|
PREDSTRAŽE ČIČA DRAŽE
Preuzeto sa:
http://www.hrvatski-blok.hr/default.aspx?clanak=1875
Nekoliko dana pred obljetnicu pada Vukovara, a samo
jedan dan prije Sanaderova puta u Beograd i
potpisivanja Sporazuma o uzajamnoj zaštiti manjina,
na Hrvatskoj je televiziji Aleksadar Tijanić,
direktor RTS-a, izjednačio Tuđmana i Miloševića,
četničkog vojvodu Dražu Mihailovića i hrvatskog
blaženika Alojzija Stepinca. Usput je «prozvao»
etničku pripadnost svoga imenjaka Aleksandra
Stankovića - političkog Hrvata. Na Dan sjećanja na
žrtve srpsko-crnogorske agresije srpski je ratni
brod povrijedio hrvatsku granicu na Dunavu kod
Vukovara. U subotu, 20. studenoga 2004., troje
srpskih studenata u Zagrebu se na glavnom gradskom
trgu slikalo s portretom četničkog vojvode Draže
Miailovića, demonstrirajući tako solidarnost s
Aleksandrom Tijanićem i srpsko-crnogorskim ministrom
vanjskih poslova Vukom Draškovićem.
Hrvatska je državna vlast za to vrijeme bajala o
normalizaciji odnosa sa Srbijom i o divotama
Europske unije kojima se Republika Hrvatska
približava preko intenzivne suradnje u regiji
Zapadnog Balkana.
Izgred Aleksandra Tijanića državna vlast nije
komentirala.
O manevru ratnog broda srpski je ministar obrane
izjavio doslovce: «Vojni brod nije povrijedio
teritorijalne vode, ali je za svoje aktivnosti mogao
izabrati neki drugi dan.» Hrvatski ministar obrane
Berislav Rončević prihvatio je tu izjavu i
protumačio je kao ispriku.
Dvoje od troje studenata koji su usred Zagreba
paradirali sa slikom Draže Miahailovića, zagrebački
je prekršajni sudac kaznio zatvorom u trajanju od
petnaest, odnosno pet dana. Presudu je
srpsko-crnogorski ministar vanjskih poslova Vuk
Drašković osudio kao nedemokratski postupak
hrvatskih vlasti i obećao sve učiniti da kažnjenici
odmah budu pušteni na slobodu.
Kako protumačiti ta zbivanja?
U okviru Sanaderove normalizacije odnosa sa Srbijom
i Crnom Gorom, bit će toga još. Zapadni Balkan još
od Zapadnobalkanskog summita Europske unije u
Zagrebu (2000.) žarko žudi za svojom uspostavom.
Uskoro će se navršiti godina dana otkad je u
Hrvatskoj na vlasti hrvatsko-srpska koalicija HDZ-a
i SDSS-a. Ne treba se čuditi što je Zapadni Balkan u
takvim okolnostima postao nestrpljiv, što sada
samovoljno uzima mali predujam velikih obećanja te
koalicije.
A nakon nedavnog brijunskog šaputanja Miomira Žužula
i Vuka Draškovića, nakon beogradske proeuropske
idile Ive Sanadera i Vojislava Koštunice, nakon
medijske pripreme hrvatskog naroda na povlačenje
tužbe zbog vojne agresije protiv Srbije i Crne Gore,
nakon najava ukidanja Hrvatske vojske, hrvatskih
granica i hrvatske kune – bilo bi doista čudno da
srpske predstraže spavaju. One su, za razliku od
hrvatskih političkih elita, odmah shvatile da je
normalizacija međudržavnih odnosa, koja ne počinje
poravnavanjem starih računa, zapravo kapitulacija
hrvatske državne politike.
Ne treba im dakle zamjerati što se ponašaju u skladu
sa svojim jasnim spoznajama. Zamjeriti treba
hrvatskim političkim elitama što su stvorile
okolnosti koje to omogućuju.
Tomislav Jelić,
predsjednik Gradske organizacije
Hrvatskoga Bloka Grada Zagreba
Zagreb, 22. studenoga 2004.
|
