Smatram da je članak gospodina Miroslava Bema: „Spas je u gradnji atomski centrala“ u Fokusu od 12.8.2006. otiskan u krivi čas. Utorak, 25.7. 2006. u podne je kvar na švedskom atomskom reaktoru Forsmark-1 pokazao kako su lako „ranjivi“ atomski reaktori. Jedan obični kratki spoj bio je uzrok da su za 23 minute svi pokazni instrumenti zakazali i to u, tehnički na visini, Švedskoj. To je prouzrokovalo bezglavu paniku u Vattenfallom kontrolnom centru reaktora. Lors-Olov Höglund, do 1986. Vattenfallov konstrukcioni šef i stručnjak za nuklearne reaktore, je izjavio: „Puki je slučaj da nije došlo do katastrofe tipa Černobil“!

  Kod svakog reaktora električni defekt ili nepromišljenost operatora može dovesti do superkatastrofe. Najopasnija strana jednog reaktora je brzina nuklearnih reakcija i njegova tehnička kompleksnost koja u principu ne dopušta testiranje svakog eventualiteta.

  Hrvatska je mala zemlja, a opći profesionalitet  tehničara nije na adekvatnoj visini. Zato „Spas“ našeg energetskog sustava ne može se,  a i ne smije tražiti u atomskom reaktoru. Kod nesreće u Černobilu radioaktivno zagađena površina je po veličini kao  polovica   Hrvatske. S mogućnošću nesreće takvog tipa, ma koliko mala bila vjerojatnost, ne smije se riskirati, jer se radi o egzistenciji male Hrvatske!

  Tvrdnja o „nepotrebnom strahu od rada takvih reaktora“ pokazuje manjak tehničke kulture, a kritički osvrt na vjetroturbine nepoznavanje up-to-date tehničkog stanja vjetroturbina!     

                                                  Dr. Ivo Derado, fizičar München