RAZGOVOR S PROF. DR. SC. MARIJANOM JOŠTOM
http://www.alertonline.org/full.php?aj_go=more&id=1132590307&archive=&start_from=&ucat=7&do=interview
"EU je veliki uvoznik i potrošač
eko-proizvoda - GM usjevima u Hrvatskoj nema
mjesta"
Osim gladi, nepravedne raspodjele hrane u
svijetu, nezdrave industrijske prehrane,
stručnjaci, nevladine organizacije i brojne
međunardodne institucije upozoravaju da je jedna
od najvećih prijetnji budućnosti hrane u svijetu
primjena biotehnologije u poljoprivredi i
proizvodnja hrane temeljene na genetski
modificiranim organizmima.
Na Svjetski dan hrane stručnjaci FAO-a su rekli
da nam je "hitno potreban agrikulturalni i
interkulturalni dijalog!" Podsjetili su nas na
doprinos različitih kultura svjetskoj
agrikulturi i rekli da je "iskren
interkulturalni dijalog preduvjet napretka
protiv gladi i degradacije okoliša".
Mnogi protivnici GMO-a ističu da nam prijeti do
sada najveća kolonizacija čovječanstva i pohod
GM kompanija uspoređuju s genocidom. Povodom
Svjetskog dana hrane, razgovarali smo s prof.
dr. sc. Marijanom Joštom, sveučilišnim
profesorom na Visokom gospodarskom učilištu o
otporu prljavoj GM tehnologiji...
A: Profesore Jošt, među prvima u Hrvatskoj
ste javnosti ukazali na opasnost GMO-a za našu
poljoprivredu, seljake i bogatu biološku
raznolikost. U međuvremenu smo dobili Zakon o
GMOu na koji ste imali dosta primjedbi. Da li
smo ovim zakonom zaštićeni od GMO-a ili ne?
Kakve nam opasnosti prijete od ulaska GMO-a u
Hrvatsku?
Na prvom čitanju u Saboru, prijedlog Zakona o
GMO-u primljen je s dosta rezerve. Koliko se
sjećam, jedinu podršku na sramotu svoje
agronomske struke dala je saborska zastupnica
mr.sc. Zdenka Čuhnil navodeći već otrcani
primjer 'zlatne riže'. Mnoga stručna društva
(Hrvatsko agronomsko društvo, Hrvatsko
oplemenjivačko, sjemenarsko i rasadničarsko
društvo, Hrvatsko bioetičko društvo i dr.),
mnoge nevladine udruge (Udruga za zaštitu
potrošača, pa brojne udruge poljoprivrednih
proizvođača i još brojnije ekološke udruge) na
adrese predsjednika Mesića, premijera Sanadera i
Sabor uputile su niz peticija, apela i
deklaracija.
Zbog važnosti pitanja za sveukupno stanovništvo
čak je, sukladno zakonu (članak 3. stavka 3.
«Zakona o referendumu…») od predsjednika Mesića
traženo sazivanje referenduma. Međutim desilo se
nešto što nas je neugodno iznenadilo. Umjesto
proglašenja traženog referenduma, krajem svibnja
Sabor donosi a predsjednik Mesić proglašava
Zakon o GMO.u. U javnim medijima (tisak, radio,
TV) o tome nije bilo niti jedne vijesti. Iz
svega proizlazi da je Hrvatska pod vanjskim
pritiskom morala donijeti takav zakon, a kad je
već to učinjeno, zbog strepnje od revolta
građanstva, sve je provedeno gotovo tajno.
Protivno svojoj volji i građanskim pravima koja
nam garantira Ustav, stavljeni smo pred gotov
čin. Većina stanovnika Hrvatske, pa ni onih koji
su za to pitanje veoma zainteresirani, ni danas
ne znaju da je donesen ovaj Zakon.
Zašto prigovaramo ovom Zakonu? Razloga je mnogo
a zbog ograničenog prostora ne mogu ih sve
navesti. Da navedem samo jednu od primjedaba:
«'Nesreće' se spominju u više od 50 članaka
zakona, izravno ili neizravno. Čemu nesreću
stavljati u ovaj zakon ako je dobar, zar nesreće
u korijenu ne treba suzbiti tj. ovaj zakon
povući iz procedure.» kaže prof. dr. Ivan Kolak,
predsjednik Hrvatskog oplemenjivačkog,
sjemenarskog i rasadničarskog društva. Na kraju
zaključuje: «OVAKAV TEKST ZAKONA ŠTETAN JE. TO
JE NESREĆA ZA HRVATSKO POLJODJELSTVO.»
Očigledno je 'Stavljanje na tržište GMO…čl. 39.'
glavni svrha ovog zakona. Doduše zakon nalaže da
prehrambeni proizvodi koji sadrže više od 0,9 %
pojedinog GM sastojka trebaju biti posebno
označeni. Kako danas stvari stoje, na našem
tržištu nema takvih proizvoda, jer nema ni
oznaka, ili što je daleko vjerojatnije –
doneseni zakon se ne poštuje!
Protokol iz Kartagene, kojeg je ratificirala i
R. Hrvatska, daje svakoj državi pravo da kad je
GMO u pitanju koristi 'princip predostrožnosti'
po kojem ima pravo zabraniti sjetvu GM usjeva
ako postoji i najmanja sumnja u opasnost po
okoliš ili ljudsko zdravlje. Nažalost, izgleda
da tvorcima hrvatskog zakona ova mogućnost nije
bila poznata.
Iako ovoga časa sjetva GM usjeva u nas zakonom
nije dozvoljena, temeljem odluke određenih
Vladinih odbora i odbora Agencije za hranu,
dozvola za sjetvu može biti dobivena u roku od
90 dana pa i prije. Ovo je u potpunoj
suprotnosti s odredbama postojećeg Zakona o
sjemenu i sadnom materijalu. Naime, domaća
sorta, stvorena u Hrvatskoj, da bi dobila
dozvolu za komercijalnu sjetvu treba proći
trogodišnja ispitivanja na više lokacija u
Hrvatskoj. Ovim ispitivanjima utvrđuje se
rodnost, adaptabilnost, otpornost na bolesti,
kakvoća itd. Prema Zakonu o GMO, strana sorta
nepoznate reakcije na naš klimat, stvorena van
Hrvatske, takvu dozvolu može dobiti u roku od 90
dana. Treba li tu komentara? Zapanjujuća je
činjenica da je mali broj pro-GMO znanstvenika
vrlo dobro raspoređen po odborima koji donose
ovu odluku!
Sva ova zbivanja oko spornog zakona samo
potvrđuju tvrdnju Williama Engdahla, pisca
upravo promovirane knjige «Sjeme uništenja –
Geopolitika genetski modificirane hrane i
globalno carstvo», da multinacionalne
korporacije najlakše prodiru na tržište neke
zemlje preko 'prodanih duša' - određenih
utjecajnih političara i/ili znanstvenika.
A: Mnogi protivnici GMO-a ističu da nema
suživota između GMO-a i organske, ali i klasične
poljoprivrede. S druge strane zagovornici i GMO
kompanije propagiraju baš taj suživot.
Teza o suživotu počela se javljati u novije
doba, kad su zagovornici GMO-a shvatili da
širenje GM usjeva i neće biti tako jednostavno
kako su si to zamislili. Teza o koegzistenciji
ovih dviju tipova usjeva je mit bez stručne
podloge, jer prijenos transgena na veće
udaljenosti je dokazana, pa bi organski ili
konvencionalni usjevi vrlo brzo bili zagađeni –
dakle preostali bi samo GM usjevi.
A: Mediji su informirali da bi se primjenom
GMO-a u poljoprivredi smanjila upotreba
pesticida a biljke bi bile otpornije. Povećao bi
se i urod. Veliko iskustvo s time imaju
prevareni argentinski seljaci s uzgojem soje.
Vjerujete li da bi se argentinski scenarij mogao
dogoditi i nama?
Sve su to bili pusti snovi. Niti jedno od ovih
obećanja nije se ostvarilo. GM usjevi nisu
rodniji niti kvalitetniji. Njihova otpornost
prema štetnim insektima probijena je kroz par
godina, a pojava t.zv. 'superkorova' otpornih na
totalne herbicide također je stvarnost. Na GM
usjevima danas se troši više pesticida nego li
na konvencijalnim usjevima – prema tome i priča
o zaštiti okoliša samo je mit.
A: Europske regije su još 90-ih godina
pokrenule kampanju za «zone bez GMO-a» (GMO free
zone), kojih je sve više. U Hrvatskoj je po tom
uzoru proglašeno 10 županija bez GMO-a u čemu
ste imali velik utjecaj. Smatrate li da hrvatske
županije imaju stručnih kapaciteta za borbu
protiv GMO-a.
Stanje u raznim županijama nije isto. U svima su
jake i djelotvorne nevladine udruge koje su i
zaslužne za proglašenje županija slobodnim od
GMO-a. No ostvarenje takvog proglašenja ovisi
najviše o administrativnom aparatu i čelnicima
tih županija. Trenutno najveću i zavidnu
aktivnost pokazuje zadnje proglašena Zadarska
županija. Poteškoće koje se javljaju su u tome
što treba utabati potpuno nove nepoznate puteve,
no nadam se i to će se s vremenom učiniti.
Nažalost novi Zakon o GMO im u tome ne daje
podršku.
A: U svojoj knjizi «Trebaju li Hrvatskoj GM
usjevi» upozoravate da je ekološka poljoprivreda
jedina budućnost za domaće poljoprivrednike.
Kako ocjenjujete razvoj ekološke poljoprivrede
kod nas? Koje su glavne prepreke širenju
poljoprivrednih površina pod ekološkom
poljoprivredom?
U nas je ekološka poljoprivreda stvarnost.
Postoji i Zakon o ekološkoj poljoprivredi.
Trebati će nešto vremena da se, zahvaljujući
znatnijoj komercijalizaciji ove proizvodnje
obore za sada dosta visoke cijene, kako bi
eko-hrana postala dostupna prosječnom građanu.
Moje je mišljenje da je za sada zakonska
procedura oko dobivanja eko-markice
administrativno prekomplicirana, što odbija
prosječnog poljoprivrednog proizvođača od
pomisli da se prihvati te proizvodnje.
A: Počele su prve konzultacije Ministarstva
poljoprivrede s predstavnicima Europske
komisije. Možemo li očekivati pomoć Europe u
jačanju ekološke poljoprivrede? Smatrate li da
će ulazak Hrvatske u Europsku Uniju povoljno
utjecati na domaću poljoprivredu?
Zasigurno je da će hrvatska poljoprivreda, od
svih privrednih grana najteže podnijeti ulazak u
EU. No sigurno je da će upravo gospodarstva
orijentirana ka eko-poljoprivredi imati veće
šanse, jer EU je veliki uvoznik i potrošač
eko-proizvoda. Ovu šansu bi naša poljoprivreda
trebala znati iskoristiti, a to znači GM
usjevima u Hrvatskoj nema mjesta.
Profesore Jošt, hvala vam na vašem vremenu!
Autor: Kruno Kartus
