| |
Sigurnosne službe
Tihomir Dujmović
/ Glas Slavonije
http://www.glas-slavonije.hr/kolumne.asp?rid=921&page=1&id=17
Da Račanu i Mesiću nije palo na pamet ne samo
ukinuti HIS već ukinuti i obavještajnu akademiju, mi
bismo za tri, pet ili sedam godina imali solidne
kadrovske temelje za moderan ustroj tajnih službi
Najnovija sapunica koja nam stiže iz tajnih službi
otvara nova pitanja, ali nudi i jednu konstataciju:
čini se da ovdje svatko svakog prisluškuje i da oni
koji su se još jučer u oporbi zgražavali i padali u
nesvijest nad vijestima da se manipulira tajnim
službama nastavljaju tu tradiciju nesmanjenom
snagom. I to je, nažalost, glavni meritum priče u
kojoj po pravilu kao kolateralne žrtve stradavaju -
novinari. Jer, Helena Puljiz, kojoj se Jarnjak ovih
dana ispričao, jest kolateral, prije nekoliko godina
to je bilo neko drugo novinarsko pero, ali priča je
uvijek ista. Naše tajne službe, metode njihova rada,
sive eminencije tih službi, tretman koje si one
uzimaju u javnosti - sve je to više-manje ista priča
koja se ovdje priča negdje od 1945. Mi vidimo i po
likovima koji se tu vrte, vidimo da su to likovi iz
prošlog stoljeća, mi vidimo po retorici da je to
stari rukopis, mi i da hoćemo ne možemo imati posla
negoli sa starim kadrom jer, u doslovnom smislu, mi
tu u ozbiljnijoj količini novi kadar ni nemamo.
Naime, iznimke mladog kadra koje se vrte po čelnim
mjestima ne govore ništa o dubinskoj strukturi tih
službi, još manje o metodama rada. Mi, dakle, novi
školovani kadar nemamo zbog jednog banalnog razloga:
krajem 90-ih Hrvatska je ustrojila obavještajnu
akademiju, ne odveć impresivnu, ali solidno kopiranu
ustanovu "zapadnog tipa".
REAKTIVIRANJE STARIH UDBAŠA
Akademija je nekoliko godina pripremana, akademija
je radila, mislim, dvije godine, a onda je Račanova
vlada, očito kao znak startnog pištolja da se kreće
u detuđmanizaciju, istu tu akademiju - ukinula,
zabranila, zatvorila, kako god hoćete. Zatvoriti
ovakvu ustanovu, zatvoriti prvi ozbiljniji pokušaj
da se školuje novi kadar i da nam sudbinu ne kroje
likovi koji su došli sa Sutjeske i Neretve,
zaustaviti dakle proces u kojem je stari Udbin kadar
šalju u mirovinu, pače, zabraniti akademiju, pa i
one koji su već otišli u mirovinu ponovo aktivirati,
to je, objektivno govoreći, zločin prema onome što
zovemo mlada hrvatska država. To je doista zločin, u
prvom redu prema budućnosti tog sigurnosnog sustava,
to je, ako hoćete, zločin prema samim temeljima
nacionalne sigurnosti ove zemlje. Jer, mi ne možemo
aplicirati ulasku u Europsku uniju, a da nam stari
drugovi vode najosjetljiviji dio sustava sigurnosnih
službi. I jer je zaustavljen taj proces novog
školovanja, novog kadra, koji ne samo da ne bi bio
opterećen starim traumama već bi bio i dolično
školovan, mi godinama gledamo iste igrokaze i vrtimo
se u ograničenom krugu. Pa onda Mesić predlaže
Tureka i Lončarića za čelnike tajnih službi, pa ih
onda Račan odbija punih 15 mjeseci, jer da jedan ima
lošu HDZ-ovu prošlost, a drugi da je u odličnim
vezama s nekim likovima iz podzemlja. Pa se onda
Račan igra demokrata i vizionara, pa je zgranut tom
ponudom! Digresije radi, ta je pak epizoda otkrila
upravo ono što se i danas pokazuje: da taj nesretni
institut supotpisa ne funkcionira jer dijeli
odgovornost do neprepoznatljivosti i zapravo otvara
širom vrata krizama. Jer, pri supotpisu nitko nije
kriv i nitko ni za što nije odgovoran. Pa je točno
na tom tragu Račan popustio i nakon 15 mjeseci i on
je supotpisao Mesićev kadrovski izbor. No, punih 15
mjeseci oni su bili tamo i bez Račanova potpisa: što
onda u ozbiljnom smislu riječi institut supotpisa
znači, osim stalno ponavljanje kriza? Sada kad je
Mesić potpisao Podbevšekovu smjenu, on je rekao da
Podbevšek mora otići jer da nema 50 posto podrške
svojih nadređenih. Što to znači osim produciranje
krize, koja svima šteti? Dakle, Račan je tipično
račanovski popustio i sada vidimo da su te iste
tajne službe pratile čak i njegovu suprugu.
OPET NA POČETKU
No, tu ne treba krivnju bacati samo na Mesića: ništa
manja nije odgovornost poslovično i fatalno
neodlučnog i prestrašenog Račana, koji u riskantne
bitke u pravilu ne ulazi! No, sjetimo se sad onoga o
čemu se naglašeno šuti, sjetimo se, naime, kako
bismo problem mogli sagledavati u totalu, kako su
mediji tretirali Markicu Rebića, Ivića Pašalića i
njegov kadar. Sjetimo se kakve su demone od njih
radili, kako su se sablažnjavali nad time što su se
pratili novinari i propitivalo se držanje nekih
nevladinih udruga. Sjetimo se toga danas, kad vidimo
da su tobože detuđmanizirane, demokratske,
pročišćene i svetom vodicom naše dične ljevice
zalivene tajne službe pratile, ni više ni manje
negoli suprugu hrvatskog premijera! Pogleda li se,
dakle, u totalu cijela situacija, može se jasno
zaključiti da 3. siječnja 2000. nije nastupilo
vrijeme idile, nego da je došlo do još većeg kaosa,
još većeg uzurpiranja prava, da je u bijesu
detuđmanizacije jedna mukotrpno stvarana i za svaku
zemlju prevažna istitucija, kao što je bio HIS, bila
ukinuta i da smo, kako vidimo, opet na početku. Da
Račanu i Mesiću nije palo na pamet ne samo ukinuti
HIS već ukinuti i obavještajnu akademiju, mi bismo
za tri, pet ili sedam godina imali solidne kadrovske
temelje za moderan ustroj tajnih službi. Ovako smo,
nažalost, opet na početku.
|
