Autor Maja MATKOVIĆ
Stotinu i četiri godine poslije prvoga
govora na hrvatskome jeziku u Hrvatskome
saboru odnos Hrvata prema vlastitu
jeziku nije se promijenio. Još je u 19.
st. Ivan Kukuljević uočio sklonost
Hrvata svemu što dolazi iz inozemstva i
povodljivost za tim, a baš je ta misao
vodilja u novoj knjizi mr. sc. Nives
Opačić “Hrvatski jezični putokazi” što
ju je objavila Hrvatska sveučilišna
naklada (sutra se predstavlja u Društvu
hrvatskih književnika).
Probrani članci ugledne jezikoslovke
svjedoče o promjenama navedenim u
podnaslovu knjige. “Od razdraganosti
preko straha do ravnodušnosti” sažetak
je odnosa Hrvata prema svome jeziku što
ga se odriču iz dana u dan i gube
identitet.
Baš kao što je naslovila jednu od
svojih knjiga, “Hrvatski u zagradama”,
tako ni godinu poslije njezina izlaska
mr. sc. N. Opačić zaključuje u jednom od
najprovokativnijih članaka u ovoj
knjizi, “Ususret pidžinizaciji
hrvatskoga jezika”, da je on sve više
jezik u zagradama i za zagrade.
Potvrda se može pronaći u javnim
natpisima, u glasilima, svugdje oko nas.
Čak i one riječi koje smo usvojili iz
njemačkoga i francuskoga jezika u
sveopćoj globalizaciji “prevodimo” na
engleski, a bojeći se vlastita jezika, o
čemu svjedoče dva poglavlja u knjizi
(Strah od jezika i Čega se više bojimo:
materinskoga ili stranog jezika?) –
engleskim zamjenjujemo i uobičajene
hrvatske riječi.
Zanos koji je bio obuzeo Hrvate u
vraćanju riječima koje su bile nepodobne
u Jugoslaviji kratko je trajao, a
oduševljenost engleskim koja je sve veća
poslije 2000. tolika je da i novinski
tekstovi postaju nerazumljivi
čitateljima.
Zbog gubljenja vlastita jezika nitko
se ne uzbuđuje, a ravnodušnost prema
njemu iskazali su i svi političari u
svojoj kampanji. Nitko ga naime nije ni
spomenuo.
Preneseno sa:
Vecernji List
