Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Linkovi

Kontakt

 

Hrvatski Jezik

 

 

 

Službeni jezik Hrvatske u EU mogao bi biti srpsko-hrvatski

Prvi dopis dr. Šimca Vjesnikovom uredništvu (neobjavljen)


-----Original Message-----
From: neven simac [mailto:nevensimac@yahoo.com]
Sent: Wednesday, February 02, 2005 9:08 AM
To: desk@vjesnik.hr
Cc: vjesnik@vjesnik.hr
Subject: Pismo gospopi Glavnoj urednici, za uvrštenje

HITNO

NA RUKE GOSPOĐE GLAVNE UREDNICE, ANDREE LATINOVIĆ.

Neven Šimac

P.s: ne ove dvije e-adrese Vjesnika aljem posebnim
e-pismom svcoju razmjenu korespondencije s Vašom
novinarkom, gospopom Natašom Zečević i molim Vas
da je predofite gospopi Glavnoj urednici.
S poštovanjem,
Neven Šimac

P.S. Prilažem i jedan svoj kraći curriculum vitae, pa
Vas molim, da ga proslijedite gospođi Latinović.

- - - - - - - - - - - - - -



Neven Šimac,
5, rue Quinault, 75.015 Paris, Francuska
e-mail: nevensimac@yahoo.com


Poštovana gospođo Glavna urednice,

javljam Vam se tek danas, jer sam boravio u Šanjolskoj i po povratku u Zagreb saznao, da je u Vašem listu od 28. siječnja objavljeni su na 1. i 2. stranici dijelovi mojih pismenih odgovora Vašoj novinarki Nataši Zečević. Po Vašem naslovu, istrgnutim i prepričanim dijelovima ovih odgovora stječe se krivi dojam o onome što sam na seminaru "Europskog kruga Hrvatska" govorio i nakon toga napisao. Šaljući pisane odgovore Vašoj novinarki, izričito sam zahtijevao "da bilo kakve preinake objavljujete... jer s Vjesnikom nisam dosad bio sretne ruke." Šaljem Vam elektronski razmjenu pitanja i odgovora s Vašom novinarkom, da se uvjerite i sami, te Vam prilažem tekst tog razgovora.

Ovo je naime već treći put, da s Vašim listom muku mučim:
- prvi put mi je netko u Vjesniku, u mom nekrologu-članku povodom smrti francuskog predsjednika Mitterranda, izbacio "nisi" u poslovici "De mortuis nihil nisi bene", pa je ispalo, da se rugam s pokojnikom, što su mi mnogi zamjerili, a bez ikakve moje krivnje;
- zatim mi je Vaš urednik Jajčanin sustavno ispuštao podatak da sam član Međunarodne hrvatske inicijative (intelektualaca i umjetnika koji žive u svijetu), što sam stavljao uz niz podlistaka u Vašem listu o Borisu Vukobratu.

Danas sam vidio, da se i akademik Brozović bacio kamenom na mene, pa Vas molim da, obzirom na moja prava na osnovi Zakona o tisku, objavite moje sljedeće opovrgavanje, kao i pitanja Nataše Zečevići moje odgovore – bez ikakve izmjene, koje sam poslao Vašoj novinarki:

Evo mog opovrgavanja, koje molim da objavite – na istom mjestu gdje i Vaš današnji tekst g. Barbare Majčetić - prije mog pismenog razgovora s vašom novinarkom:

"Nisam konzultant francuske Vlade za europske integracije. Takav bombastičan naslov najprije ne postoji, a zatim - ja ga nisam nikad ni uzurpirao. Nevolja je, da bi netko iz tog Vjesnikovog krivog predstavljanja mene mogao pogrešno zaključiti, da možda francuska vlada "pobočno" gura "hrvatsko-srpski" ili "srpsko-hrvatski", za što nema po mom najboljem znanju ama baš nikakve osnove.

Činjenice su sljedeće: posljednjih 10 godina radio sam za francusku konzultantsku tvrtku BCEOM u Hrvatskoj i Bosni Hercegovini, te u poslu pripreme državnih uprava četiriju zemlje-kandidatkinje za EU: Češke, Poljske, Litve i Letonske.

Tekst mojih odgovora Vašoj novinarki pokazuje što mislim o temama njezinih pitanja, a što se tiče aluzivne objede akademika Brozovića za jugo-nostalgičarstvo, nemam potrebe odgovarati, jer moje javno djelovanje i moja javna, pisana i izgovorena riječ poodavno govore o tome oko čega se trudim i što mislim."



(A sad evo teksta pismenog razgovora, koji molim da objavite:)

1. Možete mi obrazložiti Vašu izjavu o tome da bi službeni jezik Hrvatske u Europskoj uniji mogao biti "srpsko- hrvatski"?

To nije izjava, to je samo bojazan, koja se temelji na jednoj tragičnoj pogrešci s konca 90-tih godina i na sadašnjoj praksi hrvatskih pregovarača. Tragična pogreška je bila sastaviti i objaviti, u sam suton SFRJ, zajedničke studije hrvatskih i srpskih jezikoslovaca o "jedinstvenom jeziku" s tzv. "diasistemom". Ovu "znanstvenu" činjenicu ne zaboravljaju u svijetu, pa je tako na još mnogo stranih sveučilišta hrvatski i srpski "jedan jezik", koji ima jedno ime, "hrvatsko-srpski" ili "srpsko-hrvatski". S druge strane, nerazumna je praksa hrvatskih pregovarača s Europskom komisijom, da olako i odmah pristaju, čak i u hrvatskom glavnom gradu, da govore (isključivo) engleski. Na taj način ne će niti afirmirati svoj jezik, niti postići poštovanje predstavnika EU za sebe same i za svoj jezik.
Bilo bi bolje, kad bi ti pregovarači bolje poznavali materiju "pregovora", govorili "jednim glasom" i bolje znali na što kao država-kandidat Hrvatska ima pravo i što za nju mogu i moraju izboriti… a ne tražiti da se dopadnu pregovaračima EU, ako pokažu da – dobro govore engleski. Ne će od te "konvivijalnosti" biti nikakve koristi za Hrvatsku, ali nažalost ne će biti ni afirmacije legitimnog prava hrvatskog naroda da svoj jezik zove vlastitim imenom, te da stranci to pravo poštuju.

2. Također, kazali ste kako upotreba engleskog jezika, prilikom pregovora s članovima EU-a, nije potrebna, nego da bi trebali držati do sebe i
koristiti hrvatski jezik?

Nisam mislio, ni rekao da to znanje i povremena uporaba nisu potrebni. Međutim, često sam se nalazio s obje strane "pregovaračkog" stola u Pragu, Rigi, Vilniusu… kad su predstavnici tih zemalja "pregovarali" samo na svom jeziku, iako su svi vladali engleskim. Trošilo se na to dvostruko više vremena, nego je bilo "potrebno", ali to je bila cijena samopoštovanja i poštovanja.

3. Smatrate li da smo spremni za ulazak u EU?
Za ulazak u EU potrebno je prihvatiti u svom pravu, ili pretočiti u nj, čitav Acquis communautaire, tj. oko 100.000 stranica obveznih pravnih i tehničkih tekstova. Nakon toga, a to upravo nije mala stvar, treba te pravne stečevine Unije i dosljedno primjenjivati. Mislite li da je to već, onako usput, učinjeno u Hrvatskoj i da se europsko pravo već dosljedno i promptno primjenjuje? Ili se možda ni hrvatsko pravo ne primjenjuje dovoljno brzo i dosljedno? A pamtite li, da je Poljacima trebalo 13, Mađarima 12 , a Slovencima 11 godina za pripremu za EU? Smatrale li da su Hrvati sposobniji, brži i radiniji od svih njih?

4. Na koji način bi se trebalo boriti protiv euro-skepticizma i 'sira i vrhnja'?
Vrsne hrvatske proizvode moguće je i te kako dobro zaštititi u EU i od njih učiniti hrvatske "šanse" i "niche". Oni ne mogu biti razlog euro-skepticizma, ni eurofobije. Europe se moraju bojati svi oni koji su u poziciji neopravdanog monopola, svi korupcionaši i korumpirani, svi "mentalni jugovići" i nostalgici svih totalitarizama. Europa naime pruža sigurnost, u njoj je dobrovoljno ustupljenim dijelovima suverenosti zajednički upravlja. Europa jedina u svijetu ima i čuva svoj socijalni model i njime može ljudski uspješno parirati divljoj ekonomskoj i financijskoj globalizaciji. Nije ovo osuda svih globalizacija, jer globalizacija prava čovjeka, demokracije, sve slobodnije trgovine, protoka informacija, razmjene kulturnih dobara i znanstvenih informacija... je i te kako pozitivna. Osim toga, Europa ne guši kulturne, ni narodne identitete. Pitajte to Irce na pr. i sjetite se da su oni bili u sličnom položaju kao Hrvatska, tj. post-kolonijalna, slabo razvijena zemlja, slične kulturno-duhovne tradicije, sa snažnom dijasporom u svijetu. A pogledajte danas njihov napredak!

5. Smatrate li da EU u Hrvatsku šalje trećerazredne diplomate?
To ja ne znam, jer ih rijetko susrećem. Ali to sigurno nije slučaj sa sadašnjim predstavnikom Europske komisije u Zagrebu. Osim toga i u Bruxellesu i u pet država-kandidata, u kojim sam radio na njihovoj pripremi za EU, susretao sam i izvrsne i manje vrsne predstavnike Europske komisije, koji su ipak svi bili znalci svog posla. Bojim se da ova vaša kvalifikacija dolazi od nezadovoljstva zbog svega što oni traže i očekuju od Zagreba. Ali nisu oni ti, koji su tražili da Hrvatska uđe u EU, nego je to učinila hrvatska Vlada.



Zahvaljujem Vam na uvrštavanju ovog opovrgavanja i pismenog razgovora s Vašom novinarkom i pozdravljam Vas s poštovanjem,
Neven Šimac





NA RUKE
Gospođi Andrei LATINOVIĆ,
Glavnoj urednici dnevnika Vjesnik - Zagreb






CURRICULUM VITAE


Neven ŠIMAC je rođen 6. prosinca 1943. u Osijeku. Šibenski rod Šimaca potječe od loze Nakića-Vojnovića, kojih je dio, početkom XVII. st, izbjegao iz Bosne u Dalmaciju. N.Š. je oženjen s Gorkom Bulat i otac je troje njihove djece: Mirne (30), Tene (28) i Davora (24).

Školovanje:
Nakon Klasične gimnazije u Zagrebu, N.Š. je završio pravo (po režimu "skraćenog studija") i postdiplomski studij krivično-pravnih znanosti, a zatim u Parizu dva druga postdiplomska studija: političke znanosti i državno-upravne znanosti ("strani ciklus" na Ecole nationale d'administration - ENA), kao i doktorat, nostrificiran u Zagrebu, na temu prava: "Europska konvencija o pravima čovjeka i Francuska". N.Š. je završio i studije usporednog prava, te europskih i međunarodnih organizacija - u Strasbourgu, Madridu, Cagliariju i Freiburgu (im Br).

Radno iskustvo:
1971. započeo je sveučilišnu karijeru kao asistent na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali s padom "hrvatskog proljeća" dopao zatvora (po treći put) izgubio posao i morao potražiti kruha u izbjeglištvu. U Francuskoj od 1972. do 1995. radi na odgovornim dužnostima u središnjoj državnoj upravi, gdje upravlja proračunom od 2-2,5 milijarde eura i vodi odjel od 30-35 službenika, u radnom kontaktu s ministrima, zastupnicima, prefektima; vodi europske Strukturne programme i programe proračuna EU za Francusku; kao član vladine delegacije sudjeluje u međunarodnim pregovorima. Od konca 1995. do 1999. N.Š. je na "privremenom radu" u Domovini - u Zagrebu i Sarajevu, na konzultantskom poslu u svezi s jednim europskim zajmom Hrvatskoj, te s programom Phare u Bosni i Hercegovini. Od 2000. godine N.Š. radi na poslu savjetovanja državnih uprava i vladâ Češke, Litve, Letonske i Poljske oko institucionalne, zakonske i upravne prilagodbe Europskoj uniji, te korištenja "predpristupnih programa EU", a od 2002. još i na praćenju triju zajmova Europske investicijske banke Hrvatskoj. 2001-02. i 2002-03. akademske godine N. Š. u Zagrebu predaje "Europsku zaštitu prava čovjeka" na post-diplomskim Europskim studijima, u organizaciji sveučilišta Paris II i Zagreb.
Kao potpredsjednik Centra za europsku dokumentaciju i istraživanja R. Schuman (Zagreb) N.Š. na dobrovoljnoj osnovi vodi niz seminara-radionica o načelima, standardima i pravilima Europske unije u Ministarstvu za europske integracije i u Ministarstvu za promet. U jesen 2004. godine koordinira izradu strategije Ministarstva za promet RH za jedan pred-pristupni program EU.

Publikacije:
S akademikom Mirkom Draženom Grmekom i profesorom prava iz Pariza Markom Gjidarom, N.Š. je ko-autor knjige "Le nettoyage ethnique - documents historiques sur une idéologie serbe" (dva izdanja: 1993 i 1999; treće, džepno izdanje: 2002; izdavač Fayard, Pariz), prevedene i na hrvatski (Etničko čišćenje - povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji, izd. Globus, Zagreb, 1994), kao i pisac većeg broja članaka u francuskim, hrvatskim i b-h časopisima i novinama. Autor je i četiriju knjižica u izdanju građanskih udruga - Udruge za demokratsko društvo (UDD - Zagreb), Hrvatskog kulturnog društva Napredak (Sarajevo) i Centra za europsku dokumentaciju i istraživanje - Robert Schuman (CEDI - Zagreb): Abeceda demokracije (1999), Protiv korupcije (2000. i 2004.), Izazovi i zamke globalizacije (2001) i Europski principi javne uprave (2002).



Društvovna djelatnost:
U Parizu je N.Š. 1970. godine jedan od osnivača Matice hrvatske, a od 1990. do 1995. predsjednik Predstavničkog vijeća hrvatskih udruga i zajednice Francuske. Posljednjih godinâ član je Upravnog odbora HKD Napredak - Glavne podružnice Zagreb i potpredsjednik Centra za europsku dokumentaciju i istraživanja - Robert Schuman u Zagrebu.

Neprofesionalni interesi i aktivnosti:
Plivanje (nekadašnji waterpolist i trener u splitskom "Mornaru"), trčanje, karate, klasična glazba, slikarstvo, povijest, jezici…

 

Na vrh

 

2005-02-02