Nuklearna energija

Tomislav Lerotic , tekst   objavljeno u KANI, Krscanska sadasnjost, 4.1997. 

     U Zagrebu je 25. i 26. travnja 1997. odrzan Seminar o sigurnosti primjene nuklearne energije. Organiziralo ga je  Ministarstvo gospodarstva uz pomoc Međunarodne agencije za nuklearnu energiju, IAEA. Među pozvanima bili su  saborski zastupnici, zupanijski djelatnici, celnici nevladinih orgnizacija i predstavnici medija.  

Problem sigurnosti koristenja nuklearne energije jest globalni problem, jer radioaktivnost koja izmakne ljudskoj kontroli ne poznaje granica ni drzava ni kontinenata - tome nas je poucio cernobilski oblak. 

 No,  problem nuklearne  sigurnosti jest i nas lokalni :

         1. Tik uz nasu granicu i u susjedstvu  milijunskog grada Zagreba nalazi se NE  Krsko za ciji  besprijekoran rad  smo svi  zivotno zainteresirani. Jednako tako  goruc je i problem konacnog odlaganja radioaktivnog otpada koji se gomila u krugu elektrane. Rjesenje se ne nazire.

        2. Između Kastel Gomilice i Kastel Sucurca  nalazi se deponij radioaktivne sljake koja je tu vec 30 godina neprimjereno  odlozena  i koja ne zabrinjava  nikog od odgovornih. Nikog osim ugrozenih Kastelana.

         O nuklearnoj (ne)sigurnosti, o kojoj doslovno ovise zivot i zdravlje ne samo nas nego i slijedecih generacija, nasa javnost malo zna. Povremeno iz usta politicara i/ili drzavnih sluzbenika dolaze zbunjujuce izjave, kao npr. ona o "zdravoj nuklearnoj energiji" (bivsi doministar gospodarstva, zaduzen za energetiku), a prvi ministar energetike u mladoj drzavi,  svojevremeno je javno ustvrdio kako je "niskoradioaktivni otpad (tako) bezopasan da bi ga stavio sebi ispod kreveta."

Htjeli smo dakle saznati sto o gore spomenutim  i slicnim problemima misle predstavnici jedne međunarodne  organizacije za koju se opcenito drzi da o njima moze  dati maritoran sud.

Prvog dana rada seminara, na  pitanje o radioaktivnoj sljaci u Kastelima, od jednog naseg strucnjaka dobili smo odgovor da je radijacija izmjerena nad tom deponiju veca od one oko nuklearke u  Cernobilu, ali  da je ipak  u dopustenim granicama  i da  Kastelanima veca opasnost  prijeti od zive iz tvornice INA-Vinil.

     Na  pitanje o sigurnom odlaganju visokoradioaktivnog otpada kao i na ono zasto su se nuklearke gradile, a da prethodno nije rijesen problem trajnog odlaganja radioaktivnog otpada, nismo dobili odgovor. Poznato je da problem odlaganja - posebno visokoradioaktivnog otpada iz nuklearnih elektrana - nigdje ne svijetu jos nije rijesen na zadovoljavajuci nacin.

Kako ga sigurno pohraniti i cuvati tisucama godina??  

 NUKLEARKE ZA SPAS ZEMLJE

    Na Seminaru o sigurnosti primjene nuklearne energije nije se spominjala njezina NEsigurnost. Zato se o stvarnim posljedicama havarije u   Cernobilu sutjelo ili ih se bagateliziralo.  Pouceni smo  da su nuklearne elektrane manje    stetne od termoelektrana, jer ove posljednje emisijama CO˛ povecavaju efekt staklenika i tako doprinose globalnom zagrijavanju zemljime atmosfere sa svim nezeljenim posljedicama. U usporedbi s vjetrenjacama, nuklearne elektrane imaju prednost - one  ne stvaraju buku.

Također smo saznali da je kemijski otpad opasniji od nuklearnog. 

Nadalje, zbog prirodne radijacije opasniji po zdravlje je let avionom,  nego rad u NE. Prirodna radijacija je na drugim mjestima na Zemlji  veca od one u Cernobilu, culo se.  To je pak klasican primjer obmane presucivanjem. Presucuje se da  - za razliku od prirodne redijacije koja uglavnom na organizam djeluje iz vana- radionuklidi iz reaktora preko hranidbenog lanca dospjevaju u ljudsko tijelo, tu se  koncentriraju u određenim organima (radioaktivni jod u stitnjaci, stroncij u kostima, plutonij u plucima) i iz neposredne blizine zracenjem  ugrozavaju stanice.

      Ovakav, najblaze receno, jednostrani pristup problemima vezanim uz koristenje nuklearne energije, ponukao nas je da nesto  vise saznamo o organizatoru skupa - Međunarodnoj agenciji za nuklearnu energiju.

IAEA je osnovana 1957. godine kao autonomna podorganizacija  UN-a, s ciljem "povecanja doprinosa atomske energije miru, zdravlju i blagostanju na cijelom svijetu......Ona savjetuje i pruza tehnicku potporu razvitku nuklearne energije u  drzavama clanicama..... Zalaze se za primjenu zracenja u poljoprivredi, industriji, medicini, biologiji i hidrologiji."  U skladu s proklamiranim ciljem, u svojim optimistickim prognozama s pocetka sezdesetih, duznosnici IAEA  za kraj stoljeca predvidjeli su  tri puta vise nuklearnih elektrana nego sto je stvarno izgrađeno. Nakon havarije u Cernobilu,  IAEA je teziste rada prebacila na nuklearnu sigurnost. 1991. god.  organizirala je konferenciju  u Becu na kojoj je predstavljeno izvjesce njezinih strucnjaka o posljedicama cernobilske nesrece. U njemu  se govori o znacajnim poremecajima zdravlja stanovnistva, ali se tvrdi da  oni nisu  posljedica  radioaktivnog zracenja, nego posljedica straha i stresa kao i socijalnih, ekonomskih i politickih promjena u kojima se zemlja nalazila.  Zajednickoj delegaciji strucnjaka iz  dvije najteze pogođne republike bivseg SSSR-a, Ukrajine i Bjelorusije, pristup konferenciji omogucen je tek nakon intervencija vlada njihovih zemalja. Rezultati njihovih istrazivanja i kriticke primjedbe na cernobilski  projekt  IAEA,  nisu objavljeni u konferencijskom izvjescu.

     To je razumljivo ako se zna da statut IAEA obvezuje prije svega na sirenje nuklearne energije.   Drugim rijecima, kada bi se djelatnici IAEA-a kriticki izjasnili o nuklearnoj industriji, bio bi  to  znak nelojalnosti poslodavcu.

    Na zagrebackom se seminaru, nazalost, nekriticnoscu ili sutnjom  vise od stotine  sudionika,  dva dana demonstrirala (hrvatska) lojalnost * nuklearnom lobyju

 ---------------------------------------------

 DIAGRAM ---Gradnja nuklearkih elektrana  bila je  dio  vojnog nuklearnog programa gotovo svih zemalja. Zato su i Izraelci prije mnogo godina bombardirali  temelj  reaktorka nuklearke blizu Bagdada. Danas je zbog galopirajucih troskova osiguranja, nerijesenog problema otpada i visoke cijene demontiranja nuklearnih postrojenja na kraju radnog vijeka, civilna primjena nuklearne energije u  znaku velikog pospremanja.  Od 1974. godine u SAD nije narucena niti jedna nova nuklearna elektrana. Od 1968. godine narudzbe nuklearnih elektrana u zemljama slobodnog trzista  u neprestanom su padu. U dijagramu je  samo  1974.  god. zabiljezen uspon. Te je godine Francuska, nakon izlaska iz NATO-a,  startala sa svojim nuklearnim programom. 

-------------------------------------------------

slika 1 --Lokacije na kojima se  pretpostavljaju namjerno potopljeni brodovi s radioaktivnim otpadom. (prema ZDF, njemacka televizija 4/96.)  

----------------------------------

Najnovije studije   govore o povecanoj ucestalosti oboljenja od raka u

blizini  nuklearnih elektrana koje uopce nisu imale (prijavljene) havarije. Posljednji primjer povecanja broja oboljelih od te opake bolesti, unatoc senzorima  koji su  besprijekorno radili,  zabiljezen je  oko sjevernonjemacke NE Krümmel.  Pokrajinska vlada, nakon bezuspjesnog pokusaja da zabrani njezin rad, odvaja sredstva za  studiju cije ce se rezultati moci saznati za nekoliko godina.  Apsurdno je da građani koje

zivi u blizini NE moraju dokazivati kako i niska   radijacija  za njih moze imati kobne posljedice,  umjesto  da vlasnici NE dokazu  suprotno.  Mnogi su znanstvenici   vec ranije ukazivali  na opasnosti od niske radijacije.

Prof.dr.Linus Pauling, dvostruki nobelovac, upozoravao je :"Nema sumnje  da ce radioaktivni materijal iz nuklearnih elektrana nanijeti stetu ljudskom rodu i dovesti do povecanja broja djece rođene sa teskim tjelesnim i dusevnim ostecenjima."

 -------------------------

 Procitajte vise o programu "Sunceva Lipa" koju je osmislio Tomislav Lerotic na: http://www.lerotic.de/Lipa.html

Ispod je odgovor iz ministarstva gospodarstva g. Leroticu na njegovu zamolbu da podupre tiskanje brosure o stednji energije i poticanju ugradnje obnovljivih izvora poslali.

-------------------------
U svezi s vasom zamolbom da novcanim prilogom pomognemo tiskanju biltena i promidzbenih plakata, kako biste publiciranjem tekstova nasih i svjetskih znanstvenika pomogli edukaciji potrosaca, potakli stednju svih vrsti energenata njihovim djelotvornim koristenjem, te potakli primjenu obnovljivih izvora energije na dobrobit okolisa i gospodarstva, obavjestavamo vas da ovo Ministarstvo nema sredstava za te namjene.

POMOCNIK MINISTRA  Z.L dipl.inz
Republika Hrvatska ministarstvo gospodarstva klasa 310-02/97-01/12 ur.
broj: 526-04-97-02
Zagreb, 18. 2. 1997.
---------------------------

Isto ministarstvo je nekoliko tjedana nakon ove odbijenice poslalo g. Leroticu poziv da besplatno (odnosno o njihovom trosku) sudjeluje na seminaru opisanom na ovoj stranici.

Nikad odgovorena pitanja APO-u (HR Agencija za posebni otpad)
Tomislav Lerotić

Poštovana gospođo Carić! (dopisnistvo Sloboden Dalmacije Zagreb)

Šaljem Vam kopiju mog pisma upućenog Agenciji za posebni otpad u veljači prošle godine. Odgovor do danas nisam primio. Pokušajte Vi. Srdačno Vas pozdravljam

Split, 29.3.1997.

 ----------------------------------

Split 10. 2. 1996.

Agenciji za posebni otpad
Zagreb

Postovani mr. Damir Subasic,
postovane gospođe, postovana gospodo,

Naj srdacnije Vam se zahvaljujem na videokazetama i brosurama koje ste mi poslali. Tekstovi iz Vase posiljke potaknula su me na nekoliko pitanja.

 1.    Kakav i koliko radioaktivnog otpada ce ostati nakon dekomisije NE?

Krsko ? Posebno me zanima sto ce biti sa visokoradioaktivnim otpadm. Predpostavljam da ti podaci postoje. Buduci da u u APO novostima 7/2 u pise da se u Sloveniji formirao fond za raspremanje i odlaganje te da se u tu svrhu izdvaja od svakog kWh 0,61 tolar . Dakle posto se zna koliko ce to kostati i da se zna vrsta, kolicina i vrijeme cuvanja otpada.

 2.   Dali i u Hrvatskoj postoji takav fond i koliko se u Hrvatskoj po kWh odvaja za dekomisiju i deponiranje?

 3.   Tko ce u Hrvatskoj biti odgovoran za eventualne stete zbog neprimjerenog odlaganjem visokoradioaktivnog otpada koje ce se(mozda) dogoditi za nekoliko stotina ili tisuca godina? (Visoko radioaktivni optad se mora se odlagati/cuvati preko 24 000 godina.)

 4.  Kako je moguce da su generacije prije nas dobile dozvolu za gradnju i rad NE bez primjerenog trajnog odlagalista za visokoradioaktivni otpad za koji ce se morati brinuti generacije poslije nas?

 5.   Sto Vi znate o "kvaliti" i kolicini radioaktivne sljake u Kastel Sucurcu? Koliko i kakav radioaktivni otpad hrvatske TE na ugljen dnevno produciraju? Tko ga zbrinjava?

 6.   Je li Vam poznato sto se radi sa radioaktivnim otpadom iz Klinickog bolnickog centra Splitu? Tko je odgovoran i tko kontrolira njegovo primjereno odlaganje?

 7.  Ako je zbrinjavanje visokoradioaktivnog otpada najvec i i jos uvijek nerijesen problem za svijet jer nitko nema niti ne moze imati dugorocna iskustava sa odlaganjem, kako ce se u Hrvatskoj taj problem rijesiti?

Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru i srdacano Vas pozdravljam.
Tomislav Lerotić, Split

1997-05