Za 4000 godina će Černobil, koji naša civilizacija ostavlja pokoljenjima u naslijeđe, biti praktički isto toliko radioaktivan kao i danas

http://www.vjesnik.hr/html/2006/06/13/Clanak.asp?r=sta&c=1

IVO DERADO

Stari Egipćani i njihova kultura davno su pali u zaborav, ali zamislite da su prije 4000 godina umjesto piramida gradili nuklearne reaktore. Radioaktivno onečišćenje na njihovim Černobilima danas bi bilo praktički isto toliko snažno koliko i prvog dana, jer treba više od 30.000 godina da radijacija padne na polovinu. Ili, gledajući u budućnost, za 4000 godina će Černobil, koji naša civilizacija ostavlja pokoljenjima u naslijeđe, biti praktički isto toliko radioaktivan kao i danas.
A koliko će novih betonskih sarkofaga u međuvremenu morati biti sagrađeno iznad njega te koliko tek za sljedećih 60.000 godina, kad radijacija bude na još uvijek smrtonosnoj četvrtini današnje? Za perspektivu, sjetite se da je prije 60.000 godina bilo ledeno doba.

Svaki čovjek koji se zalaže za gradnju novih reaktora možda bi bio uvjerljiviji kad bi jasno i glasno izjavio sljedeće:
(1) Ne bi mi smetalo da su faraoni gradili reaktore.
Ti su divni ljudi imali tako visoku socijalnu svijest da bi im buduća sigurnost od radijacije bila mnogo važnija od moguće neposredne korist.

(2) Ako danas možemo smanjiti produkciju CO2, premda to možemo još više smanjiti plinskim elektranama s dekarbonizacijom ili obnovljivim energijama, ne smeta me ostaviti budućim generacijama u hipoteku po jedan Černobil svakih sto godina, a možda i više ako potresi, ratovi, luđaci ili sofisticirani teroristi učine svoje. Poput Luja XIV. glasno izjavljujem: »Poslije mene može i potop«.

(3) Zalažem se za reaktore isključivo iz uvjerenja, bez ikakva očekivanja osobne koristi. Dobro je poznato da oni koji se zalažu za nuklearke često dobro zarađuju kao »konzultanti« za nuklearnu industriju.
Ta industrija ima u izobilju sve što joj treba - osim naklonosti građana. Stoga je svaki lokalni lobist važniji od sto inženjera. Ja ne pripadam tim sebičnim ljudima.
U stvari, postoji sigurno rješenje, a to je ne graditi reaktore!

Autor je doktor znanosti, sveučilišni profesor, od 1969. do umirovljenja 1994. voditelj eksperimentalne grupe visokih energija u Institutu »Max Planck« za fiziku u Münchenu, gdje još djeluje