|
Zaštita pet i pol tisuća kilometara duge
francuske morske obale i oko tisuću i
pol kilometara u prekomorskim
departmanima od divlje urbanizacije i
betonizacije temelji se na 'Zakonu o
priobalju' koji je usvojen u siječnju
1986. godine
Ovaj
zakon izrijekom zabranjuje svaku novu
gradnju u pojasu od 100 metara kao i
gradnju prometnica u pojasu od dva
kilometra od mora
O bilanci i načinima primjene
'Priobalnog zakona' raspravljalo se
ovoga ljeta u Nacionalnoj skupštini i
Senatu, a o eventualnim dopunama i
dodatnim popratnim aktima izjašnjava se
upravo idućeg utorka 'Međuministarski
odbor za prostorno planiranje'.
Osim spomenutog zakona, koji nastavlja
zakonsku tradiciju koja počinje s
Colbertovom uredbom iz 1681. kad je
riječ o definiciji 'pomorskog javnoga
dobra', u Francuskoj postoji i posebno
tijelo – 'Konzervatorij morskog i
jezerskog priobalja' - osnovano 1975. -
koje ispunjava svoju zakonom dređenu
ulogu tako što sredstvima iz državnoga
proračuna otkupljuje ugrožene površine:
prirodne zone od najvećeg ekološkog
interesa, zone zaštite flore i faune i
slično, a koje, za razliku od prirodnih
rezervata te regionalnih i nacionalnih
parkova, nisu pod izravnim nadzorom
državne uprave ili predmetom posebnog
zakona.
|
|
|
Čitava područja - posebno
Azurna obala, koja je od
prvorazredne turističke
atrakcije postala pojam
negativne urbanizacije,
betonizacije i uništavanja
krajolika |
S izuzetkom britanskog National Trusta,
koji je privatnog karaktera,
Konzervatorij je jedinstvena državna
ustanova u svijetu koja upošljava oko
četrdesetak stručnjaka, a od 1993. vlada
mu je stavila u zadaću da istražuje
mogućnosti ustanovljenja sličnih tijela
u zemljama Sredozemlja, pa je 1995.
godine u Tunisu osnovana Agencija za
priobalje, inspirirana upravo francuskim
primjerom.
Od 1976. godine pa do danas,
Konzervatorij je otkupio oko 65 tisuća
hektara različitih površina zemljišta,
litica, šuma, jezera i od divlje
urbanizacije i betonizacije zaštitio oko
620 kilometara plaža, otočkih ili
zaljevskih obala - oko 10 posto očuvanog
obalnog pojasa - koji su tako postali
javno dobro kojim upravlja država
posredstvom ministarstva okoliša.
Konzervatorij je u trideset godina svoga
postojanja utrošio oko 300 milijuna eura
na otkup ili uređenje različitih
površina, a na raspolaganju ima sva
sredstva javne vlasti: sporazumni otkup,
pravo prvokupa i, kao krajnje sredstvo,
eksproprijaciju.
Do 2050. godine planira se otkupiti još
oko 120 tisuća hektara zemljišta, što bi
predstavljalo oko 22 posto ukupne
površine obalnog pojasa.
|
|
Trideset godina betonizacije, kao i
kumulacija višegodišnjih negativnih
posljedica demografskog neuravnoteženog
rasta (priobalje ima dva i pol puta veću
gustinu stanovništva od nacionalnog
prosjeka), industrijalizacije i
intenzivne poljoprivrede - uzbunilo je i
same turističke djelatnike i investitore
koji postaju svjesni dugoročnih rizika
ubrzanog rasta vlastite djelatnosti na
štetu prirode i tradicionalnih oblika
života.
Čitava područja - posebno Azurna obala,
koja je od prvorazredne turističke
atrakcije postala pojam negativne
urbanizacije, betonizacije i uništavanja
krajolika, postaju žrtve zatvaranja
'turističkog začaranog kruga': ljepota,
mir i osobiti način života nekog kraja
privlače sve veći broj turista, za
smještaj kojih se gradi sve veći broj
hotela, apartmana i ostalih pratećih
objekata pod cijenu postupnog ali
konačnog uništenja te početne idilične
motivacije.
Francusko priobalje ipak ni nakon
'azurnog' iskustva nije posve zaštićeno
od divlje gradnje pa 'Nacionalno
udruženje zastupnika iz priobalja'
apostrofira neodgovarajuću poreznu
politiku kao glavnog krivca i govori o
'shizofrenoj situaciji' u kojoj se
nalazi francusko priobalno područje:
zakon se protivi betonizaciji, ali
porezna joj politika ide na ruku, jer
priobalne lokalne vlasti ubiru različite
poreze i pristojbe na temelju dodjele
dozvola za gradnju ili obavljanje
različitih vidova gospodarske
djelatnosti.
Hina
12.09.2004. |
