između puntarskog i lakajskog mentaliteta, razlika između onih kojima je važnija zaštita digniteta Domovinskog rata i digniteta uopće od ponižavajućeg ulaska u EU, kojima je najviša politička vrijednost i dio osobne sreće nacionalna neovisnost i onih koji su prema tome ili ravnodušni ili čak neprijateljski raspoloženi i koji su pak raspad bivše države doživjeli kao političku i osobnu katastrofu, poput Matvejevića koji to nikada nije niti pokušao sakriti, razlika između onih koji vladaju dobrim dijelom medija stvarajući lažnu sliku javnosti i stvarne, ali ušutkane javnosti, razlika između pripadnika političke elite koja je uhićenje doživjela kao olakšanje i kao uspjeh te mase građana koja je istinski tužna, obeshrabrena i zbunjena i s kojom je ovih dana suosjećao samo predsjednik HSP-a Anto Đapić, shvativši kako samo na toj masi može graditi svoju političku snagu, a ne na milosti Efraima Zuroffa.