Dragi svi,
Za one koji mozda
nemaju pdf format izdvojio sam neke djelove iz
clanka (nize u mailu).
PS. Da, to je
onaj isti Nobilo koji je branio Blaskica i
omogucio mu 45 godina robije a za uzvrat dobio od
(hrvatske?) vlade više od 9 milijuna kuna.
Dakle - covjek za
sva vremena: Komunist, krvnik, legalist, biznismen
i humanitrarac
Vas
Zdeslav
--------------------------------------------------------
Ovo je još jedan
krik, još jedne žrtve komunizma ili točnije
ljudske gluposti, zloče i pokvarenosti. Jer
svejedno je je li netko žrtva komunizma,
fašizma, nacizma, staljinizma, titoizma ili bilo
kojeg drugog -izma. Sve je to u osnovi isto, dio
višeg plana o kojem je pisala Đurđica Lieb u
Glasu Koncila. Krik će utihnut kao i svaki do
sada, jer ljudi će slegnut ramenima i nastaviti
"pasti travu" ( kako neki kažu, ljudi su ovce).
Sjećam se kako sam bila iznenađena i ogorčena
kada je HDZ-ov zastuonik u Saboru bio Kujunđić,
koji je u Splitu bio poznat kao čovjek koji je
sve u životu postigao obavljanjem prljavih,
često krvavih poslova za partiju, a žrtve su mu
bili mladi hrvatski intelektualci, koji su
povjerovali u demokraciju, pa su pred Kujunđićem
govorili što misle (pitam se, sa čime je
Kujunđić zadužio HDZ). Isto tako sam se zgražala
u društvu nekih "domoljuba", kako je strašna
izjava tadašnjeg predsjednika Vlade Valentića,
da je privatizacija nemoralna, ali sve se radi
po zakonu, a nemoralne zakpone je donjela
njegova Vlada. Ti "domoljubi" ,koji su dobro
unovčili svoje domoljublje ( dok su neki
ostavljali djelove svog tjela, pa i glave po
bojištima), su mi rekli da sam naivna, a neki su
smatrali da sam preradikalna i ako se ne
prilagodim imat ću problema ( i imam problema).
Pitam se, što bi se dogodilo da svi ogorčeni
kriknu istovremeno? Opet ja naivna i
preradikalana!
Pozdrav
Goranka
----------------------------------------------------------------------
Kako praštati nekome tko se uopće ni ne kaje
A
sto kazati kada se bivsi zagovornici komunistickoga
nasilja pojavljuju, unatoc prosvjedima, u medijima,
u najgledanijim
televizijskim emisijama?
Sto reci kada se njima posvecuje
pozornost i dodjeljuju skupe i dobro placene minute?
Kada zagovornik bivsega politickog nasilja govori o
pravdi, kada dijeli lekcije o pravnoj drzavi, kada
on zastupa hrvatskoga ratnog optuzenika u Haagu, kad
jos uz to ima aspiracije biti clanom izvrsne vlasti
ove zemlje, onda hrvatska bizarnost zaista prelazi
mastu Orwella i Kafke.
Takav One-Man-Show imali smo prigodu
vidjeti u nedjelju 15. veljace u emisiji “Nedjeljom
u 2”. Bivsi tuzitelj iz bivse komunistiCke
Jugoslavije Ante Nobilo olako prelazi preko broja
svojih zrtva koji su robijali po komunistickim
zatvorima, a
medju kojima sam bila i ja i moj otac
Mirko Sunic,
pravnik u mirovni. “Nije
ih bilo puno´, tek usput, kaze Nobilo, u
najmanju ruku kao da je bila rijec
o papirima,
a ne ljudima. “Radio sam prema tadasnjim pozitivnim
zakonima”, govori sada taj zagovornik
ljudskih prava.
Je li nasilje kada se mlada zena od
33 godine strpa u samicu u famoznoj Djordjicevoj
ulici, ostaje u njoj vise od tri mjeseca, da bi
potom otisla na visemjesecnu zatvorsku kaznu u KPD
Slavonska Pozega?
Tada, te davne 1985. godine receni
legalist i humanist Nobilo, zalio se kako je moja
“kazna premalena”. Naime, bila sam osudjena 1985.
godine, zajedno s ocem Mirkom, zbog toga sto sam
imala kontakte s emigrantskim dvomjesecnikom Novom
Hrvatskom i sto sam prenosila neku postu u
inozemstvo, koju su mi jugoslavenski milicioneri
nasli na granici.
Dakako, u pravnom i medijskom zargonu
bivseg komunistickog pravosudja, liberalna
emigrantska Nova Hrvatska slovila je kao notorno
“ustasko glasilo”, a svaki hrvatski gradjanin koji
je imalo disao nacionalno, bivao je osudjivan kao
“ustaski terorist”.
Pozivanje na legalizam
Gdje su tada bile brojne udruge za
ljudska prava, zagovornici tolerancije, gdje su bili
zagovornici sloboda koji oca mnogo visu kaznu?
Dakako, mnogi hrvatski pravnici i politicari danas
se u demokratskoj Hrvatskoj
glasno pozivaju na legalizam. Nije
li, takodjer, nasilje zatvoriti oca Mirka Sunica,
osobu od sedamdeset godina na cetiri godine zatvora,
te u zalbenom postupku, na Nobilovu inicijativu,
zahtijevati za oca mnogo visu kaznu?
Dakako, mnogi hrvatski pravnici i
politiCari danas se u demokratskoj Hrvatskoj glasno
pozivaju na legalizam.
To je lijepa gesta, i treba se
sluziti rijecima Nobila o “pozitivistickim
zakonima”. Drugim rijecima, to znaci primjenjivati
zakone koji su bilo tada, bilo sada, ili bilo kada u
nekoj drzavi na snazi.
Medjutim, problem legalistima je taj
da oni, prema toj logici vjerno sluze bilo kojem
zakonu, bilo da su to fasisticki zakoni ili
komunisticki. Uvijek ce oni imati lijep izgovor da
“su sluzili pisanom zakonu”.
Scenarij “salto vitale”
Nije li, dakle, legalizam samo lijepa
rijec za oportunizam?
...
Nobilov nastup u televizijskom showu
gospodina Stankovica samo je kap u moru, ali koji
zorno odrazava stanje u nasoj takozvanoj pravnoj
drzavi, u nasim medijima i u nasoj politici.
Totalitarni recidivi vuku se po svim nasim
institucijama ukljucujuci i obitelji.
-------------------------------
|