Eko općenito

Pro scientia
Glas Koncila
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_prigovor_znanosti.html?broj_ID=954

Prema podacima američkog Centra za kontrolu bolesti, više od sto tisuća Amerikanaca umrijet će u sljedećih deset godina zbog prošlostoljetne izloženosti azbestu. Na američkim sudovima podneseno je više od pola milijuna zahtjeva za odštetne sudske postupke, a američki Senat priprema osnivanje posebnog fonda za kompenzaciju žrtvama azbesta u iznosu od 114 milijarda dolara. Prema procjeni Radne grupe za okoliš, to je daleko ispod potrebnog iznosa od barem 300 milijarda dolara.

U Hrvatskoj, za razliku od Slovenije, azbest nije zabranjen i redovno se uvozi iz Rusije u kutijama obilježenim »mrtvačkim glavama«. Prema riječima Jadranke Tocilj, s plućnog odjela KB Split, azbestoza je vrlo česta bolest i u Hrvatskoj. Samo je u tvornici »Salonit« u posljednjih deset godina oboljelo oko 400 ljudi. Cjeloviti podaci azbestne epidemije u Hrvatskoj nisu dostupni zbog nemara mjerodavnih institucija.

Svakog dana trideset Amerikanaca umire od azbestoze i mezotelioma, bolesti pluća koje uzrokuje udisanje azbestne prašine. Azbest je vrlo otrovan mineral »magičnih tehnoloških svojstava« čija je upotreba u industriji dosegla vrhunac 70-ih godina prošlog stoljeća. Azbestna vlakna koriste se u proizvodnji izolacijskih materijala, u građevinarstvu, automobilskoj, tekstilnoj industriji... Zbog svoje igličaste strukture lako se zabada u plućne membrane i tamo izaziva kronične upalne reakcije, fibroze tkiva i konačno - rak. Do razvoja tih bolesti najčešće dolazi tridesetak i više godina nakon kontakta s azbestom, tako da se upravo sljedećih desetak godina očekuje prava epidemija »azbestne smrtnosti«. Prema podacima američkog Centra za kontrolu bolesti, više od sto tisuća Amerikanaca umrijet će u sljedećih deset godina zbog prošlostoljetne izloženosti azbestu. Na američkim sudovima podneseno je više od pola milijuna zahtjeva za odštetne sudske postupke, a američki Senat priprema osnivanje posebnog fonda za kompenzaciju žrtvama azbesta u iznosu od 114 milijarda dolara. Prema procjeni Radne grupe za okoliš, to je daleko ispod potrebnog iznosa od barem 300 milijarda dolara. Samo u 2000. godini osiguravajuća društva isplatila su 54 milijarde dolara žrtvama azbesta, poglavito radnicima koji su na radnom mjestu, uz prešutno znanje odgovornih, bili neprestano izloženi udisanju azbestne prašine. Više je od 70 američkih kompanija, poput »Owens-Corning« i »Armstrong World«, u bankrotu. Sve je to cijena neumjerenoga znanstveno-tehnološkog razvoja.

Hrvatski nemar mjerodavnih institucija

Europljani plaćaju sličan »danak u krvi«. U sljedećih 30 godina očekuje se više od 250 tisuća smrtnih slučajeva zbog mezotelioma pluća. Usprkos napretku medicine ta je bolest neizlječiva. Europljani su, za razliku od Amerikanaca, potpuno zabranili proizvodnju i upotrebu azbesta. U Hrvatskoj, za razliku od Slovenije, azbest nije zabranjen i redovno se uvozi iz Rusije u kutijama obilježenim »mrtvačkim glavama«. Prema riječima Jadranke Tocilj, s plućnog odjela KB Split, azbestoza je vrlo česta bolest i u Hrvatskoj. Samo je u tvornici »Salonit« u posljednjih deset godina oboljelo oko 400 ljudi. Cjeloviti podaci azbestne epidemije u Hrvatskoj nisu dostupni zbog nemara mjerodavnih institucija.

Afera s azbestom traje već čitavo stoljeće. To stoljeće azbesta vrijeme je znanstvenih manipulacija, zanemarivanja ili prikrivanja podataka, industrijskih laži i obmana. Europska agencija za okoliš koristi »slučaj azbesta« u promociji načela opreza. Agencija podsjeća da je još 1898. godine Lucy Deane, službenica zdravstvenog nadzora u Velikoj Britaniji, uporno upozoravala na vrlo štetno djelovanje azbesta. Takvih glasova ranih upozorenja bilo je mnogo, ali su ugušeni bukom znanstveno-tehnološke revolucije. Priča o azbestu lekcija je za nadobudne znanstvenike, pohlepne poduzetnike i lakovjerno građanstvo. Nažalost, azbest je tek jedan otrovni val u nepreglednom spektru dioksina, DDT-a, halogeniranih ugljikovodika, hormona, antibiotika, nano-čestica, genetski modificiranih proizvoda...

Kršćanska inicijativa »Pro scientia«

----------------------------------------------------------------------------------------------

Večernji list
Dragan Miljuš
http://www.jakusevec.4t.com/tisak/vecernji07.htm

ISPOVIJEST SUPRUGE RADNIKA KOJI JE U TEŠKIM MUKAMA GODINAMA UMIRAO ZBOG POSLJEDICA IZLAGANJA AZBESTU

Mog je muža azbest ubijao 20 godina

* Liječnici su pokušali skriti što je uzrokovalo najtežu vrstu raka pluća. Preda mnom su uništavali suprugove nalaze i rendgenske snimke, pripovijeda A. J.
Gospođa A. J. živi u Vranjicu, u kući koja je samo nekoliko stotina metara udaljena od "Salonita", tvornice koja je zbog azbesta odavno na zlu glasu. Njezin suprug Zvonimir umro je prije dvije i pol godine od mezotelioma, najgoreg oblika karcinoma pluća. Posljedica je to izloženosti azbestu. A. J. je do prije nekliko godina bila na čelu udruge Ranjena pluća Vranjica koja se, kako kaže, zbog pritiska lokalnih moćnika, morala ugasiti.
- Moj je suprug mučenik. Nad njim je počinjen zločin! Razbolio se 1980. godine. Radio je u "Brodoremontu", koji je tik do "Salonita". Počelo je upalom pluća, imao bi jednu do dvije na godinu. Azbestoza mu je dijagnosticirana tek 1988. godine. Dali su mu tada još šest mjeseci života - prisjeća se naša sugovornica. Ljutita je na liječnike koji su, tvrdi, posve zakazali. Bolest su pod svaku cijenu, kaže, pokušalo skriti. Tako su liječnici, prisjeća se, pred njom cijepali rendgenske snimke i ostale nalaze. Dodatne probleme izazvala je suprugova sljepoća. Naime, zbog azbestoze nije mogao uopće ležati, pa su za operaciju očiju morali potegnuti do Sankt Peterburga.
- Moj je suprug sjedeći spavao punih 10 godina. Osjećao je kao da ima metalni obruč oko prsiju. To je zato što ošit s vremenom okošta - kaže A. J. Unatoč sljepoći i teškoj bolesti, supruga su joj, tvrdi, na liječničkoj komisiji proglasili posve sposobnim za posao. Umirovljen je 1993. godine, nakon što je 13 godina bio na bolovanju.
O azbestozi se, kaže, počelo tiho govoriti potkraj 80-ih. Okupio se tada liječnički tim koji je bio spreman pomoći, no prilike im nisu išle naruku. Pritisak je rastao iz dana u dan, ljudi su pomalo odustajali, zastrašeni ucjenama i prijetnjama, tvrdi A. J. Lako su se dali i potkupiti.
- Liječnici koji su radili s oboljelima od azbestoze imali su zadatak administrativno izbrisati bolest. Jednostavno, bili su korumpirani - kaže A. J. Od 1988. do 1993. godine tajno su otkrili 356 slučajeva obolijevanja. Kaže kako nije bila riječ samo o zaposlenicima "Salonita" nego i o članovima njihovih obitelji. Čestice azbesta krile su se, naime, i u njihovoj radnoj odjeći, pa su u kontakt vrlo lako mogli doći i ukućani.
Najteže je bilo pet mjeseci prije suprugove smrti.
- Bolest je uznapredovala, trpio je užasne bolove. Organi su počeli zakazivati. U kući nitko nije ni oka sklapao. Znali smo što se sprema, slutio se kraj. Najteže je bilo davati lažnu nadu kad smo svi znali što slijedi - kaže A. J.
Povela je sudsku bitku. Želi istjerati pravdu te će zahtijevati suprugovu ekshumaciju jer je liječnica navela da je umro od čira na dvanaestercu.
Stanje u Vranjicu je, kaže, danas apatično. Ljudi su prepušteni sebi, zastrašeni prijetnjama. S njom u mjestu više nitko i ne komunicira iz straha. Zbog prijetnji je nabavila vuka.
- Ljudi i dalje u najgorim mukama umiru od posljedica azbestoze. Na to se više nitko i ne osvrće. Smrt više nikoga ne iznenađuje.
Dragan Miljuš

2004-04-16