Uz komentare koje prenosim nize, ovaj komentar
mozete shvatiti i kao promidjbu za “Glas
Slavonije” – jedne od rijetkih novina u
Hrvatskoj koje ne uredjuju i ne lektoriraju
perjanice nekadasnjeg KPH / KPJ a danas
novopecene perjanice demokraticnosti i globalnog
neoliberalizma. Uz takvo stanje medija, ako
nista drugo tjesi cinjenica da jos manje nego
politicarima - građani vjeruju samo novinarima
tiskanih medija (http://www.glas-slavonije.hr/kolumne.asp?rub=2&ID=34)
Doduse ono sto u tome nemoze nikoga utjesiti je to
sto ce taj narod sutra opet izabrati ove iste
politicare kojima isto tako nista ne vjeruje a koji
vec prave rosade bazirane na ovoj cinjenici.
http://www.glas-slavonije.hr/kolumne.asp?rub=2&ID=28
Od kolumni koje bih izdvojio sa weba Glasa
SLavonije - najprije crtica o tome kako je u
Hrvatskoj
http://www.glas-slavonije.hr/kolumne.asp?rid=1134&page=1&id=33
S vremena na vrijeme čovjeku doista dođe da postroji
pojedine velevažne ljude koje (ni)smo izabrali da
nam vode državu i prisili ih na barem četverosatnu
psihološku torturu novinskim naslovima. Bez pauze.
Kažu da je šok-terapija katkada dobra, pa možda ne
bi bilo loše promatrati reakcije najodgovornijih
ljudi kada bi na jednome mjestu iščitavali naslove
tipa: “Tučnjava HDZ-a i SDP-a”, “Zapalio se još
jedan branitelj”, “1.139 osoba na popisu nestalih”,
“Pucao u susjeda zbog svađe oko psa”, “Ljubavna
redaljka kod gazda Žike”, “Bakrena banda” napravila
milijunsku štetu... A onda, poslije te prezentacije
servirati podatke o tome kako je u Hrvatskoj 311
tisuća nezaposlenih, a 119 tisuća osoba prima
socijalnu pomoć. Sumnjam da bi ti podatci izazvali
zebnju oko srca jer, Bože dragi, pa mi ne vidimo
kakvi se sve “napori čine” da bi stanovništvu bilo
bolje. A uostalom, uvijek će biti sirotinje...
Samo na širem slavonskom području koje
administativno čini pet županija: Vukovarsko-srijemska,
Osječko-baranjska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska
i Virovitičko-podravska, čak je 84.250 nezaposlenih
i 38.713 primatelja socijalne pomoći.
I nekoliko odgovora zasto je tako.
Najprije par politickih a onda jedan gospodarski jer
gospodarstvo je nazalost samo zrcalo politike.
Politicki odgovor 1: Hrvatskom i dalje vladaju
zlocinci iz doba komunizma.
http://www.glas-slavonije.hr/kolumne.asp?rub=2&ID=13
Inozemni kolege često me pitaju zašto u Hrvatskoj
nikada nije provedena lustracija. Političku
lustraciju su na različite načine provele neke
istočnoeuropske zemlje u svojim suočavanjima s
komunističkom prošlošću kako bi uklonili iz javnih
službi one koji su se teško ogriješili o ljudska
prava, posebice pripadnika tajnih službi.
U Hrvatskoj su lustracija i
osuda komunističkih zločina izostali jednostavno
stoga što je dolaskom demokracije došlo do velike
ideološke seobe bivših komunista u novu vladajuću
stranku/partiju, a komunistička ideologija (pre)jednostavno
je zamijenjena nacionalističkom [ovo
nacionalistickom je trebalo staviti u navodnike jer
ove ptice selice su sve samo ne nacionalisti op. Z.H.].
Zatim nas je obrambeni rat natjerao na
homogenizaciju naroda prema etno-religijskom obrascu,
što nije pogodovalo moralnom rasuđivanju i razvoju
pluralne demokracije.
Politicki
odgovor 2: Hrvatskom Vladaju zlocinci iz doba
domovinskog rata koji su bili i jesu spremni zivot
dati u borbi protiv njene neovisnosti.
http://www.glas-slavonije.hr/kolumne.asp?rub=2&ID=21
Nakon što smo abolirali notorne zločince i borce
protiv hrvatske države i smjestili ih u sabornicu,
policiju, državne službe, mi u Slavoniji i Baranji,
osim kulena, kao i cijela Hrvatska, dobili smo
također ratni zločin kao najprepoznatljiviji brend
ovoga kraja, za čiju je eksportaciju iz Zagreba
ovdje poslan i profesionalac g. (Homo) Faber, kojeg
je narodu ovog kraja sam Bog poslao kako ne bismo
ostali tek na kulenu kao prepoznatljivom brendu.
…
Od početka neovisnosti, hrvatska je krcata, i među
novinarima i među javnim osobama uopće, ljudima
kojima se na spomen Hrvatske okreće i okretao
želudac. Oni su je, kako nekoć, tako i danas, zbog
vlastitog apriornog osjećaja odbojnosti, čitali i
čitaju isključivo kroz negativnu prizmu, kroz prizmu
zločina, jer “istina je pitanje (ne)prijateljstva”.
“Slučaj” Glavaš još je drastičniji primjer
ničeanskog raskrinkavanja “tragatelja za istinom” o
zbivanjima u Osijeku.
Nakon što se razišao sa “prijateljem” Šeksom i
društvom, promijenila se i “istina” o njemu. I onaj
nes(p)retni ubojica Fehir također je našao nove
prijatelje, pa logično i novu “istinu” koju u
kontradiktornim iskazima stalno mijenja. Sukladno
“prijateljevanjima”. I tako odjednom, ničeanskom
logikom, Glavaš postaje osumnjičenik, još jedan od
naših “zločinačkih” slavonskih brendova kojeg smo
“izvezli” u Zagreb. Što će pravosuđe reći o toj
lakrdiji, nije na meni, tek mogu ponuditi ovo zrno
Nietzcheovog grotesknog smiješka nad
“istinoljubivošću” pozemljara i njihove naknadne
(ne)prijateljske pameti.
...
Gledajući sve to s gađenjem, osjećam da bi Hrvatska
bila idealno mjesto za život da u njoj ne žive i ne
vladaju ”Hrvati”...
I
gospodarski odgovor: U gore opisanoj situaciji,
narod zivi na dugove cime produbljava svoju mizeriju
http://www.glas-slavonije.hr/kolumne.asp?rub=2&ID=34
Svakakvih je još istraživanja bilo ovih dana u
Hrvatskoj, a mi izdvajamo još međunarodno
istraživanje Bank Austria Creditanstalta
predstavljeno u Londonu, na godišnjem skupu Europske
banke za obnovu i razvoj. Prema tom istraživanju, mi
se od svih građana srednje i istočne Europe najviše
zadužujemo i najmanje štedimo
