2006-05-29

Dr. Ivo Derado

Osim  pandemije i rata, energija predstavlja najveću opasnost za svijet. Zato  diskusija o energiji treba biti ozbiljna, a ne jeftina propaganda kako je to učinio u intervju u Slobodnoj Dalmaciji od 24.5.2006. dr. Dubravko Pevec.    

Njemačka, Švedska, Španjolska i Švicarska se odriču investirati u nove nuklearke, a Njemačka planira postepeno do 2020 zatvoriti sve svoje (17)  nuklearke. U Francuskoj u Cherbourgu i ove godine je, na godišnjici Černobila, preko 30000 Francuza, Nizozemaca, Nijemaca, Rusa i Finaca protestiralo protiv gradnje novog Europian Pressurised Reactor (EPR). A samo 8 % Francuza, u zemlji gdje 78 % električne energije dolazi od nuklearki, podržava gradnju četvrte generacije nuklearki tzv. 'Rapid'. U svijetu danas ima oko 700 organizacija sa sloganom „ Izađi iz nuklearne industrije“.

  Dok se danas u Europi samo u Finskoj u Olkiluoto  gradi jedna jedina  nuklearka  (EPR) , Hrvatska bi morala po Pevecu graditi novu nuklearku. Francusko Njemački konzorcium Areva-Siemens je ponudio  Finskoj nerealnu nisku cijenu radi reklame njihovog  EPR.  Europska komisija ispituje jeli Areva-Siemens povrijedila financijska pravila komisije.

 U siječnju ove godine je financijski analyst 'Standard & Poors' izjavio da nuklearna produkcija energije ostaje najveći financijski riziko, budući da državne subvencije nisu predviđene za kapital, pogon i zatvaranje nuklearke. Danas 1 kWh košta 8.3 cent, a ne oko 3 c kako tvrdi nuklearna industrija, jer ne uključuje radove na kontaminaciji, osiguranju ili zaštitu od terorista. To treba usporediti s 3.4 c za plin ili 7.2 c za vjetroturbine.

Pevec tvrdi cijena nafte raste, zalihe se smanjuju, što je istina, ali ne spominje da se je u zadnje tri godine cijena urana povisila od oko 25 na 107 dolara po kilogramu. To poskupljenje kod modernog 1300 MW reaktora znači povećanje cijene od oko 1.6 cent po kWh.

 Njemačko ministarstvo za okoliš ocjenjuje da još ekonomsko iskorištavanje urana ima  rezerve od 25 godina. Jasno ima optimista koji tvrde do 200 godina, ali i to  ne koristi, ako se zna da Kina namjerava na brzinu graditi 30 ili više reaktora, slično Indija i Brazil. Na koncu će i fosilno gorivo i uran  tako poskupiti pogotovu kroz idustrijalizaciju Kine i Indije da će njihova era završiti ne radi njihova manjka nego radi dolaska novih boljih i jeftinijih tehnologija. Na koncu era kamenog doba nije prestala radi manjka kamena. Jedino gorivo koje ne poskupljuje je sunce, vjetar, voda i geotermik.

Danas Hrvatska producira po glavi 30 % manje CO₂, negoli ostala Europa. Zato ako Hrvatska ubuduće razumno i ekološki poveća produkciju energije onda će moći ispuniti Kyoto na isti način kao i druge EU zemlje i bez reaktora.

  Na koncu, treba napomenuti da ni uran nije CO₂ neutralan jer za njegovo dobivanje (od 1000 kg rude dobiva se samo jedan kilogram urana) i obogaćenje s U²³⁵ producira više CO₂, negoli moderne plinske kombinirke istog kapaciteta s 60  % odnosno 90% (korištenjem i topline) efikasnosti i s tzv. dekarbonizacijom. Ako je g. Pevec interesiran za smanjenje CO₂ onda je bolje ne graditi nuklearke i  novac investirati u klimatski prijateljskije tehnologije. Na koncu se može samo jednom novac potrošiti!

Moram reći smiješno je uspoređivati radioaktivnu šljaku ugljena s radioaktivnosti npr. otrovnog Plutonija s poluživotnoj radioaktivnosti od 24000 godina. Nitko nije danas u Europi riješio problem visoko radioaktivnog otpatka. Čak se pokušava upotrebljavati akceleratore i 'bombardiranjem' protona reducirati dugoročne radioaktivne elemente.

 Podnaslov „Nema straha od radijacije“ skoro je makabr. Ove godine u ožujku država llinois vodi proces protiv reaktor poduzeća 'Exelon' radi biološke štete propustom radioaktivnog triciuma kod njegovog Braidwood reaktora. Istodobno je komisija za regulaciju reaktora organizirala ispitivanje  radioaktivnog otpuštanja kod svih američkih reaktora u zadnjih deset godina. Društvo je sve više senzibilizirano  na pogibelj radioaktivnosti, jer je prodrla znanstvena teza: mala radijacija mala šteta, velika radijacija velika šteta.

Last not least: Vjerojatnost za jedan super NAN (najveća predviđena moguća atomska nesreća),  tipa Černobil, je vrlo, vrlo mala, ali ne nula ('super' znači da nije bila predviđena takva mogućnost nesreće kod konstrukcije). Treba biti tehnički analfabeta da bi se tvrdilo u europskim reaktorima to je nemoguće. Veličinu te male vjerojatnosti treba 'pomnožit' veličinom nesreće, koja je specifična za svaku zemlju. Poslije nesreće u Černobilu  je 22000 km² površine toliko kontaminirano s Ceziumom-137, da bi po europskim normama bilo na tom terenu zabranjeno producirati hranu. To je skoro polovica Hrvatske. Rusija, Kina, Indija i Brazil  imaju prostora ali mi ne. Za manje nesreće koje se često događaju krivo je reći da su nevažne, jer su bile samo materijalne štete, a ne gubitci života. Psihološka dimenzija nije zanemariva. Slično kad nema žrtava kod kidnapiranja aviona, ne može se reći da to nije ipak tragedija za putnike!

Ideja graditi nuklearku na Jadranu  toliko je suluda da  mislim da   narod kojemu je turizam važna grana ekonomije neće nikad to dozvoliti. Uspio se othrvati još u diktaturi 1977. godine prijedlogu gradnje na Viru, tim više će to uspjeti učiniti i u demokraciji!

Sigurno se mora i dobro je ozbiljno i profesionalno diskutirati o mogućnostima gradnje modernih i sigurnijih nuklearki, jer bi i one mogle biti eventualno odlučujuće kod budućih energetskih potreba. Ipak smatram da je urgentnija  i važnija  diskusija kako iskoristiti sve gubitke električne energije u produkciji, transportu i distribuciji, jer svaki ušteđeni watt ('negawatt', poboljšanje efikasnosti i smanjenje gubitaka) je dva puta jeftiniji negoli graditi nove wattove. Za nas na jugu s insolacijom dva puta većom negoli na sjeveru Europe je najvažnije diskutirati i raditi  na  obnovljivim  energijama jer one se tehnički stalno i brzo usavršavaju i postaju jeftinije.

 Po mom mišljenju, dugoročno, budućnost može biti samo  obnovljiva!   

          .                                                                  Dr. Ivo Derado, fizičar