Ivana Vinković-Vrček, Glas Koncila
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_prigovor_znanosti.html?news_ID=2918

U povodu novog Zakona o GMO razgovaramo s dr. Marijanom Joštom, profesorom na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima i autorom nedavno objavljene brošure »Trebaju li Hrvatskoj GM-usjevi?«

Jesu li GM biljke i njihovi proizvodi sigurni u pogledu zdravstvene ispravnosti, štetnosti po okoliš?

Nakon početka pokusa genetičke manipulacije, tijekom posljednjih dvadesetak godina, pojavile su se neke nove, dosada nepoznate bolesti. Novi virusi uzrokuju jednu vrstu leukemije, nedostatka imuniteta, vrućice i osipa, ili raka jetre.

 Konačna verzija Zakona o GMO koju bi na slijedećem zasjedanju trebao prihvatiti Sabor, u dijelu obrazloženja razloga zbog kojih se donosi taj zakon navodi: »Potencijalna korist koju čitavo čovječanstvo može imati od biotehnologije jest njen doprinos razvoju medicine i poljoprivrede. Osim njezine važnosti u razvoju novih medicinskih tehnika i cjepiva, zagovornici ove nove znanosti ističu da ona može riješiti svjetski problem hrane, smanjiti potrebe stvaranja novog poljoprivrednog zemljišta, povećati prinose na slabo plodnim tlima te smanjiti potrebe za navodnjavanjem i agrokemikalijama. No, nesumnjivo je da uz njezin razvoj idu i rizici.«

 Apsurdno je novi zakon temeljiti na neostvarenim snovima »zagovornika te nove znanosti«. Nažalost, u slučaju genetičkog inženjerstva (GI) bilježe se samo promašaji. Pa i primjena u području medicine i farmacije, koju čak i pojedini kritičari GI sa strahopoštovanjem prihvaćaju, pokazuje da je ona postavljena na labavim temeljima. Najbolji primjer su mane rekombinantnog interferona u poredbi s onim prirodnim, leukocitnim.

Gen kodira sintezu određene bjelančevine. Unosom stranog gena u neku vrstu, ta vrsta počinje proizvoditi neku novu bjelančevinu, koja nikada do sada nije bila u hranidbenom lancu čovjeka. Upitno je kako će čovjek prihvatiti tu novu bjelančevinu. Jedna od mogućih pojava su alergije. Primjer: Bt-Starlink kukuruz, koji je zbog toga dobio dozvolu samo za prehranu stoke. U procesu horizontalnog prijenosa gena koristi se i sintetska, od strane znanstvenika izmijenjena DNA, pa zatim promotori i marker geni. Svi oni su potencijalni nosioci problema: najčešće korišten promotor virus mozaika cvjetače smatra se odgovornim za određene zdravstvene probleme - rak probavnih organa, usporen razvoj, smanjeni imunitet i dr., a najčešće korišteni marker geni su oni za otpornost prema određenim antibioticima. Zbog opasnosti da se ta otpornost dalje prenosi jasno je izražen stav znanstvenika da te gene treba izbaciti (zamijeniti) nekim drugim markerima.

Nakon početka pokusa genetičke manipulacije, tijekom posljednjih dvadesetak godina, pojavile su se neke nove, dosada nepoznate bolesti. Novi virusi uzrokuju jednu vrstu leukemije, nedostatka imuniteta, vrućice i osipa, ili raka jetre. Novi sojevi bakterija uzrokuju: krvav proljev ili tumore krvnih žila itd. Iako zasada znanost ne povezuje pojavu novih bolesti s genetičkim inženjerstvom, postoje neke indikacije da je ta povezanost vrlo vjerojatna.

Pojava »super«-korova, stradavanje korisnih kukaca - predatora, zagađenje gencentra kukuruza, samo su neki primjeri dosada utvrđene štetnosti po okoliš. No vrijeme je prekratko da bi se svi mogući učinci zabilježili. Vjerojatna su još mnoga neugodna iznenađenja, što u obrazloženju priznaje i novi Zakon o GMO.

Netočno je da su novi GMO i od njih proizvedena hrana strogo kontrolirani. U SAD, institucije zadužene za kontrolu GMO jesu USDA (Zavod za poljoprivredu), Agencija za zaštitu okoliša i Administracija za hranu i lijekove. »Niti jedna od navedenih agencija odgovornih za testiranje GMO-a nema dovoljno opreme ni ljudstva za provedbu potrebnog testiranja«, izjavio je Dan Glickman, sekretar USDA.

Rješavaju li GM-usjevi pitanje gladi u svijetu?

Glad u svijetu nije uzrokovan nedostatkom hrane, već nepravednom raspodjelom te hrane. Dok je jedni imaju suviše, drugi gladuju. Odgovorna je socijalna nejednakost. To bi se pitanje najefikasnije riješilo mijenjanjem odnosa u društvu. No to je problem za sebe.

Je li uzgoj GM-usjeva jeftiniji te zahtijeva manju uporabu pesticida?

Danas, samo 8 godina nakon početka komercijalne proizvodnje GMO, dobro je poznato da npr. GM-soja rodi i do 15% manje, traži do tri puta više herbicida te dodatno prskanje fungicidom i insekticidom. Takva se soja teško prodaje jer je tržište ne prihvaća. Kakva onda od nje korist?

Trebaju li Hrvatskoj GM-usjevi?

Zakon o GMO niti u jednom članu ne spominje gospodarsku vrijednost GMO. Ako ti novi usjevi ne donose gospodarsku korist, a potencijalno su opasni po zdravlje ljudi i po okoliš, kakvo je onda opravdanje za njihovo uvođenje?

Hrvatsko oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo ima dugu tradiciju i zavidan uspjeh. Nakon Drugoga svjetskog rata hrvatski oplemenjivači stvorili su više od 900 kultivara poljoprivrednih vrsta prilagođenih na naše klimatske prilike. Dozvoliti ulazak GM-usjeva stranih multinacionalnih korporacija u zemlju značilo bi uništiti naše sjemenarstvo i poljoprivrednu znanost. Tko ima hrabrosti donijeti takvu odluku?

Na kraju samo da podsjetim - papa Ivan Pavao II. na misi u Krakovu (18. kolovoza 2002) osudio je genetske manipulacije riječima: »Čovjek pokušava prisvojiti Božje mjesto preuzimanjem prava Stvoritelja da utječe na misterij ljudskoga života.«

Glas Koncila, broj: 10 (1602), 6.3.2005.