Globalno Zatopljavanje

GLOBALNO ZATOPLJENJE

 Globalno zatopljenje je složeni problem koji zahtijeva timski rad i multidisciplinarni pristup. Ukoliko mu se ne priđe ozbiljnije, imati će nesagledive posljedice za generacije koje dolaze.

Globalno zatopljenje povezano je s efektom staklenika.

Na donjoj slici prikazan je efekt staklenika.

 Dio reflektiranog sunčeva zračenja se apsorbira u stakleničnim plinovima (CO₂, N₂O, CH₄, HFC, PFC, SF₆) i taj efekt osigurava da temperatura na Zemlji bude takva kakva je. Da nema efekta staklenika temperatura na Zemlji bila bi 30 °C niža. Budući da se koncentracija ugljičnog dioksida povećala tijekom zadnjeg stoljeća efekt staklenika je sve izraženiji. Posljedica toga je globalno povećanje prosječne temperature. Posljedice globalnog zatopljenja su topljenje polarnih kapa, dizanje razine mora, utjecaj na šume, poljoprivredu i slično. Glavni izvori CO₂ su sagorijevanje drva i biomase, deforestacija i sagorijevanje fosilnih goriva. Da bi se smanjila emisija CO₂ u atmosferu 1997. godine donesen je Kyoto protokol. Tim protokolom se zemlje potpisnice obvezuju sudjelovati u smanjenju emisije CO₂ u atmosferu. Za svaku zemlju je zadan postotak smanjenja emisije CO₂, a odnosi se na smanjenje do 2012. u odnosu na 1990. godinu. Prosječno planirano smanjenje do 2012. godine je 5.2%. Do sada je 97 zemalja ratificiralo Kyoto protokol, koje sudjeluju u samo 37% ukupno planiranog smanjenja emisija. Glavni problemi kod Kyoto protokola su da nije opće prihvaćen  kod SAD zbog velikih troškova zamjene trenutnih "prljavih" izvora energije "čistim" izvorima energije. Pod "prljavi" izvori energije misli se na spaljivanje biomase i na fosilna goriva, dok su "čisti" izvori energije obnovljivi izvori bez biomase. Hrvatska je potpisala Kyoto protokol 1999. godine, ali ga nije još ratificirala u Saboru. Po Kyoto protokolu Hrvatska bi trebala smanjiti emisiju CO₂ u atmosferu za 5 % do 2012. godine.

Većina se istraživača o klimatskim promjenama slaže kako se već suočavamo s neizbježnim povećanjem globalne temperature i kako je velika vjerojatnost da su klimatske promjene već nastupile. Na međunarodnom savjetovanju IPCC 1997. i ne tako davne 2000., na kojem je sudjelovalo preko 2000 znanstvenika, upozoreno je kako je ljudsko djelovanje glavni uzrok klimatskih promjena.

Iznosimo neke činjenice i dokaze o stvarnosti današnjeg svijeta:

•  Prirodne se nepogode kao potresi, poplave, oluje, cikloni i suše svakim danom povećavaju i sve su češće i veće.

•  Globalna temperatura može narasti za 5 stupnjeva u idućem stoljeću, ali povećanja u pojedinim područjima mogu biti znatno veća. Arktičke su se ledene kape znatno stanjile.

•  Uništavanje šuma povećano je za oko 25 %. Time se uklanja i njihova mogućnost upijanja ugljika, čime čovjek znatno ubrzava klimatske promjene.

*  Od Drugog je svjetskog rata broj motornih vozila u svijetu porastao s 40 milijuna na 680 milijuna. Motorna vozila znatno pridonose povećanju ugljičnog dioksida u atmosferi.

* U svijetu je zadnjih 50 godina potrošeno oko pola svjetskih neobnovljivih energetskih izvora i uništeno više od 50% šuma.

*  Istraživanja propadanja šuma u Gorskom kotaru pokazala su da s propadanjem šuma nestaju mnoga izvorišta pitke vode, da se smanjuje protok vodotoka i da smanjenjem humusnog pokrivača, koji je kao osebujan filtar štitio podzemne vode od štetnih tvari iz kiselih kiša, dolazi do zagađivanja podzemnih voda koje su limitirajući čimbenik razvoja Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i sjeverojadranskih otoka. Tome je uz kisele kiše dalo svoj doprinos globalno zatopljenje i s tim u vezi i pogoršanje mikroklime u ekosustavu šuma

Ostvare li se predviđanja, rezultati globalnoga zatopljenja u idućem stoljeću mogli bi biti ozbiljni za vrste koje su već izgubile stanište, objavio je časopis "Nature". Znanstvenici kažu da studije, utemeljene na prijašnjim istraživanjima u Sjevernoj Americi i Europi, najavljuju izumiranje životinjskih i biljnih vrsta tijekom idućih desetljeća jer će ih porast temperature prisiljavati na suočavanje s gubitkom staništa i s novim prirodnim neprijateljima.

Utvrdili su utjecaj zatopljenja na stotine vrsta, od insekata preko ptica do sisavaca, pa čak i onda kada su isključili druge čimbenike, poput gubitka staništa. Naime, mikro imakro organizmi kojima se insekti i ptice hrane ugibaju u uvjetima zakiseljavanja tla.

Postavlja se pitanje postoje li službeni podaci o povezanosti nestanka ptica i slatkovodnih riba s kiselim kišama, globalnim zatopljenjem i nepročišćavanjem otpadnih voda ?

Zvanični podaci postoje. Utvrđena je uska korelacijska veza između zagađenja okoliša i nestanka pojedinih vrsta.

Iz izvještaja Agencije za zaštitu okoliša slijedi:

"Crveni popis Republike Hrvatske obuhvaća 1171 ugroženu biljnu i životinjsku vrstu. Zabrinjavajuća je činjenica da broj ugroženih vrsta  iz dana u dan raste.  Republika Hrvatska svoj je popis revidirala 2003. godine. Popis uključuje tek dio živog svijeta koji obitava na našim prostorima".

Neke su skupine posebno ugrožene, što se vidi iz ove tablice :

Podaci ne iznenađuju. Potoke i rijeke sve više pretvaramo u otpadne kanale industrije i kanalizacije. U njima slatkovodne ribe plivaju leđno. Zakiseljavanje tla raste uzlaznim trendom, što ne odgovara većini mikro i makro organizamankojima se ptice hrane i koji ugibaju kod visoke kiselosti tla.

Ukoliko se ovakav trend nastavi, nazirem ekološku katatrofu nesagledivih razmjera, što će prije ili kasnije ugroziti i naš opstanak. One, koji odlučuju, to ne interesira i oni očekuju da takav trend neće utjecati na naš put u EU.

Znanstvenici ocjenjuju da su rezultati njihovih analiza, uz otapanje ledenjaka i zagrijavanje oceana, dodatni dokaz da globalno zatopljavanje ugrožava život na Zemlji.

Epidemije malarije, leptiri puni parazita, bolesti koje napadaju koralje i drveće pod udarom gljivica - to je budućnost kakvu vide znanstvenici iz SAD-a.

Nakon pomna proučavanja stotine znanstvenih radova, grupa newyorških znanstvenika upozorava da će s porastom temperature doći do većeg broja bolesti ljudi, životinja i biljnog svijeta. Po njihovu mišljenju, može se dogoditi da od posljedica neke bolesti izumre cjelokupna populacija neke životinjske vrste.

Promjene temperature, kiše i veća vlažnost odličan su temelj za širenje raznih kukaca, a patogeni elementi će se moći širiti po daleko većem prostoru i povećati mogućnost preživljavanja.

Istovremeno, klimatske promjene i stres kao njihova posljedica mogli bi oslabiti živi svijet i učiniti ga podložnijim infekcijama, tvrde znanstvenici pod vodstvom profesora Drewa Harvella sa Sveučilišta Cornell.

Po procjenama IPCC-a (Intergovermental Panek on Climete Change) očekuje se do 2100.  da bi Europa  izgubila svoj najveći rezervoar pitke vode. Očekivano zatopljenje za tri stupnja do 2050. godine u Alpama će nastupiti prije. Ono će srednju vrijednost snježnoga pokrova stanjiti za 300 do 500 metara, što znači da ispod visine od 1200 metara zimi više neće biti snježnoga pokrivača. Broj će se tih područja, kako pokazuje istraživanje, prepoloviti, a to će imati i utjecaja na turizam. Na nadmorskim visinama os 1.200 do 1.500 metara snjega će biti jedan do dva mjeseca manje.

Osim u visokom gorju, oštrih zima, čini se, više nema niti će ih biti u Hrvatskoj. Glavni uzrok tome prirodnom fenomenu jest proces globalnog zatopljenja. Na Zemljinoj sjevernoj hemisferi protekla 2004. u prosjeku je bila četvrta najtoplija godina za redom u povijesti. A ova bi godina, prema neslužbenim prognozama, trebala biti još toplija

Istovremeno, klimatske promjene i stres kao njihova posljedica mogli bi oslabiti živi svijet i učiniti ga podložnijim infekcijama, tvrde znanstvenici pod vodstvom profesora Drewa Harvella sa Sveučilišta Cornell.

 Rješenja

Prošlu se godinu u Hrvatskoj može opisati kao vrlo toplu i kišnu, s većim temperaturama zraka nego što su one zabilježene proteklih godina. Iz toga se zaključuje da proces globalnog zatopljenja polako zahvaća i Hrvatsku, a u svijetu se nastavlja i trajati će sve dok se ne smanji emisija štetnih stakleničkih plinova u atmosferu.

Jedan od najvećih izazova današnjice je pronaći način ostvarivanja održivog razvoja tj. kako zadovoljiti sve veću potrebu za energijom, a da istovremeno zagađenje okoliša smanjimo na minimum.

Prirodni plin je vitalna komponenta svjetske energetike. On spada u najčišće, najsigurnije i najkorisnije fosilno gorivo, stoga mu i upotreba sve više raste.

Prirodni plin izgara bez štetnih produkata čađi i pepela, s malim emisijama ugljičnog monoksida i sumpornog dioksida čime se svrstava među ekološki najčišće energente.

Promatrano u odnosu na sva ostala fosilna goriva, uporaba prirodnog plina proizvodi također i najmanju količinu ugljičnog dioksida (CO2), što je bitan doprinos smanjenju globalne emisije CO2.

Već preko dvadeset godina tvrdim da je plinofikacija, iz ekonomskih i ekoloških razloga (održivi razvoj, kao uvjet pristupa Hrvatske EU), hrvatski prioritet. Otkrivene i dokazane rezerve prirodnog plina u Ininim plinskim poljima u području sjevernog Jadrana procjenjuju se na oko 20 milijardi prostornih metara (2003). Računa se da će do 2005 ta plinska polja biti spojena u blizini Pule s PLINACROM, da bi se zatim plinovod produžio od Pule preko Rijeke do Karlovca i time spojio s glavnom plinskom mrečom na sjeveru Hrvatske.

Kao stručni savjetnik regije i ministarstva za okoliš, "uspio sam" da nadležna skupština i Izvršno vijeće Sabora SRH koncem 1989 god. prihvate plinofikaciju kao strategiju razvoja istarsko-riječkog područja zbog stalnog povećavanja količina istaloženog nitrata i sulfata (kisele kiše), što je dovelo do poremećaja i raspada šumskog ekosustava i nestanka jelovih šuma, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze (zagađenje površinskih i podzemnih voda i tla s uzlaznim trendom kancerogenih oboljenja, što isključuje sadašnje političke i neargumentirane projekte zdrave hrane i ekološke poljoprivrede s punionicama "čiste vode za piće"

Promjenom na političkoj sceni Hrvatske odustalo se od tog projekta. Od zagađene SRH i uz visoke autorske honorare podobnih stručnjaka i znanstvenika, RH je preko noći postala raj na zemlji i nacionalni park Europe , uz komparativnu prednost u odnosu na ostale tranzicijske zemlje kod prijema u EU po pitanjima šuma ( čelnici Hrvatskih šuma, šumarskog instituta i fakulteta i Hrvatskog šumarskog društva) i voda ( direktor Hrvatskih voda, glavni vodopravni inspektor, čelnici HZZJZ i zavoda za javno zdravstvo županija). Moje reagiranje na takve "bisere" mediji, ispostave centara političke moći, nisu htjeli objaviti.

Umjesto da prirodni plin iz podmorja sjevernog Jadrana bude glavna poluga održivog razvoja Hrvatske, on služi održivom razvoju susjedne Italije. Italija je i te kako zadovoljna da koristi za svoj razvoj sadašnjih 650 milijuna prostornih metara godišnje, a još više  će se radovati kada se proizvodnja poveća na 1,5 milijardi prostornih metara (INA, 2003).

Prihvaćanjem politike "visokih dimnjaka" odustali smo od Međunarodne konvencije o prekograničnom zagađivanju zraka na velikim udaljenostima, što nam se vraća kao bumerang. Naime prekogranični donos N, S i teških metala je dovoljan za uništenje naših ekosustava. To je najveći ekološko-okolišni promašaj naše razvojne politike. Mi desterostruko manje šaljemo kisele depozicije preko granica nego ih primamo.

Najgore svari se događaju od nedavno. Pretpostavlja se da uništavanje bogatih tropskih prašuma, zajedno sa zagađivanjem atmosfere i uništavanjem susjednih ekosistema, povlači do 27.000 vrsta živih bića godišnje (3 na sat) u izumiranje, a po nekim procjenama ukupno godišnje izumire i do 50.000 vrsta – tisuće puta brže nego što je normalno

Danas se šume nemilosrdno uništavaju. Samo u zadnjih 300 godina, posječeno je ili spaljeno 20% svjetskih šuma . Svake godine nestane oko 170.000 kvadratnih kilometara prašume u svijetu (površina veća od tri Hrvatske). Takvom brzinom uništavanja, za tridesetak godina ih više neće biti. Samim uništavanjem šuma nastaje oko 25% od ukupnog CO₂ ispuštenog u atmosferu.

Što se događa nakon sječe šume sa tim područjem? Tlo ispod šume može držati 5 puta više vode u sebi nego da šume nema, a osim toga samo drveće unutar debla, u granama i lišću, sadrži mnogo vode i sve to pomaže da se u rijekama održava konstantna količina vode i za vrijeme poplava i za vrijeme suša. Korijenje drveća i druge vegetacije sprječava eroziju tla uzrokovanu kišom i vjetrom i time sprječava poplave i zamuljivanje rijeka što je pogubno i za život u njima. Međutim, uz to se gubi golema količina plodnog tla. Prema studiji koju je proveo Ekološki centar Wadebridge u Velikoj Britaniji, znanstvenici koji su radili u supsaharskoj državi Obali Slonovače bilježili su nevjerojatne razlike između brzine erozije prije i poslije krčenja šume.

Najmanje polovica svih živih vrsta živi u tropskim prašumama (neki stručnjaci smatraju i 90%), i ne mogu živjeti nigdje drugdje. Zbog toga većina biologa vjeruje da je uništavanje tropske prašume najveća šteta koja se nanosi prirodi. Dok se neke štete koje nanosimo globalnom ekološkom sustavu mogu izliječiti za nekoliko stotina ili tisuća godina, uništavanje tolikih vrsta u tako kratkom vremenu toliko je opasno, da znanstvenici smatraju da će oporavak trajati 100 milijuna godina.

Pretpostavlja se da 1,5 milijardi ljudi nema osiguranu pitku vodu i da se bolestima koje se prenose vodom mogu pripisati smrti barem 5 miliona ljudi godišnje. Velik je problem zagađivanje podzemnih voda jer se one uglavnom koriste za piće. Izgleda da je 25% već zagađeno, a zbog sporog protoka vode kroz tlo, ostati će zagađena još dugo vremena.

Gotovo dvije milijarde ljudi širom svijeta nema pristup električnoj energiji i taj će se problem pogoršavati rastom populacije. Globalno oslanjanje na fosilna goriva i velike hidroelektrane ostati će trend bar do 2020. godine, ali to neće biti dovoljno za zadovoljavanje rastućih potreba čovječanstva

Najveći otpor primjeni Kyoto-protokola pružaju SAD i u zadnje vrijeme Rusija, zemlje koje ujedno prednjače u emisiji stakleničkih plinova. Znanstvena istraživanja su utvrdila da emisiji stakleničkih plinova najviše pridonose promet (zbog korištenja fosilnih goriva) i energetika. Po odredbama Kyoto-protokola, Hrvatska može kao temeljnu godinu na koju će se primjenjivati smanjenje emisije stakleničkih plinova za 5 % u razdoblju 2008. - 2012. godine, izabrati bilo koju godinu od 1980. do 1990., koja će za nju biti najpovoljnija. Ali, stručnjaci ističu da će to biti teško ostvariti zbog relativno malih emisija stakleničkih plinova u tom razdoblju dijelom i zato što je Hrvatska dio struje dobivala iz drugih republika bivše Jugoslavije zbog ulaganja u tamošnje elektrane.

Posljednja dva stoljeća najveći utjecaj na prirodni okoliš ima čovjek, koji ga je mijenjao kako bi sebi što brže učinio život sve boljim, ne mareći pritom za moguće štete po zdravlje u sadašnjosti i na ugroženu opstojnost čovječanstva u budućnosti. Iskrčeno je pola šuma na Zemlji, sve češće paljenjem, radi dobivanja površina za stočarstvo i poljoprivredu, što je dovelo do isušivanja plodnih suptropskih područja i širenja pustinja. Izgaranja fosilnih goriva i šumski požari uvećavaju sadržaj ugljičnog dioksida u stratosferi, što pojačava efekt staklenika, čime raste temperatura na Zemlji i količina ultravioletnih zraka pristiglih do čovjeka.

Nacionalna strategija zaštite okoliša  (NN 46/02)

Od tridesetak takvih dokumenata s različitim implikacijama spominjem samo neke. Na primjer, u vezi s primjenom Montrealskog protokola, Republika Hrvatska je svrstana pod članak 5., dakle među zemlje kojima je omogućeno desetogodišnje razdoblje poštede tj. kojima je dozvoljena odgoda u uvođenju novih tehnologija, odnosno upotreba neštetnih tvari u proizvodnji rashladnih uređaja, klima-uređaja, kozmetike i sl.

U tijeku je provedbeni projekt pod nazivom "Omogućavanje Hrvatskoj da pripremi svoje prvo nacionalno izvješće sukladno s obvezama prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime", koji se priprema u suradnji s UNDP-om i Uredom Ujedinjenih naroda za potporu programima (UNOPS).

Protokol-Kyoto za Hrvatsku predviđa obvezu smanjenja ukupnih emisija šest ključnih stakleničkih plinova za 5%. Od temeljne godine do 2005. godine mora se postići "uočljiv" napredak.

Obnovljivi izvori energije, ne uključujući hidroenergiju, daju manje od 1% ukupno potrebne energije. Taj udio u budućnosti treba znatno povećati jer neobnovljivih izvora energije ima sve manje, a i njihov štetni utjecaj sve je izraženiji u zadnjih nekoliko desetljeća. Sunce isporučuje Zemlji 15 tisuća puta više energije nego što čovječanstvo u sadašnjoj fazi uspijeva potrošiti, ali usprkos tome neki ljudi na Zemlji se smrzavaju. Iz toga se vidi da se obnovljivi izvori mogu i moraju početi bolje iskorištavati i da ne trebamo brinuti za energiju nakon fosilnih goriva. Razvoj obnovljivih izvora energije (osobito od vjetra, vode, sunca i biomase) važan je zbog nekoliko razloga:

- obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u smanjenju emisije ugljičnog dioksida (CO₂) u atmosferu. Smanjenje emisije CO₂ u atmosferu je politika Europske unije, pa se može očekivati da će i Hrvatska morati prihvatiti tu politiku.

- povećanje udjela obnovljivih izvora energije povećava energetsku održivost sustava. Također pomaže u poboljšavanju sigurnosti dostave energije na način da smanjuje ovisnost o uvozu energetskih sirovina i električne energije.

- očekuje se da će obnovljivi izvori energije postati ekonomski konkurentni konvencionalnim izvorima energije u srednjem do dugom razdoblju.

Prednosti i nedostaci hidroenergije

Nekoliko tehnologija, osobito energija vjetra, male hidrocentrale, energija iz biomase i sunčeva energija, su ekonomski konkurentne. Ostale tehnologije su ovisne o potražnji na tržištu da bi postale ekonomski isplative u odnosu na klasične izvore energije. Proces prihvaćanja novih tehnologija vrlo je spor i uvijek izgleda kao da nam izmiče za malo. Glavni problem za instalaciju novih postrojenja je početna cijena. To diže cijenu dobivene energije u prvih nekoliko godina na razinu potpune neisplativosti u odnosu na ostale komercijalno dostupne izvore energije. Veliki udio u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora rezultat je ekološke osviještenosti stanovništva, koje usprkos početnoj ekonomskoj neisplativosti instalira postrojenja za proizvodnju "čiste" energije. Europska zajednica ima strategiju udvostručavanja upotrebe obnovljivih izvora energije od 2003. do 2010. godine. To znači da bi se ukupni udio obnovljivih izvora energije povećao sa sadašnjih 6% na 12% 2010.

Rijeka, ožujka 2005.                                                               Prof.dr.sc. Kazimir Kauzlarić

2005-03-17