Samo Sunce i imitacija sunčanog fuzionog procesa na Zemlji mogu biti dugoročno energetsko rješenje

Ograničenost i poskupljenje fosilnog i uranovog goriva kao i problem zatopljenja zemlje donijeli su bum obnovljivih energija, a problem CO2 , tzv. renesansu nuklearnih reaktora.
Danas na Zapadu, za razliku od Hrvatske, vlada entuzijazam za primjenu obnovljivih energija kao važan miks za energetsko rješenje do polovice ovog stoljeća. Prije ili kasnije, obnovljiva energija bi trebala biti konačno samoodrživo energetsko rješenje na zemlji. U svijetu se događa energetska revolucija, a mnogi izgleda da to niti ne registriraju.
Dok solarni uređaji postaju jeftiniji, a njihovo gorivo besplatno i neograničeno, dotle fosilna goriva i uran nepovratno poskupljuju i rezerve se smanjuju. Danas je većini jasno da fosilna i uranska civilizacija polako izumire. Upravo ta spoznaja je postala spiritus movens za ubrzanu primjenu obnovljivih energija i eventualno nuklearnu fuziju.
Koji su indikatori te revolucije?
Dosada isključivi trend centralne proizvodnje električne energiji s velikim centralama opada, a etablira se trend decentralizirane proizvodnje u mini centralama s dodatnim velikim spektrom obnovljivih izvora – poput vjetra, solarne energije (toplinske i fotoelektrične), biomase i geotermije.
Njemačka je do 2004. godine instalirala 17 tisuća kilovata snage vjetroturbina koje su te godine proizvele 25 milijardi KWh energije. Što je puno više negoli Hrvatska ukupno godišnje proizvodi.
Solarni su kolektori za dobivanje tople vode i pomoć u grijanju prostorija u Njemačkoj, gdje je insolacija dvaputa manja negoli u Dalmaciji, postali tržišno interesantni. Stotine firma stvaraju nova radna mjesta. Solarno grijanje i hlađenje je također u porastu za domaću upotrebu i posebno za izvoz!
Godišnja svjetska proizvodnja fotočelija je 1.5 milijarda vata s godišnjim rastom od 30 %. U SADu samo privatnici su 2004.godine investirati $500 milijuna, a već 2006. dvije milijarde dolara u proizvodnju solarnih ćelija. Japan je prva zemlja gdje potrošači nabavljaju foto solarne sustave i bez državne subvencije. Čak je predsjednik Bush u siječnju ove godine u govoru 'State-of-the Union' naglasio: 'Amerika mora postati neovisna o uvozu nafte i nadam se da će demokratski kongres odobriti više novaca za obnovljive energije'.
M. Nitzsche, glavni menadžer Saveznog udruženja za obnovljive energije, nedavno je izjavio: 'Danas u Njemačkoj konačna energija koju sam potrošač troši za struju, toplinu i prijevoz dolazi 6.4 % od obnovljive (bez hidrocentrala), a 5.7 % od nuklearne energije'!
Svaka zemlja mora izabrati svoj inteligentni energetski miks prema ekološkim, financijskim i geografskim uvjetima. Smatram da se kod nas preusko predlaže i nedovoljno traži inteligentni energetski miks.
Prije bilo kakove diskusije o gradnji novih elektrana treba riješiti problem štednje i efikasnost potrošnje energije. Kao ilustracija važnosti štednje struje koja ne košta ništa ilustrira jedna nedavna studija u Njemačkog: 'Standby i prividno isključeni električni uređaji troše u Njemačkoj toliko električne energije koliko dva 900 MW reaktora'. Domaćinstva imaju i drugi dodatni prostor štednje!
Da bi spriječili mogući kolaps našeg energetskog sustava trebamo čim prije provesti totalnu modernizaciju naše električne mreže. I to iz dva razloga. Naš visoko naponski prijenos i niskonaponska distribucija električne energije nepotrebno gubi toliko energije koliko električne energije danas troši sva naša industrija (vidi npr. dr. Molak, Vjesnik 22.2.2006.).
Drugi po mom mišljenju i najvažniji razlog je činjenica da je Europa preko UCPTE mreže (Union pour la Coordination de la Production et de Transport d' Electricite) energetski povezana i ove godine se na europskom sumitu diskutira o zajedničkom europskom energetskom rješenju. U Njemačkoj se kritizira transportni sistem, koji mnogi smatraju najboljim na svijetu. Slično kao i u nekim drugim zemljama, moralo bi se osnovati posebno neovisno od HEPa poduzeće koje bi isključivo kontroliralo električne mreže. Ono bi bilo istodobno konkurencija HEPu, jer bi moglo kupovati stranu električnu energiju. Italija danas uvozi znatan dio električne energije, pretežno iz Francuske. Ako bi se slučajno realizirala nerealna prognoza gospodina Peveca o gradnji reaktora u Europi, onda bi za nas bilo suvišno graditi nuklearku jer se ona može graditi bilo gdje u dometu europske mreže!
Mi moramo obnoviti naše postojeće hidrocentrale i fosilne elektrane s učinkovitošću od 35 %, jer moderne elektrane imaju danas efikasnost od 45 %. Dodatne elektrane, ako se pokaže da su potrebne, moraju biti tzv. kombinirke na plin i paru. One su 30 % jeftinije od konvencionalnih i mogu se brže sagraditi, jer paru direktno proizvodi vrući otpadni plin iz turbina. One imaju 60 % električne efikasnosti, a kako se mogu graditi u centru grada (npr. u centru Berlina) može se koristiti preostala toplina tako da je konačna totalna učinkovitost 90 %! One se mogu, za razliku od nuklearnih reaktora, na brzinu uključivati ili isključivati što je vrlo važno u miksu s obnovljivim energijama, čiji pogon ovisi meteorološkim uvjetima. Nadalje mogu biti u pogonu i s vodikom, koji će se moći proizvoditi s obnovljivim energijama. To bi bila priprema za eventualnu buduću vodikovu ekonomiju u koju mnogi stručnjaci vjeruju!
Ništa ne kaže da mi moramo CO2. ispuštati u zrak. Njemačka gradi čak u Berlinu Elektranu na mrki ugljen u tzv. clean coal tehnologiji.
U navedenom našem scenariju nuklearni reaktor ne dolazi u pitanje iz više razloga. Premda su za provedbu gornjeg scenarija potrebne velike finanacijske investicije, one nisu riskantne, dok je nuklearka još skuplja, a financijski riskantna investicija. Novac se može samo jednom potrošiti. U siječnju ove godine je financijski analist firma 'Standard &Poor' ocijenila da su investicije u nuklearke najriskantniji kapital. Otkada je država prestala davati subvencije za gradnju, pogon i zatvaranje reaktora nije bilo novih narudžbi u SADu. Nadalje ne mora biti nesreća tipa Černobil, nego je već nesreća 1979. godine u Harrisburgu (SAD) dovoljna da milijarde eura nestanu u nekoliko sekunda.
Za malu Hrvatsku gradnja jedne nuklearke je energetski slijepa ulica!
Po našim novinama, iz nekih po mom mišljenju neenergetskih razloga, širi se mitos renesanse nuklearnih reaktora. U Europi i SADu za sada se gradi samo jedna jedina nova nuklearka i to u Finskoj. Konzorcij Francusko-Njemački 'Areva-Siemens' ponudio ju je Finskoj s vrlo niskom cijenom radi pomanjkanja konkretnih narudžbi. Čak Europska komisija istražuje da li je time Konzorcij povrijedio financijska pravila komisije. Njemačka, Švedska, Španjolska i Švicarska se zakonski odriču investicija u nove EPR (Europian Pressurised Reactor), a Njemačka planira postepeno do 2020. godine zatvoriti sve svoje (17) nuklearke!
Mnogi ne vide nikakvu bitnu prednost nuklearnih reaktora pred kombinarkama. U zadnje tri godine cijena urana je četverostruko poskupila. Za jedan kilogram urana obogaćenog s U235 treba 1000 kg uranove rudače. Kod obrade rudače i njezinog obogaćenja, kod radioaktivne dekontaminacije i zatvaranja nuklearki producira se jedna trećina CO2 plinskih elektrana. Energetski, svjetske rezerve urana su manje negoli rezerve plina. Nakon pola stoljeća pogona nuklearnih reaktora nema na čitavom svijetu niti jedno odobreno spremište za visoko radioaktivne otpatke. Realna cijena novih sigurnijih reaktora je nepoznata, jer jedan takvi kompleksni sistem kao nuklearka je nemoguće u principu kompjutorski u detalje simulirati.
I visoko tehnizirane zemlje imaju problema s pogonom nuklearnih reaktora. Tko je imao prilike vidjeti kompleksnost manipulacije s radioaktivnim gorivom, u usporedbi s fosilnim, s pravom će se prestrašiti opasnosti od radioaktivnog zagađenja – čak i u zemljama s visokom tehničkom kulturom.
Obični kratki spoj 25. srpnja ove godine u Švedskom Forsmak-1 nuklearki je za 23 minute izbezumio iskusne tehničare, jer nitko nije razumio što se događa. Nekadašnji Vattenfallom (Forsmak graditelj) stručnjak Höglund je izjavio : 'Puki je slučaj da nije došlo do otopljenja nuklearne jezgre'. I u ovom slučaju kao i kod kidnapiranja aviona koji je prošao bez žrtava, ne znači da putnici nisu pretrpjeli psihičke štete.
Last but not least, mada su novi nuklearni reaktori vrlo sigurni, ako isključimo terorizam, bilo bi tehnički neodgovorno tvrditi da ne može doći do nesreće tipa Černobil. Gdjegod je čovjek uključen pogreška je moguća i vjerojatna. Malu vjerojatnost nesreće treba 'pomnožiti' veličinom nesreće. Kod Černobila radioaktivno zagađeni teritorij je veličine polovice Hrvatske. Rusija ima prostora za iseljenje, Hrvatska ne!
Slučaj te supernesreće bio bi materijalno i psihološki konac Naše Lijepe. Zato videant consules!

Ivo nuklearac, München
(Dr. Ivo Derado)

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

 

 

24.05.2006.

http://www.monitor.hr/index2.php

 

Na Savi, Dunavu ili Jadranu: biraj!

Hrvatska do 2020. mora izgraditi nuklearku

O tvrdnji stručnjaka da Hrvatska do 2020. godine mora izgraditi nuklearku, predsjedniku Hrvatskog nuklearnog društva, profesor zagrebačkog FER-a Dubravko Pevecu spremno kaže: "Nuklearna elektrana je jedini način da se energija proizvodi ekonomično i ekološki prihvatljivo. Nekad se nije računalo na emisije ugljičnog dioksida, koji stvara štete na lokalnoj i globalnoj razini promjenom klime. Cijena nafte raste, zalihe se smanjuju, a Hrvatska, ako želi u EU, mora ratificirati Protokol iz Kyota, te smanjiti emisiju CO2. Dakle, mora naći nove izvore energije. Sunce, vjetar i biomasa kao obnovljivi izvori skupi su, nisu stabilni i ne daju trajnu energiju, te je nuklearna energija dugoročno jedini prihvatljivi sigurni izvor energije." Zbog nužnosti hlađenja reaktora, nuklearka mora biti na obali Jadrana, Dunava ili Save. Iscrpnije...

http://www.slobodnadalmacija.com/20060524/novosti01.asp

 

JADRAN, DUNAV ILI SAVA PREDSJEDNIK HRVATSKOG
NUKLEARNOG DRUŠTVA dr. DUBRAVKO PEVEC

Hrvatska do 2020. mora
izgraditi nuklearku!

REAKTORI NA JADRANU Hrvatska mora naći nove izvore energije, a nuklearna energija dugoročno je jedini prihvatljivi sigurni izvor energije — Zbog nužnosti hlađenja reaktora, nuklearka mora biti na obali Jadrana, Dunava ili Save

piše Ahmet KALAJDŽIĆ

Intrigantna tvrdnja stručnjaka da Hrvatska do 2020. godine mora izgraditi nuklearku uputila nas je predsjedniku Hrvatskog nuklearnog društva, profesoru zagrebačkog Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo dr. Dubravku Pevecu, koji spremno odgovara:

— Nuklearna elektrana nužnost je, jer to je jedini način da se energija proizvodi ekonomično i ekološki prihvatljivo. Nekad se nije računalo na emisije ugljičnog dioksida, koji stvara štete na lokalnoj i globalnoj razini promjenom klime, na dizanje razine mora zbog otapanja leda... Cijena nafte raste, zalihe se smanjuju, a Hrvatska, ako želi u EU, mora ratificirati Protokol iz Kyota, te smanjiti emisiju CO2. Dakle, mora naći nove izvore energije. Sunce, vjetar i biomasa kao obnovljivi izvori skupi su, nisu stabilni i ne daju trajnu energiju, te je nuklearna energija dugoročno jedini prihvatljivi sigurni izvor energije.

Koliko će u budućnosti Hrvatskoj trebati energije za održivi razvoj?
— Do 2020. godine Hrvatska za održivi razvoj mora instalirati snažne izvore energije od 1800 do 2000 MW. Mi nuklearni stručnjaci ne tvrdimo da sva energija mora dolaziti iz nuklearki, nego izvore treba diverzificirati. No, EU razmišlja uvesti porez na fosilna goriva, te će tako dobivena struja poskupjeti, a u cijenu iz nuklearki već je uračunano i zbrinjavanje otpada i dekomisija NE. Podsjećam: šljaka iz termoelektrana često je radioaktivna i teže ju je kao problem riješiti, dok se otpad iz nuklearki relativno lako skladišti i rješava jer ga je malo.

Kako promijeniti stav javnosti, te kad i gdje graditi novu nuklearku?
— Javnost strahuje od nuklearki zbog neznanja i negativno konotiranih priča, i na tome će se sustavno poraditi. Gradnja NE traje do pet godina, te za puštanje u rad 2020. godine izgradnja mora početi do 2015., ali sa zahtjevnim projektima i studijama treba početi — odmah! Uz to, Vlada i političari moraju postići konsenzus. Tu misiju neće postići samo nuklearni stručnjaci, ali će je ubrzo inicirati.

O lokaciji nuklearke ne razmišljamo, iako su potencijalne lokacije već poznate. Zbog nužnosti hlađenja reaktora, nuklearna elektrana mora biti na obali Save, Dunava ili Jadrana. No, Hrvatska ne mora graditi nuklearku na našem teritoriju. Naime, ima naznaka da su neke susjedne zemlje voljne za moguću zajedničku gradnju nuklearke, možda u Mađarskoj, ili je moguća gradnja novih jedinica u sklopu NE Krško u Sloveniji. Istina, navedene naznake još nisu i službene, ali o tome nadležni moraju razgovarati sa susjedima i početi rješavati taj problem.

Nema straha od radijacije Radioaktivnost je loša strana procesa proizvodnje nuklearne energije, a u javnosti se najviše promatra kroz incidente u nuklearkama "Otok 3 milje" u SAD-u i Černobilu, koji nisu relevantni glede zapadne nuklearne tehnologije: reaktor nije imao zaštitnu zgradu niti je, od projektiranja do proizvodnje, zadovoljavao zapadne kriterije. U međuvremenu je sigurnost povećana, o čemu skrbi Agencija UN-a za atomsku energiju: zadužena je za monitoring, i nuklearni incidenti više se ne mogu zatajiti — objašnjava dr. Pevec.