Mirotvorac s kokardom
Tjednik Fokus
http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=2113&izdanje=92
Joško Kontić
Glasnik mira s Ravne gore odustao je od posjeta
Zagrebu! Poznati svjetski mirotvorac Vuk Drašković
ne će nas usrećiti svojim dolaskom, ali nam je u
amanet ipak ostavio svoj grandiozni mirovni plan.
Tako smo zahvaljujući “vuku s maslinovom grančicom”
konačno otkrili pravu istinu o uzrocima i
posljedicama tragedije koja se krajem prošloga
stoljeća zakotrljala ovim našim balkanskim gudurama
zapadno od Drine. Nakon više od desetljeća slijepe
zablude, progledali smo zahvaljujući Vuku koji je u
intervjuu Globusu skrušeno i iskreno priznao da su
za sva ona stravična krvoprolića najviše krivi -
Hrvati. Jer, kako kaže naš prosvjetitelj, da su
čelnici HDZ-a 1990. o Jasenovcu govorili kao danas,
rata i krvoprolića vjerojatno ne bi niti bilo.
“Glasnik mira s Ravne gore” produhovio nas je i
teorijom da se u Hrvatskoj zapravo dogodio režirani
građanski rat u kojemu su ekstremne političke elite
izazvale užasan sukob ljudi istoga jezika i
etničkoga podrijetla. Na kraju svoga mirotvornog
manifesta srpski Gandhi ponudio je genijalno
rješenje za balkanske probleme - Hrvatska bi trebala
odustati od tužbe protiv SiCG, a SiCG bi za uzvrat
odustala od tužbe protiv NATO-a!? Nakon toga sve bi
moglo biti kao prije; granice bi postojale samo na
papiru, a građani istoga etničkog podrijetla
slobodno bi putovali, trgovali i drugovali; hrvatska
obala ponovno bi odjekivala od breketanja, a
groteskni dramolet završio bi sveplemenskim
cupkanjem u ritmu šumadijske dugmetare od Vardara
bez Triglava.
Nema sumnje, i u Hrvatskoj je moguće pronaći
političku budaletinu koja bi kao kontrapunkt
Draškovićevom uvrjedljivom “mirovnom planu” spremno
izrazila svoje iskreno uvjerenje da je npr.
Jasenovac bio luna park. No takvi ridikulozni likovi
u Hrvatskoj ni u kakvome izbornom ili metaizbornom
scenariju ne mogu zasjesti u fotelju ministra
vanjskih poslova. Naravno da Vuk Drašković nije ni
ridikul ni politička budaletina, ali nije ni
romantični kralj srpskih trgova koji je najbolje
godine svoga života posvetio rastakanju Miloševićeve
tiranije. A Globus je Draškovića predstavio upravo
tako, kao istinskoga “vuka s maslinovom grančicom”,
sasvim solidnoga tipa koji je predvodio beogradske
antiratne prosvjede, slao pomoć opkoljenom Sarajevu
i upornim demonstracijama rušio Miloševića; kao
mučenika kojega je zloglasni vožd hapsio, zatvarao i
dva puta pokušao ubiti. I ništa od toga nije netočno
ni sporno, ali u kontekstu aktualne političke
reafirmacije Vuka Draškovića njegov lik i djelo
potrebno je osvijetliti i nekim drugim istinama.
Istinama o tome kako je novopečeni mirotvorac
početkom devedesetih uvježbavao svoju stranačku
gardu za “ljuti boj protiv ustaša” i naricao nad
odrom njezina prvog zapovjednika, “junaka i srpskog
mučenika” Griške Božovića, koji nije poginuo braneći
otadžbinu nego osvajajući Gospić...
|