Topi se i Sibir

 

Sibir: Led se topi brže nego je itko mogao misliti

Prvi put od nastanka prije 11.000 godina topi se najveca zaledena povrsina planeta. Podrucje vjecnog leda koje se prostire na vise od milijun kvadratnih kilometara pretvara se u plitka jezera i bare.


Ruski znanstvenici koji su se vratili iz podrucja zapadnog Sibira izvijestili su da bi do sada nezabiljezeno otapanje leda, na povrsini vecoj nego sto je cine Francuska i Njemacka zajedno, moglo osloboditi milijarde tona metana, vrlo potentnog staklenickog plina.

Vijesti o dramaticnoj transformaciji jednog od najmanje posjecivanijih krajolika na Zemlji, stigla je od Sergja Kirpotina, botanicara s Drzavnog sveucilista u Tomsku i i Judith Marquand sa Sveucilista u Oxfordu.

Kirpotin to opisuje kao "ekolosko kliziste ciji je proces nepovratan" i da je to "nesumnjivo povezano s globalnim zatopljenjem". On kaze da se citavo subarkticko podrucje Sibira pocelo ubrzano topiti u zadnje tri do cetiri godine.

Ono sto je do nedavno bilo nepregledno podrucje pod vjecnim ledom, sada se pretvara u vodeni krajolik s jezerima, od kojih su neka vec veca od kilometra. Kirpotin sumnja da je preden neki nepoznati kriticni prag sto je pokrenulo otapanje.

Zapdni Sibir zagrijava se brze nego bilo koje drugo podrucje na planetu, s povecanjem temperature od 3 °C u posljednih 40 godina.

Vjeruje se da je zagrijavanje kombinacija ljudskih utjecaja na promjenu klime, ciklickih promjena u atmosferskoj cirkulaciji poznatoj kao Arkticka oscilacija, uz povratni efekt koji uzrokuje otapanje leda, a to je izlaganje golog tla i oceana Suncevim zrakama.

Golo tlo i oceanska voda apsorbiraju puno vise toline od bijelog leda i snijega, sto onda opet dovodi do brzeg otapanja, veceg zagrijavanja i tako u krug.

Slicno zagrijavanje uoceno je i na Aljasci, odakle je pocetkom ljeta Jon Pelletier sa Sveucilista Arizona javio o dramaticnom povecanju jezera koja ce se, nastavi li se otapanje istim intenzitetom, uskoro jednostavno preliti u Arkticki ocean.

Nalazi iz zapadnog Sibira uslijedili su nakon sto je prije dva mjeseca objavljeno da je u istocnom Sibiru u zadnjih 30 godina nestalo tisuce jezera, takoder zbog klimatksih promjena.

Ova ocita kontradikcija posljedica je dvaju suprotnih krajeva istog procesa, koji je poznat kao termokarsk.
U tom procesu, povecanje temperature najprije uzrokuje podizanje leda, cime se nabora glatka povrsina vjecnog leda. Kada se led pocne topiti, voda se skuplja u tim naborima na povrsini, stvaraju se bare koje se ne mogu isusiti zbog smrznutog tla ispod sebe.

Bare rastu sve dok ne dosegnu velicinu jezera, ispod kojeg se prije ili kasnije otopi sav led i citava vodena povrsina nakon toga jednostavno propadne u zemlju.

Sibirski led nastao je na kraju zadnjeg ledenog doba, prije 11.000 godina. Od onda se u njemu skuplja metan i najvise ge ima u povrsinskom vjecnom ledu, ali ponekad se nalazi i u dubljim slojevima ledenih struktura poznatih kao klatrati.

Larry Smith s Kalifornijskog sveucilista procjenjuje da samo u Sibiru ima nekih 70 milijardi tona metana, sto je cetvrtina sveg metana natalozenog u povrsini Zemlje.

Njegova kolegica Karen Frey kaze da se zagrijavanjem povrsina isusuje, metan oksidira te se na kraju u atmosferu oslobodi kao ugljicni dioksid.

No, ostane li tlo vlazno, kao sto je sada slucaj u zapadnom Sibiru, tada se metan oslobada direktno u atmosferu. To je tragicno zbog toga jer je metan, kao staklenicki plin, 20 puta potentniji od ugljicnog dioksida.

U svibnju ove godine je Katey Walter sa Sveucilista Aljaska rekla da je u istocnom Sibiru pronasla nakupine metana koji u mjehuricima izlazi kroz vjecni led tolikom brzninom da se povrsina ne smrzava ni usred zime.

Medunarodno istrazivacko partnerstvo, poznato kao Global Carbon Project pocetkom ove godine je ukazalo na otapanje vjecnog leda kao glavnog izvora ubrzanih klimatkih promjena uslijed kojih bi se u Zemljinu atmosferu uskoro moglo osloboditi vise stotina milijardi tona staklenickih plinova.

A onda... bit ce vec puno prekasno

 

Kompilirano sa:

http://www.drugisvijet.com/portal/content.php?review.178

i

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=17580

 

Ostali izvori:

1. Znanstveni skup HAZU, UDK : 930.85 ; 900.1

2. Global Carbon Projekt, 2001 

3. Sergij Kirpotin, botanicar s Drzavnog sveucilista u Tomsku

4. Judith Marquand sa Sveucilista u Oxfordu.

5. Jon Pelletier sa Sveucilista Arizona

6. Larry Smith s Kalifornijskog sveucilista i

7. Katey Walter sa Sveucilista Aljaska

 

K. Kauzlarić