Kako vladaju vladari

Tihomir Dujmović / Glas Slavonije
http://www.glas-slavonije.hr/kolumne.asp?rid=911&page=1&id=17

No, čak i sad kad je car doista gol, još uvijek se jedna notorna i uvredljiva laž pokušava sakriti pa se u medijima ponajprije govori o brzopletom jeziku, verbalnim akrobacijama, Mesiću se tepa da je bio nepromišljen, zapravo samo nespretan u izričaju i samo rijetki stvar svode na pravu mjeru: predsjednik države je uhvaćen u laži

Ono što obično zovemo Mesićevim gafovima, a što je u posljednjoj aferi u kojoj je izjavio da Hrvatska i Crna Gora nikada nisu ratovale došlo do punog izražaja, do te mjere je prevršilo svaku granicu da čak i njegovi apologeti ističu da je pogriješio. No, čak i sad kad je car doista gol, još uvijek se jedna notorna i uvredljiva laž pokušava sakriti pa se u medijima ponajprije govori o brzopletom jeziku, verbalnim akrobacijama, Mesiću se tepa da je bio nepromišljen, zapravo samo nespretan u izričaju i samo rijetki stvar svode na pravu mjeru: predsjednik države uhvaćen je u laži! Naime, Mesić nije samo uvrijedio ovaj narod kad je predstavljajući taj narod rekao u razgovoru s crnogorskim predstavnikom inkriminiranu povijesnu laž. On je nakon prvih reakcija medija ustvrdio da to nije rekao, da mu je ta izjava izvučena iz konteksta i mi smo zahvaljujući HTV-u mogli točno čuti tko tu ne govori istinu. To je meritum stvari za zemlju koja europski diše, koju zanima razvijeni svijet, za zemlju koja odlazi s Balkana. Ostaje li Hrvatska na Balkanu onda je repertoar izlika razumljiv: omaklo mu se, jezik mu je brži od mozga, a zapravo ga je bolio zub. To je u ovoj prilici jezik Balkana. Ali, u upravo opsesivnoj želji da dokaže da je zapravo u pravu, Mesić nam sada poručuje da "pljačka i upadi Crnogoraca nisu rat" i da je "rat sukob naroda velikih razmjera"?!

Tužna realnost
Koji i čiji je interes da se napad na jug Hrvatske ovako minimalizira potpuno je nejasno, ali da živimo u svijetu u kojem isti taj svijet oslobađanje Knina tretira kao "akciju s prekomjernom upotrebom topništva", a da se divljački napad na Dubrovnik tretira i to od strane hrvatskog predsjednika tek kao "pljačkaški upad" to je naša tužna realnost. No, da stvar bude još gora, nije ovo prvi put da nam se objašnjava kako predsjednik nije mislio ono što je rekao. Nismo li sličan film gledali i pri prodaji sisačke Željezare i pri potpisu onog papira u njegovom uredu? Nije li prije neki dan tvrdio da kod njega brijunskog transkripta nema, da bi ga za nekoliko dana pronašao? Nije li godinama odbijao govoriti o sponzorima u prošloj kampanji da bi sada tvrdio da je baš on višekratno tražio da se financiranje kampanje učini transparentnim? Nije li na samom početku tvrdio da ni za živu glavu neće na Pantovčak? I mogao bih tako redati do kraja kolumne sve one izjave u kojima ga zapravo nismo dobro razumjeli. Sjetimo se kako je u vojarni Dračevac dovikivao okupljenima koji su negodovali kad se pojavio i njegovog objašnjenja zašto je dovikivao, kome i kako! I sve su te afere gurane pod tepih. Neka nevidljiva, ali iznimno moćna ruka trpala je u ladice sve te gafove i svi su oni medijski svjesno zataškani.
Isto vrijedi i za jedan malo manje opasan, ali zato ništa manje značajan gaf kada je ovih dana naš predsjednik države objašnjavao da nije mislio uvrijediti Jadranku Kosor kad je rekao da je u Tuđmanu pronašla političkog oca i da su njegovi politički otac i majka bili Savka i Tripalo. O tome da se pričom o Tuđmanu kao njezinom političkom ocu prema Kosorici ponio nedolično ne treba trošiti riječi, ako ništa stoga jer je javna stvar da Kosoričin otac s njom ne komunicira i Mesićeva niskost doista je prestrašna.

Politički uzori
No, u političkom smislu nije ništa manje strašna činjenica da čovjek koji je bio broj dva u Tuđmanovoj Hrvatskoj danas tvrdi da su mu tadašnji ogorčeni politički protivnici zapravo bili politički uzori i ljudi od kojih je učio. Ako je tome tako, onda je bilo logično da je Mesić odmah krenuo sa Savkom i Tripalom, a ne da se dogodi da je već i Tripalo izišao iz HNS-a, a da se Mesić u tom svom "političkom domu" još nije niti pojavio. Na početku je nešto slično rekao i za svoj odnos sa Gotovcem. Mesić, naime, upravo bezdušno koristi činjenici da Hrvati u pravilu ništa ne pamte i on zna da se danas pomalo zaboravlja da je Gotovac bio ogorčeni protivnik HDZ-a u kojem je Mesić bio čovjek broj dva. Danas se samo kroničari sjećaju da je Tuđmanova vlast zbog niza razloga doslovce prezirala tadašnji HNS koji sa ovim HNS-om nema praktički nikakve veze i da je u tom prijeziru Savku i Tripala, Gotovca i Budišu, ta Mesićeva vlast smatrala za svojevrsne političke neprijatelje. Sada Mesić, koji je u toj i takvoj Hrvatskoj bio jedan od najmoćnijih ljudi, tvrdi da je on zapravo oduvijek na strani Savke i Tripala! Naime, jednom sigurno nije govorio istinu: ako je ovo točno što sad govori, onda nije bio iskren prema Tuđmanu i tadašnjem HDZ-u, a vrijedi i obratno. Ali, Mesić točno računa i s medijima koji mu mimo svakog profesionalizma pomažu šuteći o punoj istini, kao što računa da se prave povijesne istine rijetki sjećaju i zato tako hrabro i kreće u ispisivanje vlastite bolje prošlosti. Problem s današnjim Mesićevim gafovima prelazi samo njegove granice. Naime, s obzirom na to da ga zdušno podržavaju SDP, HNS, HSS i IDS kao i neke manjinske zajednice, njegovi gafovi sada su i njihovi gafovi i on svojim gafovim polako i sigurno jede i njihovu supstancu. I Račan i Tomčić i Kajin toga moraju biti svjesni to prije što su pokazali svoju objektivnu minornost već samom činjenicom da nitko od njih ne može Hrvatskoj ponuditi nekog svog čovjeka za predsjednika države.

 

2004-11-05