Lijep pozdrav svima na listi.

Kratko cu navesti dio iz ranijeg maila na koji se zelim osvrnuti.

 Scenarij Apokalipse (Miro Kučić) (u cijelosti ovdje: http://www.slobodnadalmacija.hr/20041228/kolumne01.asp)

 "... Stanje možda najbolje oslikava kratak zaključak jedne od članica povjerenstva za provjeru studije utjecaja na okoliš projekta Družba Adrija.
- Sve separatne studije daju zeleno svjetlo projektu bez obzira na niz blagih upozorenja; Projekcije studije prikazane su kao loši događaji koji se smatraju jedva mogućima; Iz toga slijedi da će projekt proći neovisno upozorenjima, a kako se ionako već provodi, čemu studija i povjerenstvo. Moje prethodno mišljenje kojim bih rekla NE projektu sada sam potvrdila čitajući studiju. Moje viđenje razvoja ove teško stečene zemlje sasvim je drugo i okrenuto kvaliteti življenja njezina stanovništva, a ne da bude kloaka internacionalnih interesa.
Apokaliptični scenarij s početka teksta samo je sličica iz pakla koji bi mogao nastati. Vama "zelenima" koji ste boja globalnog poštenja. Nastali ste iz kista svemogućeg miješanjem žute boje, simbola svjetlosti, sunca, i plave, simbola morskog i nebeskog plavetnila. Na žalost, crna je boja jača. Ona začas prekrije sav spektar nebeskih boja. Ona je simbol Imperija. ... "

  [Zdeslav Hrepic]

---------------------------------------------------------

Ovaj Miro Kucic je izniman primjerak novovijekog hrvatskog tajkuna. Ovo gore zvuci tako dramaticno ali problem je sto je to iz pera covjeka koji je pred neko vrjeme - takodjer u svojoj kolumni u “Slobodnoj” -  “iznijedrio” clanak slijedeceg naslova i podnaslova:

Ekolozi kao alge ubojice

A onda je došlo ovih nesriknjih 10 zadnjih godina. Narodila se neka nova vrsta zaštitnika našeg mora, krša i stine. Nazivaju sebe ekolozima. Zakočili su život, a ekologiju pretvorili u religiju

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030423/temedana02.asp

“Da li ekologija, zaštita okoliša ili utočište za bulumentu novovjekih vračeva, čija katastrofična predviđanja praktički zaustavljaju svaku djelatnost, pa i bavljenje ekologijom kao vrijednom i nadasve važnom ljudskom aktivnošću.
Za njih ne vrijede ni najmeritornija znanstvena mišljenja. Spremni su u svojoj površnosti i neznanju podcijeniti mišljenja znanstvenih ustanova, čitavih timova ljudi, kao na primjer Oceanografskog instituta koji za naručitelja iz područja marikulture izrađuje studije o utjecaju na okoliš koje su svestranije i bolje i s nesagledivo više parametara nego u zemljama najjače marikulture u svijetu, poput Norveške.”