Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Poveznice

Kontakt

 

 ------Original Message-----
From: Ivo Derado [mailto:iwd@mppmu.mpg.de]
Sent: Thursday, January 05, 2006 1:01 PM
To: Ivo Derado
Subject: clanak

Drage kolegice i kolege,
ovaj sam clanak poslao u Slobodnu Dalmaciju i sumnjam da ce ga tiskati.
Ako ne uspijem pokusat cu drugamo. Do sada sam imao vrlo lijepa iskustva
s tjednikom Fokus, gdje mi je glavni urednik g. Majstorovic cak
odgovorio na primitku, sto nisam dozivio u drugim balkanskim novinama.
Saljem vama, jer ne bih zelio da budem glas u pustinji!
Veselit ce me u koliko cujem od vas pozitivni ili negativni komentar,
osobito od onih u Zemlji da vidim da li vi vidite situaciju kao ja!
Puno pozdrava i stojte mi dobro, vas Ivo Splicanin!
 

Korijeni naše ekonomske krize
 

2005-10-13

Nedavno sam pročitao u novinama čudni, ali i opasni ekonomski prijedlog. Budući da Hrvatska ne može riješiti nezaposlenost u Zemlji ne ostaje nam drugo nego ponovno uvesti komunizam. Suludo, ali ima metodu! Prijedlog je osnovan na notornoj laži da za vrijeme propalog komunizma nije bilo kod nas nezaposlenih. Činjenica je pak da je preko pola milijuna Hrvata morala trbuhom za kruhom tražiti posao po kapitalističkom svijetu. Razlog za taj današnji nostalgički ekonomski štetni trend je neprovedena  poslije domovinskog rata nužna demokratska lustracija u novinarstvu i vodećoj administraciji. Time, paradoksalno, otrcana komunistička mitologija medijski ponovno zaluđuje mase koje su nedavno živote davale da se oslobode te psihološke i ekonomske prevare i pošasti. Ponovno se potvrdilo staro iskustvo jednom komunista, mentalno uvijek komunista. Naime ljudi uzimaju objektivne informacije preko subjektivnih spoznajnih šemata koji su se izgradili 45 godišnjim pranje mozga, što dovodi neprimjetno i  automatski do iskrivljenja tih informacija. Medijskoj manipulaciji lako je onda stvoriti iskrivljenu sliku koja spoznajno priječi ekonomski razvitak. Čudi me ipak tolika ekonomska nepismenost i kod  mlađih. Izgleda da je, u zadnje vrijeme, nekadašnji virus ekonomskog modela učitelja Kardelja  opet postao viruletno opasan.  Njega nema u Sloveniji, jer su oni za razliku od nas prihvatili slobodu, demokraciju i moderni liberalni kapitalizam  bez rezerve i time brzo stvorili ekonomski prosperitet.

Možda se može kod malih neobrazovanih ljudi donekle još shvatiti taj trend iluzija i demencije, ali bi   čovjek  ipak očekivao da će naši mediji  pogledati malo preko ruba našeg svakodnevnog škrtog tanjura i pokušati kritički razumjeti i objasniti današnju problematiku nezaposlenosti.

Šezdesetih i sedamdesetih godina u Njemačkoj je bilo više radnih mjesta negoli ljudi. Radnici su uvijek manje radili i uvijek više zarađivali, a socijalni budžet je rastao. To je bio rezultat kapitalističkog američkog „Marshallovog Plana“ kojeg je Tito odbio da bi prividno zadržao socijalistički plan koji mu je garantirao nekontroliranu vlast i doživotno ekskluzivno predsjedništvo. Taj njemački trijumf socijalne tržišne ekonomije  naši korumpirani marksisti su nazvali izrabljivanje radnih ljudi, a naše politički kontrolirano tzv. samoupravljanje nazivali, marksisti fundamentalisti čak još i danas, „evangelium“  novog društva koje nije osnovano na izrabljivanju čovjeka po čovjeku!

 U Njemačkoj danas vlada nezaposlenost. Velike firme ekonomski krahiraju. Nedavni primjer je  AEG, nekoć jedan od reprezentanta „Made in Germany“ kvalitete. Menedžeri tvrde razlog su previsoke plaće radnika, a sindikat loši menedžeri. Oba argumenta, kažu stručnjaci, nisu potpuno kriva, ali glavni razlog nezaposlenosti leži drugamo. Njemački model ekonomskog čuda je zatajio, jer Njemačka poduzeća osamdesetih godina nisu dovoljno investirala u modernu tehnologiju, posebno u mikroelektroniku, kako su to radili uporni azijski tigrovi. Njemačka je, kažu stručnjaci, u svojoj samodopadnosti i aroganciji uspješnih, zanemarila investirati u bazičnu tehnologiju i up-to-date dio svoje industrije. Rezultat toga da se danas mikroprocesori i njihov softvare, DVD, digitalni fotoaparati, camcoderi, zabavna elektronika i slično, dominantno jeftinije producira u Americi i Aziji. Toyota, nekad tehnički ismijana od njemačke i američke autoindustrije danas tehnički i estetski prevladava u svijetu svojom kvalitetom i sigurnošću. Samozadovoljstvo, ignorancija i nepraćenje brzog tehnološkog razvoja su uništili onu inteligentnu industrijsku politiku koja se je stvarala u 19. i početku 20. stoljeća u Njemačkoj. Reducirana radna mjesta u postindustijskoj eri  nisu bili na vrijeme nadomještena novo ostvarenim zanimanjima osobito uslugama na višem nivou, npr. trgovačkoj i transportnoj logistici. Kaže se, koga bogovi žele uništiti učine da on postane prezadovoljan sa samim sobom!

   Si licet parva componere magnis (ako je dozvoljeno male stvari usporediti s velikima), ta kritika njemačkih stručnjaka vrijedi i za nas. S američkim nepovratnim kreditima kojim su Amerikanci plaćali Titu za njegovu petokolonašku američku politiku u trećem svijetu,  s protežiranom domaćom zatvorenom ekonomijom, bez konkurencije, doprinosom „gastarbajtera“, nesposobni „rukovodioci“ nisu vidjeli zašto bi investirali u tehnološki razvitak. Takozvani samoupravljači, u programiranoj zavjetrini od partijske kontrole čija vrhuška gleda samo svoje bogaćenje i luksus imitirajući Tita, propovijedajući vodu, a pijući vino, investiraju dobit ekonomski kratkovidno u svoje osobne plaće. Poslije tolikih gladnih godina, zaslijepljena novim relativnim standardom, daleko lošijim od zapadnog standarda, ali boljim od istočnog bloka i trećeg svijeta, nezahtijevna masa je ostala ekonomski neambiciozna, a   politički rezignirana. Posebno  zadovoljni u neradu i psihološki neopterećeni zavidnošću na susjeda, za razliku od danas, kroz  socijalističku uravnilovku, većina ljudi je ignorirala brzi tehnički razvoj u svijetu. Bio je to trijumf balkanskog principa: viva la Spanja, dove si manja! To je sve uvjetovalo da je osamdesetih godina skoro nezapaženo Zemlja klizila u  ekonomsku propast koju mi danas, zahvaljujući tržišnoj ekonomiji, na sreću,  osjećamo puno manje negoli bi je osjećali da je ostao onaj  samoupravljački socijalizam!

Istina je, da je rat i poslijeratna pljačka takozvanih poduzetnika djelomično doprinijela današnjoj našoj ekonomskoj mizeriji. Ali glavni  pak razlog za tu mizeriju je programiran već u socijalizmu i ugrađen u mentalitet radnih ljudi. Ja ne  želim ovim putem voditi beskorisnu ideološku diskusiju o gospodarskim modelima, koju je povijest već riješila u korist tržišne kapitalističke ekonomije, nego kritički kratko naglasiti bivše ekonomske pogreške u socijalizmu, da ih nezapaženo ne ponovimo i u demokraciji i time ponovno opteretimo slijedeće generacije.

Danas moramo privući strane investitore, ojačanjem prava i smanjenjem korupcije, i podizanjem infrastrukture, školstva, znanosti i modernizacijom servisne ekonomije. Tehnički modernizirati ona poduzeća koja imaju ekonomsku šansu, a ne sanirati ekonomski mrtva socijalistička poduzeća. Uvažiti zahtjeve i ograničenja globalizacije i ekologije. Strane kredite investirati u projekte koji će svojom produkcijom povratiti dugove da ne ostanu nepravedno našoj djeci. Prestati socijalističkom metodologijom političkih investicija, zapošljavati po podobnosti, a ne po profesionalnosti i  državno ne rješavati bolne socijalne probleme samaritanski, nego ekonomski.

Današnja Hrvatska je politički paradokson! U Hrvatskoj se događa nešto, nepoznato u modernoj povijesti nacija u Europi, da mnogi novinari i političari u demokratskoj Hrvatskoj kao nekad u Jugoslaviji ponovno grade karijeru na mržnji i rušenju slobodne i nezavisne Hrvatske!    

                                                   Ivo Derado, Münchenm

    

 

  Na vrh