Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Poveznice

Kontakt

 

Kako vladaju vladari

 

 

 
Bespravnu gradnju potiču prekršajni sudovi

Željko Bukša
Vjesnik
http://www.vjesnik.hr/html/2003/04/13/Clanak.asp?r=tem&c=2

Mislim da zahtjevi za zaustavljanje projekta Družba Adria, dakle izvoza velike količine ruske nafte preko Omišlja, nisu realni. Jer, onda se može postaviti i pitanje trebaju li Hrvatskoj struja, električni vlakovi, tramvaji, hladnjaci... Osim toga, na Jadranu je najveći zagađivač upravo turizam. Razlozi učestale gradnje bez dozvole vuku se iz dugotrajne komunističke vladavine kad su pitanja vlasništva i ažuriranja zemljišnih knjiga bila potpuno zanemarena

Sve češći i jači prosvjedi protiv gradnje odlagališta radioaktivnog otpada, izvoza ruske nafte preko Omišlja, te velika akcija rušenja bespravnih gradnji u Dalmaciji, bili su povod za razgovor s Božom Kovačevićem, ministrom zaštite okoliša i prostornog uređenja.
• Zeleni uz podršku nekih stranaka i saborskih zastupnika najavljuju skupljanje dovoljno potpisa za organizaciju nacionalnog obvezujućeg referenduma o projektu Družba Adria i lokaciji za trajno odlagalište radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Hoćete li ih podržati?
- Podržat ću pravo na takve inicijative. Ali svoje stajalište o tome ću odrediti kad doznam referendumsko pitanje.
• Prema riječima predstavnika eko-udruga, birači bi se na referendumu izjašnjavali jesu li za zabranu gradnje trajnog odlagališta radioaktivnog otpada i zaustavljanje projekta Družba Adria, dakle izvoza velike količine ruske nafte preko Omišlja, zbog opasnosti za Jadran. Zeleni, naime, tvrde da taj posao može Jadranu donijeti više štete nego koristi.
- Mislim da takvi zahtjevi nisu realni. Jer onda se može postaviti i pitanje treba li Hrvatskoj struja, električni vlakovi, tramvaji, hladnjaci... Osim toga, na Jadranu je najveći zagađivač baš turizam. A udruga Eko-Kvarner se o tome, koliko mi je poznato, nije izjasnila. Kao što ne pitaju ni trebaju li nam brodogradilišta iako sva, osim jednog, stvaraju gubitke i onečišćuju okoliš. Neosporno je pravo svake udruge da javno iznosi svoje stavove i zauzima se za njihovo uvažavanje. Isto tako svatko može iznositi svoj partikularni interes, ali državni i javni interesi moraju biti rezultat međusobnog uvažavanja.
Kad se razmatra treba li nam projekt Družba Adria treba imati u vidu da Janaf već normalno radi dvadesetak godina te da se u sjevernom Jadranu godišnje, bez Janafa, prekrca oko 70 milijuna tona nafte. Neuvažavati te podatke nije dovoljno odgovorno. Kad netko pita treba li Hrvatskoj odlagalište radioaktivnog otpada onda treba reći trebaju li nam npr. rendgen uređaji jer i oni stvaraju takav otpad. Nedvojbeno, u Hrvatskoj se proizvodi radioaktivni otpad i treba ga zbrinuti. Odgovor na pitanje treba li graditi odlagalište ili ga izvesti treba dati analiza isplativosti.
• Je li odlagalište radioaktivnog otpada opasan objekt, kako tvrde Zeleni i lokalne zajednice, ili nije ako se propisno izgradi i vodi, što tvrde brojni stručnjaci?
- Svaki objekt za zbrinjavanje otpada je potencijalno opasan. Zato se propisuju uvjeti zaštite okoliša. Ako bi se takvo odlagalište izgradilo po svim pravilima onda njegove efektivne posljedice na okoliš ne bi trebale biti štetne. Ako je nuklearna elektrana izgrađena i vođena po propisima onda je mogućnost nesreće gotovo nikakva. Dosadašnje velike nesreće u Černobilu i Otoku tri milje su nastale zbog lošeg upravljanja i nedovoljnog poznavanja tehnologije. Svi postojeći podaci pokazuju da nuklearke manje onečišćuju okoliš od drugih energetskih objekata. Ali ako dođe do nesreće, posljedice su puno veće.
Time ne zagovaram gradnju odlagališta radioaktivnog otpada. Ali moramo biti svjesni da ga proizvodimo i da ga moramo zbrinuti. One koji zagovaraju njegov izvoz moram pitati kako takva odlagališta mogu postojati u nekoj drugoj zemlji, a u Hrvatskoj ne. Jasno postoje geološki, hidrogeološki i drugi kriteriji na temelju kojih se određuje može li se takvo odlagalište negdje graditi ili ne. Npr. u Njemačkoj se neke vrste njihovog i uvoznog opasnog otpada zbrinjavaju u napuštenim rudnicima, na čemu dobro zarađuju, ali oni kod nas ne postoje. Stručnjaci koji su vodili izbor pogodnih lokacija za gradnju takvog odlagališta u Hrvatskoj tvrde da su pritom poštivani svi stručni kriteriji. Zasad je na Trgovskoj gori određeno samo šire pogodno područje na kojem bi se mogla izabrati točna lokacija. Ali bez potrebnih terenskih istraživanja te izrade studije utjecaja na okoliš s utvrđivanjem početnog stanja ne može se ni misliti na gradnju odlagališta.
• Što će se dogoditi ako Zeleni uspiju skupiti dovoljno potpisa i birači se na referendumu izjasne da su protiv Družba Adrie i odlagališta radioaktivnog otpada?
- Teško je odgovoriti na takvo hipotetsko pitanje. Ali prije odluke o raspisivanju referenduma treba odvagnuti razloge za i protiv. Prihvatiti struju iz Krškog i suvlasništvo u elektrani, a ne pristati na obveze sa radioaktivnim otpadom bilo bi neozbiljno. Zato ne vjerujem da bi mogao proći referendum koji bi neargumentirano ili jednostrano zastupao određena rješenja.
• Koliko ste zadovoljni slovensko-hrvatskim ugovorom o NE Krško? Prije nekoliko ste mjeseci imali primjedbe na taj dokument.
- Nisam bio zadovoljan činjenicom da u pripremama za njegovo potpisivanje naše Ministarstvo uopće nije konzultirano dok je glavni slovenski pregovarač bio njihov ministar za okoliš Janez Kopač. To pokazuje da još nije dovoljno razvijena svijest o važnosti institucija.
• Ako prođe referendum hoće li prije početka provedbe projekta Družba Adria početkom 2004. biti poduzeto sve potrebno da se rizik za okoliš maksimalno smanji?
- Za dio problema koje treba riješiti zadužena su hrvatska tijela državne uprave, dok se drugi dio ne može riješiti bez međunarodne suradnje. Prošli tjedan su predstavnici Italije, Slovenije i Hrvatske razgovarali o planovima intervencija u slučaju nesreće na Jadranu. Oni moraju biti usklađeni s Barcelonskom konvencijom. Ta tripartitna komisija treba definirati zaštitu sjevernog Jadrana kao posebno osjetljivog područja. Sljedeći tjedan je u Italiji sastanak Jadransko-jonske inicijative na kojem će se, očekuje, prihvatiti dogovori tripartitne komisije.
Početkom lipnja Ministarstvo organizira sastanak predstavnika Jadransko-jonske inicijative u Zadru sa ciljem da se dogovori najstroži režim zaštite mora u svim zemljama članicama. Italija je već zatražila da se zabrani plovidba Jadranom brodovima bez dvostrukog dna stariji od 15 godina.
Janafu smo dali dozvole za gradnju četiri pumpne stanice koje će omogućiti reverzibilni transport nafte od Siska prema Omišlju. Ali uporabne dozvole će dobiti tek kad dokažu da je naftovod ispravan. Od njih smo zatražili da naprave studiju utjecaja na okoliš zbog prenamjene terminala u Omišlju, jer se dosad tamo nafta samo istovarivala iz tankera, a sada će se i ukrcavati. U toj studiji treba biti i rješenje za problem tzv. inertnih plinova koji kod utovara nafte izlaze iz tankerskih spremnika te za balastne vode.
Sigurno je da nećemo dopustiti ispuštanje nepročišćenih balastnih voda u Jadransko more. Mogućnost njihovog ispuštanja u južnom Jadranu su predlagali stručnjaci kojima je profit važniji od zakona struke. Počeli su i dogovori ministarstava znanosti, pomorstva, prometa i veza, zaštite okoliša i MUP-a o osposobljavanju službi koje interveniraju u slučaju nesreća. To podrazumijeva i gradnju brodova za praćenje tankera i čišćenje mora. Te brodove zasad nemamo ali bi nam ih, ako zatreba, posudili Talijani.
Ukratko, izvoz ruske nafte i povećavanje broja tankera u Jadranu neće početi prije rješavanja svih problema kako bi se rizik za okoliš maksimalno smanjio. A početak projekta Družba Adria je dobar povod da sve jadranske zemlje primjene najstroža pravila zaštite okoliša i izrade zajedničke planove intervencija na što ih obvezuje Barcelonska konvencija. No, moram napomenuti da dio tih mjera nije u nadležnosti našeg, nego Ministarstva pomorstva, prometa i veza.
• Nedavno pokrenuta akcija rušenja bespravne gradnje u Dalmaciji privukla je pozornost javnosti. Zašto u Hrvatskoj ima tako puno bespravno izgrađenih objekata? Ponekad su, čini se, u neskladu lokalni i državni podaci o tome gdje je gradnja dopuštena. Tko je za to kriv i kako pomoći ljudima koji se zateknu u takvoj situaciji?
- Teško je odgovoriti tko je kriv. U svakom slučaju kriv je onaj koji gradi bez dozvole, a inspekcija to otkrije. Razlozi učestale gradnje bez dozvole vuku se iz dugotrajne komunističke vladavine kad su pitanja vlasništva i ažuriranja zemljišnih knjiga bila potpuno zanemarena, a nepoštivanje zakona o gradnji bilo učestala pojava. Takvom stanju pripomogla je i politika vođena tijekom 90-tih godina ali još više rat koji je uzrokovao velike migracije i slabljenje pravne sigurnosti. Hrvatska želi u EU pa svoje zakonodavstvo mora uskladiti sa europskim pravilima i osposobiti se za primjenu vlastitih zakona.
Bespravnom gradnjom je najviše ugrožen Jadran. Zato smo ove godine tamo organizirali kampanju sprječavanja bespravne gradnje u začetku kako investitori ne bi nepotrebno trošili novac i vrijeme. Ali oni nakon inspekcijskog rješenja nerijetko ubrzaju gradnju uvjereni da im nitko neće rušiti kuću. Provest ćemo još jedan nadzor prije turističke sezone i nadam se da neće trebati još jedan val rušenja. Tijekom ljeta ćemo akciju nastaviti u kontinentalnom dijelu zemlje da ne štetimo turizmu.
Lani smo ipak zapazili pozitivan trend. Nakon izdavanja 350 naloga za uklanjanje bespravne gradnje u 280 slučajeva su investitori to napravili sami. Također, nakon inspektorskih uviđaja sve više investitora traži dozvole kako bi legaliziralo svoje objekte. Iz toga je vidljivo da postižemo rezultate.
Ali teško je očekivati da će bez koordinirane akcije svih institucija samo građevinska inspekcija riješiti taj ozbiljni socijalni problem. Kad netko gradi veći poslovni objekt bez dozvole to znači da nije mogao dobiti bankarski kredit pa plaća gotovinom što znači da su njegove transakcije često ilegalne. Zato bi se u rješavanje tog problema trebala uključiti i porezna inspekcija što se, nažalost, ne događa.
Katastrofalan odnos nekih institucija prema bespravnoj gradnji dokazuju i podaci da su krivci u čak 93 posto prekršajnih presuda dobili najmanju zakonom propisanu kaznu, a u 76 posto slučajeva čak još manju. To znači da prekršajni sudovi vode politiku koja izravno ohrabruje bespravne graditelje. Kazna može biti i do 500.000 kuna, ali nijedan sudac nije izrekao ni približnu kaznu. Najčešće se kazne kreću oko 500 kuna, a često su i manje.
• Koliko ukupno u Hrvatskoj ima bespravno izgrađenih objekata i koliko ih se može naknadno legalizirati?
- Ukupno ih je sigurno više desetaka tisuća od nadstrešnica i svinjaca do velikih stambenih i poslovnih objekata. Lani smo izdali čak 5331 rješenje za rušenje takvih objekata. Ranijih godina je taj broj bio još veći iako vjerojatno nismo uspjeli uhvatiti sve. Dio ih sami uklanjaju svoje građevine, dio ih nastoji legalizirati, ali još uvijek je po Hrvatskoj puno takvih ilegalnih kuća. Zato pripremamo poseban zakon koji će omogućiti legalizaciju takvih objekata koji su u skladu s prostornim planovima. Kod toga će se morati angažirati i jedinice lokalne samouprave. Ako bespravni graditelji ne pristanu pritom platiti sve pristojbe predlažemo da njihove kuće postanu vlasništvo jedinice lokalne samouprave nakon što dugovi prijeđu vrijednost objekta.
Neki bespravnu gradnju brane tvrdnjama da je to jedino rješenje za siromašne. Ali kako onda objasniti da mnogi ulažu stotine tisuća pa i milijune kuna u svoje bespravne kuće. Za njih se može reći da se na određeni način bave organiziranim kriminalom.
• Kako efikasno štititi okoliš kad dobar dio inspekcijskih prijava na sudovima dočeka zastaru ili se određuju minimalne kazne?
- To je čest problem ali ipak je primjetan pomak na bolje. Lani su sudovi počeli izricati kazne i na temelju kaznenih prijava za zagađivanje okoliša. Koordinirani rad naših inspekcija i Državnog inspektorata je doveo do toga da sudovi češće donose veće kazne, a nešto je smanjen i broj zastara. Ali sve je to još nedovoljno.
Dobro je da sve više tvrtki više brine o okolišu. Nakon naredbe naše inspekcije da naprave sanacijski program Dalmacijacement je napravio program vrijedan 18 milijuna eura, a mjerenje njihovih emisija u okoliš pokazuju da su one unutar zakonom dopuštenih granica. Veliko poboljšanje je napravio i HEP u TE Plomin. TE Plomin 1 je godinama bila veliki zagađivač okoliša. Ali izgradnjom TE Plomin 2 sa brojnim uređajima za pročišćavanje, na koje je priključen i TE Plomin 1 stanje je znatno poboljšano.
• Sve su češći problemi s tzv. Nimby efektom i prosvjedi protiv gradnje raznih nepopularnih objekata kao što su odlagališta i spalionice otpada, kanalizacijski ispusti, odašiljači za mobitele, uzgajališta tuna itd. Kako ih riješiti?
- Tako česti prosvjedi protiv raznih objekata pokazuju da je Hrvatska demokratska država. Ali uz prava na koje se Zeleni pozivaju uvijek moraju ići i odgovornosti. Takve probleme treba rješavati striktnim poštivanjem zakona kao i temeljitom pripremom za koju su odgovorna državna i lokalna vlast te investitori. Ulagač mora otvoreno i pošteno lokalnu zajednicu upoznati s planovima i dati sva jamstva da će poštivati sve propise.
Državna i lokalna vlast trebaju posredovati između investitora koji želi nešto izgraditi i lokalne zajednice koja ima pravo na čist okoliš. Zakoni trebaju omogućiti da interes svih budu zadovoljeni. Kod donošenja odluka treba pokazati više senzibiliteta prema interesima javnosti i uvažavati argumente. Svjetska iskustva pokazuju da o temeljitosti priprema ovisi i provedba projekta. Nažalost, u Hrvatskoj se često malo vremena posveti pripremi što onda produžava i poskupljuje provedbu. Ali i tu su primjetni pomaci jer je nekad bilo uobičajeno da i država gradi bez dozvola što je sada, zbog čestih inspekcija, rijetkost.
• Ali što napraviti kad je sve o čemu govorite provedeno, a lokalna zajednica se ipak uporno protivi gradnji nekog nužnog objekta npr. odlagališta otpada ili kanalizacijskog ispusta? Je li jedino rješenje graditi uz pomoć policije?
- Funkcioniranje pravne države ponekad, nažalost, podrazumijeva i primjenu sile protiv onih koji ne prihvaćaju odluke donesene u skladu sa zakonom. Takav je slučaj npr. bio u Stobreču kraj Splita, gdje su mještani dugo pokušavali spriječiti gradnju kanalizacijskog ispusta. Nitko im nije branio da izraze svoje nezadovoljstvo. Ali studija utjecaja na okoliš prošla je javnu raspravu, i razgovaralo se s lokalnom zajednicom. A kad nadležna tijela jednom izdaju potrebne dozvole onda, ako treba, policija mora omogućiti provedbu zakona. Jer otpadne vode će se ispuštati 2500 metara od obale, a sve studije su pokazale da je to dovoljno. Mi smo obvezali investitora da stalno prati kvalitetu mora, što kontrolira i naša inspekcija, te da u slučaju odstupanja od odobrenih parametara mora odmah početi gradnju uređaja za biološko pročišćavanje otpadnih voda.
• Do takvih situacija često dolazi zato što su ljudi desetljećima varani. Često im je obećavano jedno, a kasnije je ispalo drugačije pa sada pušu i na hladno.
- U tom pogledu su u pravu. Ali tako se mnogi nužni objekti nikad neće izgraditi. Sve treba napraviti po zakonu, a onda će inspekcija zaštite okoliša nadzirati rad.

LS na parlamentarne izbore izlazi samostalno
• Što očekujete kako će Liberalna stranka proći na izborima? Hoćete li ići samostalno ili s nekim u koaliciji? Planirate li spajanje s Librom?
- Središnji odbor stranke još o tome nije odlučivao. S obzirom na porast zanimanja javnosti za Liberalnu stranku, nakon njenog nedavnog izbornog sabora i izbora novog predsjednika Ive Banca, u stranci je prilično optimistično raspoloženje. Zato razmišljamo o samostalnom nastupu na izborima.
Ali odluka će ipak biti donešena na temelju analize sadašnjeg stanja i šansi za uspjeh na izborima. Ultimativni cilj nam je imati u Saboru više od četiri sadašnja zastupnika od kojih su dva izabrana na stranačkim listama, a druga dvojica kao pripadnici nacionalnih manjina. Bili bi zadovoljni da u sljedećem mandatu imamo barem pet zastupnika. Nastojat ćemo, iako nam to nije tako imperativni cilj, sudjelovati i u izvršnoj vlasti. Ali to će ovisiti i o rezultatima drugih stranaka i o dogovorima poslije izbora.
Svjesni smo da najmanje pet zastupnika nećemo moći izboriti u jednoj izbornoj jedinici zbog usvojenog izbornog zakona. Dobre rezultate očekujem tamo gdje je naša stranka respektabilna - na osječkom području, Bjelovarsko-bilogorskoj, Koprivničkoj, Primorsko-goranskoj županiji i Dalmaciji, kao i u Zagrebu. Ali to je moje mišljenje jer takve mogućnosti u stranci još nismo analizirali.
Što se tiče spekulacija o spajanju s Librom postoje samo kontakti predsjednika stranaka, ali nema nikakve odluke o tome. No, takva mogućnost je svakako otvorena.

Postoji mogućnost da odem u diplomaciju
• Odlazite li, kako doznajemo možda i prije izbora, za veleposlanika u Prag?
- Ta mogućnost postoji. Budući da o tome ne odlučujem sâm, čekam odluku nadležnih tijela. Nadam se da će odluke biti u skladu s mojim očekivanjima i interesima hrvatske diplomacije. Jer mandat našeg veleposlanika u Pragu je odavno istekao.

Željko Bukša

Na vrh

 

2003-04-13