CroInfo.com - Pro Republika Hrvatska

Od nekoliko reakcija na mogucnost povampirenja “srpsko-hrvatskog” “jezika” (koji kao jezik ima jedini problem da osim Racana i Mesica nitko njime ne govori) – izdvojio sam dvije:

Sa svoje srane bih dodao da uza svo duzno postovanje prema dr. Simcu ne stoji nekoliko konstatacija koje je iznio u onom clanku (ako ih je novinar dobro prenio). Dr. Simcevo opazanje s kojim se slazem je konstatacija o brutalnoj podvornosti i nesposobnosti hrvatskoh politickog vrha.

Od ovih drugih, problematicnih tvrdnji, na nekoliko je ukazao Vjesnikov citatelj Zarko Maric:

Osim ovoga dodao bih da teza o nekakvom svjetu koji ne zaboravlja studije napisane za vrijeme komunizma – nema smisla. Desetljecima smo se mogli uvjeriti – a najvise tijekom i poslije domovinskog rata da taj “svijet” odnosno EU i USA po (njihovj) potrebi moze imati ne samo jako lose pamcenje, nego cesto zapada i u stanje potpune (odnosno selektivne) amnezije. Oni su bezbroj puta pokazali i da imaju i los odnosno parcijalan vid kao i parcijalan sluh a i da im ni kronoloski red dogadjaja uopce nije jaka strana.

Za njih se u Jugi govorio srpsko-hrvatski otkad su ga komunisti proglasili 1954 a ne odkad je objavljena navedena studija u kasnim 80-im. Zato jer im je tako odgovaralo i zato jer im tako i dalje odgovara. Nije tu presudna nikakva studija. Jugoslavenski drustveni znanstvenici su objavili tonu clanaka koje se na zapadu smatraju politicko smece. Eventualno pozivanje EU imperijalista na spomenuti clanak o jednom jeziku moze biti samo iz njigovih pragmaticnih politickih razloga.

Europa i USA su pomagale sve najgore rezime na Balkanu (Titov, Milosevicev, a ranije Alaksandrov) da se ne raspadne Jugovina – njihovo vlastito “cedo” kreirano nakon I svj. rata. Tada su (do tada Austrijske) Hrvatska, Slovenija i Bosna darovane srpskom kralju kao nagrada za zujanje na istocnoj granici Austrije tijekom rata.

EU i USA zele hegemonizirani Balkan kojim je lako upravljati i za lokalnog policajca su po kriteriju brojnosti i saveza tipa “neprijatej moga neprijatelja je moj prijatelj” - odavno odabrani Srbi.
Osim toga, sto se jezika tice, iz cisto prakticnih razloga Europljanima (i inima) je lakse petljati se sa jednim nego sa tri. A do naseg nacionalnog identiteta im je stalo koliko im je i oduvijek bilo stalo – ili kao do lanjskog snijega ili po krilatici “sto zatrtiji – to bolji”.
Zato je g. Maric dobro ukazao da je kontradiktorno tvrditi da ce u EU jezik Hrvata biti srpski (srpsko-hrvatski je ako se sjecate – srpski napisan na latinici) a da EU ne gusi male narode i njihov identitet.

No tocka na i stavljena je cinjenicom da Hrvatsku danas vode politicari koji su osim par casnih iznimaka ili nesposobni ili korumpirani ili bivsi komunisti odgojeni na Jugo-unitaristickoj ideologiji (a prevelik broj njih je sve to zajedno).

SUB 5. 2.
U zemlji u kojoj se narod dokopao slobode, vlast je politički zatvorenik EU
Pričao mi je jedan politički zatvorenik s Golog otoka kako su ih jedno vrijeme svaku noć plašili klapanjem puškomitraljezima kojima su cijevi kroz prozorčiće virile u spavaonice. Bit će uvjerenima da je Hrvatima sudbina biti u ovoj ili onoj vrsti političkog zatvora i pod neprekidnom prijetnjom, našim "europskim prijateljima" kao uperena cijev tako reći danomice služi Ante Gotovina. No, obilje Gotovine u hrvatskoj javnosti urodilo je oskudicom interesa ljudi i za njegov slučaj i za utjecaj tog slučaja na odnose Hrvatska - EU. Što je za hrvatsku vlast sve veća, za narod je sve manja drama. Pa ipak, još tjednima, sve do 17. ožujka, a možda i mjesecima poslije, nešto što više u narodu ne odjekuje - odjekivat će i među političarima i u medijima. Kao na Golom otoku puškomitraljezima, klapat će se Gotovinom, ali sve će manje biti ušiju da to čuju i sve manje strahova što će ih ti zvukovi proizvoditi. Krug strašljivaca suzit će se na Sanadera, Račana, Mesića i društvo oko njih, društvo koje je još potrebno da posluži za ucjene. Koji povijesni obrat: u zemlji u kojoj se narod dokopao slobode, vlast je postala politički zatvorenik Europske unije!

PON 31. 1.
Što bismo nagrabusili da Sanader i Račan nisu osnovali Savez za Europu!
Pošto su Račan i Sanader razveseljavali naciju svojim Savezom za Europu, na početku ovog tjedna objavljeni su prvi osvrti ekonomskih znalaca na taj savez: nedostaje mu - nacionalni plan gospodarskog razvoja. Sanaderova vlada, kao što je činila i Račanova, gospodarstvo prepušta neoliberalističkoj nemilosti tržišta. Istodobno, bivši bankar, a sada profesor na Ekonomskom fakultetu dr. Drago Jakovčević govori kako su se u toj nemilosti strancima prodavale banke. Hrvatski su građani u sanaciju tih banaka uložili 19,5 milijardi kuna, a one su prodane za 5,5 milijardi, odnosno za 14 miljardi kuna manje! Kako te strane banke kreditiraju hrvatsko gospodarstvo? Evo Jakovčevićeva odgovora: "Do sada je gospodarski rast ostvaren isključivo državnim infrastrukturnim projektima, a banke su se angažirale samo uz jamstvo ili garanciju države". A u infrastrukturi riječ je uglavnom o cestama kojima jure automobili proizvedeni u zemljama vlasnika banaka, kod kojih su se zadužili hrvatski građani kako bi te automobile kupili. Ako je, dakle, Savez za Europu sklopljen na rasprodaji banaka, siromašenju i zaduživanju građana i države, bogaćenju stranaca u Hrvatskoj i izostanku financiranja hrvatskog gospodarstva - kako bismo nagrabusili da Račan i Sanader nisu postigli nacionalni konsenzus! Spas u zadnji čas!

Ivo Sanader prije tridesetak godina bavio se vizionarskim poslom za domovinu

Gotovo isti dan jedne su novine objavile da Ivan Aralica navodno piše satirični roman o Ivi Sanaderu, a druge obilje podataka o "nepoznatim austrijskim poslovnim danima" našega premijera. I sam Sanader često voli spomenuti svojih četrnaest godina boravka u inozemstvu, pogotovo kad hoće naglasiti da mu, jer se i sam tamo bavio biznisom, nije nepoznato kako se u Europi posluje. Dakle, osamdesetih godina prošlog stoljeća, Sanaderov biznis, kojim se poprilično obogatio te "osigurao egzistenciju sebi i svojoj obitelji", značio je i plemenitu brigu za domovinu. Iz Austrije je u Hrvatsku, tada željnu i žednu sloboda, dok su svoju preveliku želju i žeđ još mnogi "kontrarevolucionari" plaćali robijanjem u Staroj Gradiški i na Golom otoku, slao za različite listove utješne slike golih djevojaka, krimiće, ljubiće i SF romane. Sada kada vidimo koliko je Sanader liberalizirao svoju stranku, pa i cijelu zemlju, prepustivši je stranom kapitalu, možemo reći da je taj njegov davni doprinos liberalizaciji medijske scene i javnosti u domovini bio vizionarski. Tih godina Sanaderovih poslovnih uspjeha sa slanjem ženskih oblina iz inozemstva u domovinu u kojoj su se već uspješno slagali Udba i pornografija, Bruno Bušić za tu se istu domovinu u inozemstvu mazohistički dao ubiti. Različiti ljudi, različiti "biznisi"!