Ako je
istina što piše gospodin Selimović u kolumni
S.D. od 18.4.2006. onda je to šok za sve
socijaldemokrate u Hrvatskoj koji demokratski
misle. U jednoj jedinoj
rečenici Račan izražava dvije
kontradiktorne nedemokratske tvrdnje. Za njega
je Tito diktator najdržavnik, a tzv.
komunističko samoupravljenje najideja.
Diktator
kao utjelovljenje par excelens državnika je
tragikomična slika za jednog predsjednika
socijaldemokrata. Selimović tu pljusku za Hrvate
demokrate intrepretira na dva načina. Prvi način,
da Račan time pokušava predobiti većinu
lijevih glasača, izgleda mi apsurdnim. Bilo bi
sizofrenički, da za ljude, koji su nedavno
živote davali za oslobođenje od komunizma i
Jugoslavije, Tito, predstavnik i
organizator tih pošasti za hrvatski narod, postane
izborna atrakcija! Meni se čini da je druga
intrepretacija, da vuk dlaku mijenja ali ne ćud,
racionalnija za hrvatski narod i time prihvatljivija
za Europsku zajednicu.
Samoupravljanje kao najideja, je istinita za jedno
slobodno demokratsko društvo, ali kontradikcija in
adjecto (kao crveno crnilo) u zemlji gdje jedna
partija ima neogranični monopol u ekonomiji i
društvu.
Nadalje
još jedan „demokratski“ biser donijela je gospođa
Karlović-Sabolić u S.D. od 3.4.2006. Podpresjednica
SDP-a, Antunović, javno izjavljuje: „ Bojim se da je
Sanader, s obzirom na njegovu profašističku
politiku, talijanskom premjeru ponudio hrvatsku
Dalmaciju i Istru!“ Rečenica je tako glupa i
bezvezna da bi se u anglosaskim zemljama nazvala
bullshit.
Ovakve
izjave predsjednika i podpresjednice u jednoj
demokratskoj i slobodnoj zemlji morao bi biti
menetekel za sve članove SDP-a. Vrijeme je da se
oslobode čim prije tih nedemokrata iz njihove
sredine.
Gospodinu
i gospođi bih preporučio da svoju bolesnu nostalgiju
utaže u novoj komunističkoj partiji s „chip“
amblemom i ne ruše nepromišljeno tako važnu i nužnu
demokratsku lijevicu u hrvatskoj politici..
