|
Bijeda politike
Milan Jajčinović / Večernji List
Otto Barić zamijenio
Severinu
http://www.vecernji-list.hr/newsroom/news/croatia/21760/index.do;jsessionid=5ACCB11FE1466313F81B199C2781D297.1
Do prije nekoliko dana Severina je bila u središtu
naših nedaća kreposti, no s početkom europskog
nogometnog bala fokus pažnje se potpuno premjestio.
Seve može biti spokojna i posvetiti se novim
umjetničkim kreacijama, kolektivni se voajerizam s
kompjutorskih preselio pred TV ekrane. Veliko oko
nacije umjesto negdašnje djevojke sa sela sada gleda
Barićeve dečke. Nogomet se ovom prigodom pokazao kao
odušak za nacionalno zaprepaštenje koje je
uzrokovala Seve nacionale. Nogomet je tu malu
zajedničku nelagodu potisnuo, olakšao i pokrio
omaglicom, makar i kratkotrajnog zaborava, ali je i
sam, slično kao i politika, postao mogućim izvorom
puno većih nacionalih frustracija.
U zemlji u kojoj se svi razumiju u nogomet i
politiku ne može se izbjeći ni njihova usporedba.
Razlike su tu puno manje nego sličnosti. I u
nogometu, kao i u politici, postoji puno zvanih,
malo odabranih. Poslušni i radnici potisnuli su
svojeglavije i sofisticiranije. I u nogometu i u
politici kod naših ljudi postoji sklonost da puno
očekuju i brzo se razočaraju. Iako zapravo znaju da
se prije izbora laže vjerojatno puno više nego
poslije lova, naši ljudi ipak vole vjerovati slatkim
političkim varkama. U nogometu je isto, bilo je
dovoljno da odigramo jedno dobro poluvrijeme s
Dancima i da selektor kaže da imamo repezentaciju
visoka dometa, pa da mnogi u to i povjeruju. A onda
njegovi odabranici ne uspiju pobijediti Švicarsku
koja cijelo poluvrijeme igra s deset igrača! I što
sad? Predsjednik HNS-a najavljuje da se ne
predajemo, jer da smo najjači kada nam je najteže!
Onaj tko se nada da ćemo pobijediti Francusku ili
Englesku doista je ili nogometni fanatik, ili tek
baštinik starog mentaliteta. Taj mentalitet
vjerojatno svoje podrijetlo vuče iz hajdučkih
vremena, iz tradicije koja je iza sebe ostavila
poslovicu: Na muci se poznaju junaci! Samo taj
herojski etos iziskuje i osobite karakterne crte.
Imamo mi li mi takvih izuzetnih među portugalskim
hajducima? Imamo li ih i u politici? U nogometu je
hrvatska evolucija svoj zenit čini se dosegla u
Francuskoj kada su se na najplodonosniji način
spojili dinaroidna hajdučija i ravničarska
racionalnost. No vrijeme se još jednom pokazalo kao
groblje elita. Vatreni su otišli u nogometnu
povijest. I tu je njihova razlika s političarima.
Političari ne žele ići u povijest, oni povijesnima
žele biti dok su još na vlasti. Političari bi od
Barića mogli naučiti da slabo sastavljena ekipa
rijetko pobjeđuje. Mogao je to i Barić naučiti od
njih, ali izgleda da nije. Imati u timu čak
sedmoricu onih koji ne igraju ni u svojim klupskim
ekipama i očekivati uspjeh više je od
tvrdoglavljenja. Sličnih tvrdoglavića uvijek je bilo
i u politici. Ministrima su postajali čak i oni koje
na ta mjesta ne bi postavio ni časniji i razložniji
otac. Kao što ministrom može biti svatko, tako je i
s remprezentativcima. A kada jednom postaneš
ministar ili reprezentativac, tko će više vjerovati
da dotični nije imao pojima, da je onaj pošteni otac
bio u pravu?
Ako se može govoriti o nacionalnim mentalitetima
onda je naš podložan naglim promjenama raspoloženja.
Naši nogometaši pobijede Dansku - i euforija. Vlada
dobije avis i opće likovanje. Onda se dogodi
Švicarska i nastane dešperacija. Što će se pak
dogoditi ne počnu li uskoro pregovori s EU? I
nogomet i politika postavljaju nam zapravo pitanje:
koliko smo mi uopće realni? Jer, tko objektivan može
očekivati da Barićev tim može učiniti ono što mi
želimo? Može li to učiniti i Sanaderov, ili bilo
čiji drugi tim? Mi smo skloni veličati, ali i
pljuvati. Često je pritom naša kritičnost
neumjerena, i u obratnom razmjeru prema osobnoj
radišnosti i uspješnosti. Naš čovjek uvijek drugom
lako nađe manu. Jer mu treba opravdanje za vlastitu
lošu procjenu, neumjereno očekivanje, ili neku drugu
neumjerenost. Ako su nas kompjuterskom portalu
privukli pokvarena mašta i prljave strasti,
televizijskom ekranom nas je pomamila iluzija da smo
zapravo i u nogometu bolji nego što jesmo, samo što
sada umjesto Severine gledamo Barića!
|
