Prestiž, a ne »Prestige«

Vjesnik
http://www.vjesnik.hr/html/2004/06/11/ClanakTx.asp?r=kom&c=5
MARKO BARIŠIĆ

Hrvatska i Italija moraju surađivati na primjeni istih ekoloških standarda na Jadranu. U suprotnom, neodgovorno ispuštene tropske alge iz akvarija kod Monaka koje su se proširile Jadranom ili sluzave japanske što guše ribe u Sjevernom moru, s početkom transporta ruske i kaspijske nafte preko Omišlja, zbog problema s balastnim vodama, neće više biti samo rijetki incidenti nego učestale pojave

Iako se posljednjih dana, nakon vezane trgovine o hrvatskom zaštićenom pojasu na Jadranu, naglasak u javnosti stavlja na ribarstvo, nemali je broj onih koji upozoravaju da ne bi trebalo zanemariti ni drugi, vrlo važan aspekt te zone - ekološki.
Neki hrvatski stručnjaci upravo su brigu o tom dijelu hrvatskog zaštićenog pojasa označili najvažnijom za budućnost zemlje u pogledu turizma i zaštite Jadrana, najvažnijeg hrvatskog bogatstva.
U vezi s tim mediji su prošlih dana zabilježili dva bitna događaja. U starigradskom je zaljevu ministar Božidar Kalmeta zajedno s tamošnjim ekolozima pokušao zaustaviti širenje zelene alge koja neobično brzo raste i na području koji zauzme onemogućava život većem dijelu drugih morskih vrsta. Iza nje ostaju jednolične zelene livade koje se mogu uništiti ili usisavanjem ili prekrivanjem crnim plastičnim folijama.
Gotovo istodobno, na drugom kraju zemlje predsjednik Mesić izvijestio je javnost da je gotova studija o ekološkim aspektima projekta Družba Adria kojim bi se ruska nafta transportirala do hrvatske luke Omišalj. Mesić nije otkrio sadržaj studije, ali ako odgovor u njoj bude pozitivan za taj projekt - što se, prema nekim informacijama, može očekivati - hrvatski će se Jadran suočiti s novim problemom, balastnim vodama.
Dosad su tankeri u Jadran dolazili puni nafte, iskrcali bi je na terminalima u Omišlju, Trstu ili onom kod Venecije, uzimali bi iz Jadrana balastne vode i odlazili natrag. Nisu dakle ispuštali u Jadran nikakve vode iz mora odakle su krenuli. Međutim, s realizacijom projekta Družba Adria, to će se dogoditi. Tankeri će dolaziti prazni i pred hrvatskom ili talijanskom lukom ispustiti balastne vode, uzeti rusku (ili kaspijsku) naftu i krenuti prema svom cilju.
Problem balastnih voda stručnjaci definiraju kao unošenje stranih bioloških vrsta na područje gdje prije nisu postojale. Što se u tom slučaju može dogoditi dobar je primjer upravo starigradski zaljev i tamošnje zelene livade pod morem.
Ta, kako se stručno naziva, Caulerpa taxifolia, tropska zelena alga, Sredozemljem se širi od 1984. godine kada je ispuštena iz tropskog akvarija Oceanografskog muzeja u Monaku. Od tada se, osim podmorjem Monaka, proširila i podmorjima Francuske, Italije, Španjolske, Tunisa i Hrvatske. Kod nas je, osim u starigradskom zaljevu, otkrivena i u Malinskoj na Krku te u Barbatskom zaljevu kod Raba. Prenosi se i sidrima i ribarskim mrežama.
Njezine su karakteristike da se zimi, kada je more hladnije, povlači, dok se s većim temperaturama brzo obnavlja. Raste na svim vrstama morskog dna, na dubinama i većim od 40 metara i iznimno brzo se širi. Pritom drastično mijenja okoliš, uzrokuje i biološke i ekološke promjene, reducirajući na vrlo malen broj organizme koji u tom području pod njezinom »kontrolom« mogu preživjeti.
No, neovisno o tomu, u usporedbi s drugima, Jadran je možda još jedno od rijetkih očuvanih mora. Usporedbe radi, u Norveškoj je japanska vrsta otrovne alge nedavno uzrokovala pomor lososa u nekim uzgajalištima. U pitanju su sluzave zelene alge što se lijepe za škrge i guše ribe koje tako postaju nejestive za ljude, pa se daju polarnim lisicama ili kunama. Alge su ubile oko 700 tona atlantskog lososa, a 1998. godine oko 350 tona.
Kad je pak riječ o balastnim vodama, preko kojih strani organizmi najčešće dospijevaju iz jednog u potpuno drukčije morsko okružje, većina zemalja se protiv njih bori tako da ih nakon prerade ispusti u more (što je obično preskupo) ili, poput Australije, imaju zakon da se balastne vode moraju ispustiti najmanje 200 milja od obale. Međutim, što s Jadranom koji je i na svom najširem području mnogo uži? Pogotovu kad se uzme u obzir da Europska unija namjerava transportirati kaspijsku naftu prema zapadnoj Europi i dalje kroz projekt CPOT (Constanta, Pančevo, Omišalj, Trst).
Pitanje je može li Hrvatska riješiti te moguće probleme ako se izolira i odustane od sudjelovanja u tim projektima. Naime, glavnina naftnih tokova ipak će je zaobilaziti. Amerikanci su počeli s izgradnjom naftovoda do turske luke Ceyhan kojim će izvlačiti kaspijsku naftu. Rusi će ubrzo dovršiti svoje terminale u Murmansku odakle će nafta ići za SAD i druge zemlje. Prema zapadnoj Europi transportiraju je naftovodima.
Osim toga, promet nafte Jadranom prema Trstu i Veneciji neusporedivo je veći od broja tankera koji idu prema Omišlju. U planu je i povezivanje Jadranskog naftovoda od Delnica preko Slovenije do Trsta. Hrvatska neće mnogo dobiti u vezi sa zaštitom Jadrana ako će tankeri po rusku ili kaspijsku naftu dolaziti u Trst umjesto u Omišalj jer će balastne vode najvjerojatnije ispuštati u hrvatskoj zaštićenoj zoni.
Problem je, dakle, kako se običava kazati, prilično složen i zahtijevat će napor i političara i stručnjaka te suradnju prije svega Hrvatske i Italije o primjeni istih ekoloških standarda na Jadranu. U suprotnom, neodgovorno ispuštene tropske alge iz akvarija kod Monaka koje su se proširile Jadranom ili sluzave japanske što guše ribe u Sjevernom moru neće više biti samo rijetki incidenti kojih se teško riješiti nego vrlo učestale pojave protiv kojih će se biti teško boriti.
Da sada ne spominjemo moguće posljedice samo jedne tankerske havarije tipa »Prestige« na hrvatski turizam.