REAGIRANJE na političke ocjene stanja okoliša i ignoriranje rezultata znanstveno-stručnih mjerenja i istraživanja okoliša

(nastavak priče o Hrvatskom ekološko-okolišnom kupleraju)
 

dr. Kazimir Kauzlarić

 

1. Podzemne vode kao prvorazredan nacionalni resurs

 Političke ocjene

U Mariji Bistrici održan je nedavno Okrugli stol o podzemnim vodama u Republici Hrvatskoj.

Prema navodima objavljenim u Glasniku INA br. 1840/2004,  Okrugli stol o podzemnim vodama naglasio je nužnost racionalnog gospodarenja s tim još neokrnjenim , prirodnim darom - čistom i nezagađenom vodom, čistim i nezagađenim okolišem (citat akademika  Mirka Zelića).  Slavko Rajnović, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda, podsjetio je skup na veliku vrijednost podzemnih voda i potrebu da se one očuvaju. O temi "Korištenje i zaštita podzemnih voda za javnu vodoopsrbu" skupu se obratio dipl. inž. Želimir Pekaš (Hrvatske vode, Zagreb). Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj je 76 %, odnosno oko 3,3 milijuna stanovnika opskrbljeno vodom kontrolirane kvalitete. Ukupno se crpi oko 375 milijuna prostornih metara vode na godinu, od čega oko 9o posto iz podzemnih voda, što potencira njihovo značenje za našu zemlju.

Nakon rasprave akademik Mirko Zelić je dao svoj prilog raspravi istaknuvši pritom da je Hrvatska po količini i kvaliteti voda u samom vrhu među zemljama Europe, odnosno svijeta i da Hrvatska ima četiri područja koja bi trebalo proglasiti nacionalnim interesom, a to su hrvatske ceste, plinofikacija, gospodarenje vodama i zbrinjavanje otpada.

 

Rezultati mjerenja i istraživanja

 

1. Hrvatska

Sudionici Skupa "pojma nemaju" da su vršena neka ispitivanja kakvoće voda. Ni odgovorne osobe Hrvatskih voda (Slavko Rajnović i Želimir Pekaš) "nemaju pojma" da su Hrvatske vode financirale ta ispitivanja.

Zbog toga, da ih podsjetim, navodim  rezultate tih ispitivanja :

Hrvatske vode su organizirale ispitivanje površinskih voda na 249 mjernih postaja.. Ispitivanja su obavljena putem Glavnog vodnogospodarskog laboratorija Hrvatskih voda (planiranje i djelomična realizacija) te još 14 ovlaštenih laboratorija županijskih zavoda za javno zdravsrvo širom Hrvatske.

Ocjena kakvoće voda je napravljenja prema obveznim skupnim pokazateljima za ocjenu opće ekološke funkcije voda, a to su fizikalno-kemijski pokazatelji, režim kisika, hranjive tvari, biološki i mikrobiološki pokazatelji. Korištena je važeća Uredba o klasifikaciji voda (NN br. 77/98), koja daje granične vrijednosti tih pokazatelja u vodama koje se mogu koristiti za piće bez posebnog pročišćavanja vode (vode I. vrste). Najnoviji podaci nalaze se na web stranicama ministarstva za okoliš (MZOPUIG) i Hrvatskih voda.

  

Prema pojedinim skupnim pokazateljima kakvoća vode ne zadovoljava zahtjevima za I. vrstu vode (vode za piće):

hranjive tvari (sa nitratima) - na 95 % mjernih postaja 
teški metali - na 82 % mjernih postaja
režim kisika - na 86 % mjernih postaja
mikrobiološki - na 91 % mjernih postaja i
biološki - na 96 % mjernih postaja

Iz ovih podataka slijedi da je stanje katastrofalno, jer većina stanovnika Hrvatske pije zagađenu vodu u smislu važeće uredbe.

 

 2. Primorsko-goranska županija i dijelovi Ličko-senjske

 Ocjena kakvoće površinskih i podzemnih voda na području Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Like u 2001. godini, prema Izvještaju Zavoda za javno zdravstvo PG županije, nalazi se u slijedećoj tablici : 

Resurs	Pokazatelj	Prekoračenje dopuštene granične vrijednosti za pitku vodu
1. Izvor Zvir	Mikrobiološki Olovo	5 - 10  puta 10  puta
2. Bunar Martinšćica	Mikrobiološki Fenol	50 - 200  puta 3  puta
3. Rječina	Ne zadovoljava mikrobiološki, biološki,fizikalno-kemijski i po  sadržaju olova i fenola
4. Dobrica	Z a d o v o l j a v a
5. Žrnovnica	Režim kisika	1,5  puta
6. Jezero Lokvarka	Svi pokazatelji ne zadovoljavaju
7. Jezero Bajer	Nitrati Ukupni fosfor Mangan i željezo   Fenol	3  puta 4  puta samo za industrijske potrebe 3  puta
8. Jezero Tribalj	Gotovo svi pokazatelji ne zadovoljavaju
9.  Jezero Njivice	Ni jedan pokazatelj ne zadovoljava
10. Jezero Ponikve	Ni jedan pokazatelj ne zadovoljava
11. Jezero Vrana	Ukupni fosfor Biološki Olovo	2  puta 2  puta 10  puta
12. Vodotok Čabranke	Osim sadržaja metala i režima kisika ne zadovoljava
13. Vodotok Kupe	Osim fizikalno-kemijskih pokazatelja ne zadovoljava
14. Vode izvora Kupica	Mikrobiološki Biološki Olovo Fenol	50 - 200  puta 2  puta 10  puta 3  puta
15. Voda izvora M. Belica	Biološki	2  puta
16. Voda izvora Ribnjak	Mikrobiološki Biološki	5 - 10  puta 2  puta
17. Vode izvora Mrđenovac i Košna voda	Svi pokazatelji Zadovoljavaju
18. Vode vodotoka Like	Osim metala i hranjivih tvari ne zadovoljavaju
19. Vodotok Gacke	Režim kisika Nitrati	1  puta 2  puta
20. Kanal Gusić polje	Biološki Ukupni fenoli	2  puta 3  puta
21. Vodotok Gacke (sjeverni krak)	Režim kisika Amonij, nitrati, ukupan dušik i fosfor Mikrobiološki Biološki i ukupni fenol	1,5  puta 10  puta   2000  puta 2 - 3 puta
22. Izvor Žižići	Mikrobiološki Biološki Ukupni fenoli	50 - 200 puta 2  puta 3  puta

 

Iz tablice slijedi da 90 % stanovnika Hrvatskog primorja, otoka, Gorskog kotara i Like pije vodu koja ne zadovoljava uvjete za pitku vodu.

Analogno prednjem, i za ova ispitivanja kakvoće voda sudionici skupa "nisu znali".

Njihov je orijentir bio politički slogan-projekt "Hrvatska, raj na zemlji i nacionalni park Europe". Uz politički blagoslov centara političke moći, njima je dozvoljena  p r e t v o r b a  ugroženog okoliša u najbolji u Europi i svijetu. Nitko od onih koji znaju istinu i znaju "odakle vjetar puše" ne usuđuju se reagirati, da bi sačuvali svoje radno mjesto. Bauk straha kruži Hrvatskom.

Posebno je zanimljivo napomenuti da je voditelj Okruglog stola bio prof.dr.sc. Darko Mayer, koji je povodom Svjetskog dana voda za Htnet izjavio :

 " Hrvatske je još uvijek u puno boljoj situaciji od ostalog dijela svijeta i u najvećem dijelu Hrvatske vi se možete napiti vode iz vodovoda, jer su kemijski te vode najvećim dijelom čiste. Osim većih rijeka (Sava, Drava, Dunav) i rijeka koje prolaze kroz industrijske dijelove države, bez bojazni može se čak i popiti voda iz naših rijeka. Krenemo li u krško područje, naprimjer Kupa, uzvodno od Karlovca, zatim su tu ličke rijeke u svom gornjem toku, Lika i Gacka, tu su još i Zrmanja, Krka, iz koje se snabdijeva cijeli Šibenik, gotovo bez ikakve obrade osim kloriranja, uostalom, gotovo sve rijeke jadranskog sliva su potpuno čiste".

 Nitko iz Hrvatskih voda, koji su bili sudionici skupa, nije politički podobnom Darku Mayeru kazao da su to najobičnije dezinformacije javnosti i da su kažnjive prema zakonskim odredbama o objektivnim i istinitim informacijama javnosti.

 Treba napomenuti da je Darko Mayer medijski eksponirana osoba oko projekta "Družba - Adria" i da se može, analogno prednjem,  očekivati da će se ocjena studije o utjecaju tog projekta na okoliš uskladiti s  direktivama političke elite. Ako mu nije stalo do zaštite podzemnih voda, zašto bi mu bilo stalo da zaštite Jadrana.

 

2. Uzroci i posljedice ugoženosti voda za piće

 Uzroci i posljedice ugroženosti voda za piće obuhvaćene su u mom reagiranju: Sa sve ugroženijim okolišem Hrvatska želi ući u Europsku Uniju: Razgovori o hrvatskom ekološko-okolišnom kupleraju te nemam namjeru to ponavljati.

 Prilikom medijskog sučeljavanja sa predstavnicima zavoda za javno zdravstvo, napadnut sam od njih tvrdnjom da sam izmislio uzlazni trend kancerogenih oboljenja  radi svoje promocije i  u z n e m i r a v a n j a  j a v n o s t i.

 Radi toga i objektivnog informiranja javnosti dajem, uz već spomenuti trend kancerogenih oboljenja u PG županiji, Hrvatskoj i EU,  i najsvježije  podatke iz Hrvatskog zdravstveno-statističkog ljetopisa za 2003. godinu  (niže navedeni dijagrami).

 Komentar nije potreban

  

3. Pitanja bez odgovora

 Već preko 20 godina upozoravam da je opterećenje ekosustava prešlo dozvoljene granice, da ne postoji kapacitet okoliša za prihvat štetnih tvari, da zbog toga umjesto održivog razvoja imamo nekontrolirani razvoj, da je došlo do poremećaja ekološke ravnoteže i da ekosustavi pucaju po svim šavovima.

Nažalost, nikog to ne zanima. Nitko ne odgovara. Ni zelene stranke ni nevladine udruge za zaštitu okoliša  to ne zanima.

Iako sam svijestan da je beskorisno postavljati pitanja na koje nitko ne odgovara, ipak sam se odlučio postaviti neka pitanja.

 

Zaštita Dunava i slivnog područja rijeke Dunav

 Sliv rijeke Dunav je vitalni dio Srednje Europe. Glavna rijeka je duga 2.857 km i odvodi vodu sa 817.000 km2 (uključujući cijelu Mađarsku, najveći dio Rumunjske, Slovenije, Hrvatske i Slovačke, te velike dijelove Bugarske, Njemačke, Republike Češke, Moldavije i Ukrajine;  u porječje spadaju i područja Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine te manji dijelovi Italije, Švicarske, Albanije i Poljske).

 

Iz Projekta zaštite Podunavlja (DRP) slijedi da je zagađenje  ozbiljan problem ovoga područja. Količina štetnih tvari koje dospijevaju u Dunav iznimno su velike. Takvim su zagađivanjem ozbiljno ugroženi izvori pitke vode. Od štetnih tvari posebno su štetne one koje se sporo razgrađuju i koje imaju utjecaj na žive organizme. Teški metali poput bakra, željeza, magnezija, kobalta, cinka, kadmija, žive, nikla, olova itd. su toksični. Ove se tvari obično nagomilavaju u hranidbenom lancu i predstavljaju veliki rizik za ljude i vodene organizme.

Iz Zajedničkog istraživanja Podunavlja obavljenom u svibnju 2002. godine, pronađene su proučavanjem nutrijenata različite količine dušika i fosfora u organskom i anorganskom obliku duž toka Dunava. Na srednjem toku Dunava utvrđena je eutrofikacija, koja može uzrokovati zagađenje izvora pitke vode i dugoročno utjecati na smanjenje biološke raznovrsnosti.

 

 

Klikni na sliku ispod za uvecanje:

 

Iz dokumenata Dunavskog foruma za životnu sredinu slijedi da je najvažniji uzrok ovih problema  visok unos nutrijenata (dušik i fosfor) i zagađenost štetnim tvarima koje smanjuju sadržaj kisika u vodi. Povećano ispuštanje nutrijenata uzrokovalo je intenzivnu eutrofikaciju i potencijalno visok nivo nitrata u vodi za piće.

 

lako se može zaključiti da većina vodotoka Hrvatske gravitira Podunavlju, a s njima i štetne tvari uslijed kiselih kiša i nepročišćenih otpadnih voda industrije i kanalizacije. Njima se pridružuju i štetne tvari koje se izdvajaju u vodotoke iz tla uslijed propadanja šuma. To, uostalom, pokazuje i pregledna karta (Prilog ) iz koje je vidljivo da se zagađenost vodotoka povećava idući prema Podunavlju.

 

U Strateškom akcijskom planu "Zaštita i održivo korištenje u slivu Dunava", navode se slijedeće mjere :

- uvođenje čistih tehnologija i bolje upravljanje vodama, čime bi se smanjilo zagađenje od industrijskih otpadnih voda za 50% i u skladu s propisima Europske unije dostigla odgovarajuća kvaliteta vode do 2010. god.,

- primjenom predpročišćavanja otpadnih voda i u skladu s propisima EU smanjiti do 2005. god. do 90% količine organskih i mineralnih tvari,

- osigurati do 2005. god. efikasno pročišćavanje otpadnih voda farmi., i

- osigurati obvezu plaćanja štete na ekosustavu od strane onog tko zagađuje.

 

Klikni na sliku ispod za uvecanje:

  

Ni jednu od ovih mjera Hrvatska nije poduzela, iako je Konvenciju o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav (DRPC) Republika Hrvatska ratificirala na sjednici Sabora 17. siječnja 1996. godine.

 

Očekivao sam da će Osječki zeleni reagirati na ovakvu politiku ugrožavanja Dunava. Umjesto zahtjeva da se poštuje ratificirana Konvencija, Osječki zeleni razvodnjavaju problem i bave se sporednim pitanjima.

Kao dokaz dajem izvod iz Deklaracije o zaštiti srednjeg toka Dunava od 26 studenoga 2004. godine, u kojima se navode mjere,  koje, kako Osječki zeleni navode, daju moguće puteve rješenja s ciljem humanizacije, vraćanja eko-harmonije u odnos Čovjeka i Prirode i borbe protiv svih vrsta zagađenja Dunava i Podunavlja .

Radi se o slijedećim mjerama i mogućim putevima rješenja problema :

 

 - rješavanje graničnih problema

-  utvrđivanje jasne međunarodne regulative za rješavanje graničnih problema

-  sprečavanje nekontroliranih i štetnih intervencija u šumski pojas dunavskog priobalja, s posebnim naglaskom na akcije protiv drvokrađe i krivolova

-   sprečavanju osiromašenja ribljeg fonda, posebno protiv ribokrađe i prekomjernog gospodarskog izlova ribe.

-  monitoring zagađenja Dunava i pritoka koja nastaju uslijed povećanog prometa turističkih i drugih brodova, osobito nadgledati izbacivanje otpadnih voda, krutog i tekućeg otpada.

-  brže razminiravanje Dunava i priobalja.

-  zbog povećanog zagađenja voda Dunava i pritoka, potpisnice će informirati i upozoravati industrijske zagađivače na potrebu i obavezu pročišćavanja otpadnih voda i smanjenja drugih oblika zagađenja.

-  osnivanje međunarodnog fonda za zaštitu srednjeg toka rijeke Dunav posebice njegovih najugroženijih dijelova.

-  informativnim i edukativnim radom, potpisnice će poticati lokalno stanovništvo na sudjelovanje u donošenju odluka o zaštiti Dunava, te djelovati na povećanje opće ekološke svijesti.

 

S tim u vezi nameću se slijedeća pitanja  Osječkim zelenima :

1. Prema Projektu zaštite Podunavlja, koji je Hrvatska prihvatila, ciljevi zajedničkog djelovanja na zaštiti Podunavlja 2001.-2005. su poboljšanje kemijskog sastava vode, koje je pogoršano zbog difuznih i točkastih izvora zagađenja iz industrije, komunalnog otpada i poljoprivrede.

Na koji će se način vaše mjere uklopiti u taj projekt ?

2. Na koji ćete način informirati i upozoravati industrijske zagađivače na potrebu i obavezu pročišćavanja otpadnih voda i smanjenja drugih oblika zagađenja, kojih ima na tisuće u slivnom području Dunava ?  Zar mislite da će vas poslušati oni kojima je Zakon o vodama "zadnja rupa na svirali".

3. Kako mislite nadgledati izbacivanje otpadnih voda, krutog i tekućeg otpada iz turističkih i drugih brodova ?  Ne spada li to u sferu znanstvene fantastike.                      4. Dobili ste od MZOPUIG financijsku potporu za projekt " Mogućnosti preventivnog djelovanja na zaštiti okoliša".  Predviđene su interaktivne radionice na otvorenom, promotivni štandovi ,edukativni štandovi s promidžbenim materijalom i okrugli stolovi na temu sprečavanja ekoloških nesreća.

 

Nije jasno kakvu vezu ima ovaj projekt s održivim razvojem, nacionalnom strategijom zaštite okoliša i zaštitom Podunavlja ?

Natječaj MZOPUIG se odnosio na projekte koji donose nove načine rješavanja postojećih problema . Prednost , prema natječaju, su trebali imati oni projekti koji su usklađeni s nacionalnom strategijom zaštite okoliša i konceptom održivog razvoja.. Nacionalna strategija, kako stoji u Zakonu o zaštiti okoliša (NN 46/2002), je izraz nastojanja da se Hrvatska usmjeri k održivom razvoju, te približavanju i priključenju RH EU.

Kupleraj oko politike zaštite vodotoka Dunavskog i Jadranskog sliva

Zaključci Okruglog stola u Mariji Bistrici u suprotnosti su s istraživanjima u sklopu Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, koji je prihvatio Sabor (NN 46/2002), i Projektom zaštite od onečišćenja mora u obalnom području, iza koje stoji Vlada Republike Hrvatske, ali su usklađeni s Programom Vlade Republike Hrvatske (2003) za mandatno razdoblje 2003. - 2007.(vidi : Sa sve ugroženijim okolišem Hrvatska želi ući u Europsku Uniju: Razgovori o hrvatskom ekološko-okolišnom kupleraju).

Odbor izvršnih direktora Svjetske banke odobrio je 1. lipnja 2004.zajam od  40 milijuna EUR za Projekt zaštite od onečišćenja mora u obalnom području.

Zaštita jadranske obale u Hrvatskoj duge 1.780 km i 1.185 otoka prioritet je i iz ekoloških i iz ekonomskih razloga. Projektom će se poboljšati pročišćavanje otpadnih voda, odvodna infrastruktura, te će se proširiti kanalizacijski sustavi kako bi se riješio problem zagađenja voda zbog njegovoga negativnog utjecaja na zaštitu okoliša, javno zdravlje, turizam, ribarstvo i akvakulturu.  

U sadašnjim uvjetima gospodarenje otpadnim vodama je nedostatno i zagađenje voda predstavlja problem u velikom broju gradova na hrvatskoj obali Jadrana. U usporedbi s drugim državama u regiji, dio Hrvatske pokriven vodoopskrbom prilično je visok. Međutim, pokrivenost kanalizacijom je samo oko 40 posto, a pročišćava se manje od 12 posto svih prikupljenih otpadnih voda.  Degradacija kvalitete morske vode u nekim dijelovima obale zbog ispuštanja nepročišćenih kanalizacijskih voda dovelo je do vidljivih problema, uključujući lokaliziranu eutrofikaciju (zagađenje vode prouzročeno prevelikom količinom biljnih nutrijenata) i cvjetanje fitoplanktona, kao i manje vidljivu kontaminaciju morskih vrsta organskim i neorganskim mikro-zagađivačima. 

Projekt zaštite od onečišćenja mora u obalnom području koncipiran je tako da poboljša kvalitetu vode na jadranskoj obali Hrvatske kako bi se zadovoljili zahtjevi zaštite okoliša Europske unije prema acquis communautaire-u.  Projektom se također nastoji očuvati jedan od prirodnih resursa u državi, te povećati potencijal za daljnji rast u turizmu.  Razvojni cilj Projekta bit će postignut kroz podršku jačanju institucionalnih aranžmana za financiranje i gospodarenje otpadnim vodama, sabiranje otpadnih voda, infrastrukturu za pročišćavanje, kao i dispoziciju otpadnih voda u odabranim gradovima na jadranskoj obali.  Obalni gradovi - kandidati za sudjelovanje u Projektu su Krk, Opatija, Biograd, Zadar i Rijeka.  Projektom će se također osigurati tehnička pomoć i financiranje za projektiranje, poboljšanja u sustavu praćenja zaštite okoliša za provedbu i mjerenje rezultata financiranih sredstvima Projekta.  Projekt podržava Nacionalni plan zaštite okoliša, što ga je Vlada Republike Hrvatske nedavno dovršila nakon široke javne rasprave.

Sve ovo, naprijed navedeno, pravi je kupleraj u Balkanskoj krčmi (citat M. Krleže) u kojoj su pogašena sva svijetla i u kojoj udara tko koga stigne.

Napominjem, da je glavni vodopravni inspektor Željko Makvić protiv prvog stava Vlade Republike Hrvatske i Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, što vodopravni inspektori oduševljeno prihvaćaju. Urede vodopravnih inspektora Ž. Makvić  pretvorio je time u spavaonice, budući da u uvjetima nezagađenih voda nema potrebe da interveniraju.

On je za Večernji list od 6. ožujka 2004. godine dao čuvenu izjavu, koja je pravi "biser" i predstavlja "Značajan doprinos ekologiji - multidisciplinarnoj znanosti":

"Zagađenje pitke vode
    Kada smo Željka Makvića, državnog vodopravnog inspektora, upoznali s činjenicom da smo na odlagalištima pronašli i motorna ulja, čija jedna litra može zagaditi milijune litara vode, nije bio iznenađen.
    - Da, to će zagaditi pitku vodu, ali onu u površinskim slojevima. Zagreb pije vodu iz dubljih slojeva!"

Nitko, osim mene, nije reagirao.  Upravo danas (29.12.2005) čitam u dnevnim listovima kako Ž. Makvić nastavlja svoju antiekološku i antiokolišnu djelatnost izjavom da pucanje naftovoda  nije ozbiljan problem za šire područje. Jedan novinar (B. Mijić) daje povodom ovog događaja zanimljiv komentar :

Ironijom sudbine ekocid se u Pakri dogodio baš uoči 29. prosinca, Međunarodnog dana biološke raznolikosti. Tom prigodom na konferenciji za novinare Press centra za okoliš istaknuto je da u »Hrvatskoj ne postoji koordinacija pojedinih državnih tijela i ministarstava, premalo je inspektora zaštite prirode na terenu, a zakonske sankcije za ugrožavanje prirode su neodgovarajuće ili nikakve.« Kada inspekcijske službe ili policija i odrade svoj posao, slučajevi uglavnom završavaju u pravosudnim ladicama, kao što će gotovo sigurno bez kažnjavanja krivaca skončati i jučerašnji incident. Inače, od 145 vrsta slatkovodnih riba u nas niti jedna nije zaštićena, pa tako u Hrvatskoj više nema šest vrsta riba, jesetre i moruna kojih je bilo u Dravi i Dunavu, a pod ugrožene vrste vode se i šaran, mladica, primorska pastrva, kečiga, bolen i karas.

Pitanja za zelene stranke i nevladine udruge za zaštitu okoliša:

Zbog čega se naprijed navedene teme ne nalaze u vašim programima rada ?

Ekološka poljoprivreda

Uvjeti za ekološku poljoprivredu su : nezagađenost tla, isključivanje ili drastično smanjenje primjene kemijskih sredstava za zaštitu, smanjenje uporabe mineralnih gnojiva, te smanjenje regulatora rasta i aditiva stočnoj ishrani. Inzistira se na pravilnom plodoredu, korištenju biljnih ostataka, organskim gnojivima i zelenoj gnojidbi, uzgoju biljki mahunarki i biološkim metodama zaštite od štetnika s ciljem održavanja i povećavanja efektivne plodnosti.

Tlo se kontaminira polutanatima iz vode (~80%) i zraka (~13%; plinovi i aerosoli u blizini velikih gradova, kemijskih, metalnih i energetskih postrojenja). Zagađenje  plinovima (CO2, SO2, N2O) direktno ili u obliku kiselih kiša izaziva oštećenja tla i vegetacije.

Mineralna i organska gnojiva, u većim količinama od potrebnih, mogu dovesti do:

 pogoršanja kemijskih i fizičkih svojstava tla,

 zagađenja podzemnih voda i

lošije kakvoće poljoprivrednih proizvoda.

Posebno su opasna dušična gnojiva.

Nagomilavanje lako pokretljivog nitratnog oblika dušika (N-NO3) u tlu utječe na njegovo pojačano ispiranje uz kontaminaciju okolnih vodotokova i podzemnih voda, a nakupljanje u hrani štetno djeluje na ljude i stoku.

ØSmatra se da u prosječnom dnevnom obroku čovjeka, od ukupne količine nitrata (~90 mg), 2/3 se unosi povrćem, a 1/3 vodom za piće.

ØWHO (Svjetska zdravstvena organizacija) dozvoljava koncentraciju od 45 mg NO3-/dm3 (10 ppm NO3-N) u pitkoj vodi (za uklanjanje nitrata iz pitke vode koristi se metode ionske izmjene, reverzne osmoze, biološke denitrifikacije i kemijske redukcije)

ØNitrati se brzo izlučuju iz organizma, međutim, visok sadržaj  u biljnim proizvodima smatra se štetnim, jer se u digestivnom traktu (u kiseloj sredini želuca) reduciraju do nitrita koji reagiraju sa sekundarnim aminima (uključujući i neke pesticide) dajući kancerogene nitrozamine.

Nitriti su 10 puta toksičniji od nitrata. Argument protiv uporabe visokih doza dušičnih gnojiva je favoriziranje bolesti i pojava infekcija biljaka te bolesti stoke. Također, kod normalnih gnojidbenih doza samo oko 50% N usvoje biljke pa je porastom doze sve veći rizik da N-NO3 dospije u podzemne vode. Visoke doze dušika dovode do formiranja lišća čije parenhimske stanice imaju tanke stjenke što smanjuje njihovu otpornost na infekcije i parazite.

 Zbog zagađenosti tla i neispunjavanja drugih, naprijed navedenih uvjeta za ekološku poljoprivredu, nisu ispunjeni uvjeti za veću ekološku poljoprivredu u Hrvatskoj.

 U pogledu razvoja ekološke poljoprivrede kao sustava poljoprivredne proizvodnje koji nastoji maksimalno iskoristiti potencijale određenog ekosustava, Hrvatska se trenutno nalazi na samom svjetskom dnu. Koji su razlozi tome i postoje li geografski i gospodarski preduvjeti za jači razvoj ovakvog načina proizvodnje?

Tek kad je ugrožena i djelomično istrijebljena prirodna flora i fauna, a time i poremećena biološka ravnoteža, javlja se i spoznaja o važnosti razvoja ekološke poljoprivrede.
 Hrvatska je međutim jedna od doista rijetkih zemalja svijeta koje nisu prepoznale važnost njenog razvoja, o čemu svjedoče statistički podaci o ukupnom zemljištu uključenom u ekološku poljoprivrednu proizvodnju, ali i malen broj eko-proizvođača. Prema službenim podacima međunarodne  organizacije IFOAM u veljači 2003. godine Hrvatska je bila na 90 mjestu po veličini ekološkog zemljišta sa svega 120 ha, što predstavlja svega o,o1 % udjela ekološkog zemljišta u u ukupnom poljoprivrednom zemljištu. S obzirom na udio ekološkog u ukupnom poljoprivrednom zemljištu, Hrvatska se s manje od 0,01 % opet ne nalazi niti u prvih 80 zemalja svijeta.. Na listi je prednjačila Australija s oko 10,5 mil. ha (od ukupno 22,8 mil. ha u svijetu), iza nje je bila Argentina s 3,2 mil. ha te Italija s 1,23 mil. ha. Gotovo je poražavajuće za Hrvatsku da je ispred nje tada bila čak 31 europska zemlja, što i ne začuđuje ako se uzme u obzir da je tek krajem 2001. godine izglasan Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (N. N. 12/01).

 Nedavno je u Zagrebu javnosti predstavljena nova politička inicijativa 'Zeleni za Zagreb'. Po riječima Tonija Vidana, koordinatora kampanje za lokalne izbore u Zagrebu svibnja 2005., sudionici inicijative su vanstranačke osobe, imaju podršku Europske zelene stranke, te smatraju da je došlo vrijeme za jednu vjerodostojnu zelenu političku inicijativu pošto postoji čak osam "zelenih" stranaka koje imaju malo aktivnosti, a međusobno se ne slažu.

Pošto su na prošlim izborima zeleni na razini Hrvatske dobili svega 1,43 posto glasova, što je vrlo skromno, zeleni planiraju na idućim izborima dobiti glasove i sa programom ekološke poljoprivrede.

U kolumni Toni Vidana "Nepodnošljiva blizina Eko - Europe", između ostalog stoji :

"I kad bi cjelokupna naša poljoprivreda prešla na eko proizvodnju, ne bismo uspjeli zadovoljiti potražnju na zajedničkom tržištu"

Očito je da je Toni Vidan slabo informiran i da će zeleni loše proći na idućim lokalnim izborima u Zagrebu sa takvim programom.

Ekološka poljoprivreda se, kao tema, obilato koristi u predizbornim kampanjama radi borbe za vlast. U tome prednjači HSS. Ne biraju se sredstva za postizanje clja.

Tako je u rujnu 2003. god. u Rijeci održana Tribina o ekološkoj poljoprivredi, koju je uz pomoć HSS-a organizirao Hrvatski seljački savez i Hrvatska ekomisija Zemlja,  na kojoj je bivši potpredsjednik Vlade prof.dr. Ante Simonić, između ostalog, izjavio :

  – Ekološka proizvodnja u Europi bilježi godišnji porast od 25 posto, a Hrvatska ima goleme mogućnosti da još više razvije vlastitu ekološku poljoprivredu, jer raspolaže velikim prednostima, nezagađenim zemljištem i korištenjem tradicionalnih načina uzgoja, dodajući da slogan: »Izaberimo prirodno, jedimo najbolje, jedimo hrvatsko«, nije pretjeran.

Podršku ovoj izjavi je dala načelnica odjela za Ekoproizvodnju Ministarstva poljoprivrede i šumarstva RH, mr. sc. Željka Gudelj.

Upozorio sam sudionike te tribine da su mjerenja Državnog hidrometeorološkog zavoda Zagreb i Šumarskog instituta Jastrebarsko pokazala, da su kisele depozicije (N, S i teški metali) u Gorskom kotaru najviše u Hrvatskoj, da su znatno iznad graničnih vrijednosti i da je u tim uvjetima dolazi u pitanje mogućnost ekološke poljoprivrede i zdrave hrane. Nitko nije reagirao, pa ni predstavnici zelenih stranaka i nevladinih udruga. Novinaru Novog lista je bilo zabranjeno da objavi moje reagiranje.

U Crnom lugu je nedavno predstavljen Poljoprivredno-okolišni program.  Cilj poljoprivredno-okolišnog programa, kako je izjavila Sonja Karoglan Todorović, predsjednica zagrebačke udruge »Ecologica«, je zaštita okoliša, prirode i krajobraza u ruralnim područjima, a njime se istodobno poljoprivrednici potiču u primjenjivanju agrotehničkih mjera koje ne štete prirodi i okolišu.

 Taj program se  temelji na pretpostavci da je u Gorskom kotaru  zemljište nezagađeno, te nije ništa drugo već politički program političara i interesnih skupina.

.Plasman takve "zdrave" hrane neće biti problem prema izjavi jednog od organizatora skupova (D. Deranja) , koji je izjavio : " Imamo jako dobru suradnju s drugim partnerskim udrugama, recimo s udrugom »Nauk« iz Zagreba, koja ima kvalitetnu suradnju sa savezom poljoprivrednih katoličkih udruga Njemačke. Preko njih imamo mogućnost plasmana svega što se proizvede, no naš cilj je ne izvoziti sirovine nego gotove, autohtone, ekološki proizvedene karakteristične goranske proizvode."

Kako političkoj eliti nije problem doći do sredstava za projekte ekološke poljoprivrede i zdrave hrane u Gorskom kotaru, oni se rade,  i to je dobra zarada za prijatelje političara i politički podobne osobe i institucije koje rade na tim projektima.

Postavlja se pitanje zbog čega su zelene stranke i nevladine udruge za zaštitu okoliša, nezainteresirane za suprostavljanje ovakvoj politici ?

POLITIČKI PROJEKTI

1. Globalno zatopljenje i skijališta u Gorskom kotaru

Zatopljenje u Alpama već je počelo, prosječna temperatura Alpa porasla je od 1985. do 2000. za stupanj, više nego u posljednjih 90 godina.

Po procjenama IPCC-a (Intergovermental Panek on Climete Change) očekuje se do 2100. godine mogući pad tih vrijednosti na pet posto, a to znači da bi Europa time izgubila svoj najveći rezervoar pitke vode. Očekivano zatopljenje za tri stupnja do 2050. godine u Alpama će nastupiti prije. Ono će srednju vrijednost sniježnoga pokrova stanjiti za 300 do 500 metara, što znači da ispod visine od 1200 metara zimi više neće biti sniježnoga pokrivača. Broj će se tih područja, kako pokazuje istraživanje, prepoloviti, a to će imati i utjecaja na turizam. Na nadmorskim visinama os 1.200 do 1.500 metara snijega će biti jedan do dva mjeseca manje.

Prema izvješću Europske agencije za okoliš,  do 2050. vjerojatno će oko 75 posto ledenjaka u švicarskim Alpama nestati. Snježne padaline na nižim planinama bit će sve nepredvidljivije u idućim desetljećima, što bi za posljedicu moglo imati zatvaranje oko polovine skijališta u Švicarskoj, a još više u Njemačkoj, Austriji i na Pirinejima.

Političare u Primorsko-goranskoj županiji ne zanimaju naprijed navedena istraživanja, niti angažiraju one koji se time bave. Aktualan je projekt Zimska univerzijada, sa studijom utjecaja na okoliš "Zimski i planinski centar Vrbovsko, Skijalište Bijela Kosa-Pakal". Pošto je taj centar na nadmorskoj visini ispod 1500 m, uputio sam  u tom smislu  početkom 2004. god. pismo Hrvatskoj gospodarskoj komori - ŽK Rijeka i Turističkoj zajednici Primorsko-goranske županije i naveo da je taj projekt promašaj. Odgovora nema.

2. Projekti punionica pitke vode

Projekti se rade bez provjeravanja da li  ta voda odgovara uvjetima za pitku vodu (Žrnovnica i dr.)

U suprostavljanu ovakvim političkim projektima nisam naišao na podršku zelenih stranaka i nevladinih udruga.

Prirodne flaširane vode

U našim supermarketima i trgovinama prodaje se sve više prirodne flaširane vode domaćih i stranih proizvođača, ali kupci te vode ne znaju da li ta voda zadovoljava uvjete iz važeće Uredbe, pošto na njima nema etikete o kakvoći vode.

Izuzetak su vode iz Slovenije, na kojima postoji etikata o kakvoći te vode. Tako sam utvrdio da jedan proizvođač prodaje vodu koja sadrži 5 puta više nitrata ( izraženih kao nitratni dušik) od dozvoljenih vrijednosti. Na moj upit odgovorili su mi : "Izvorsko vodo  prodajamo R Hrvatski na podlagi Rjesenja Drzavnog
> zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (UR broj 558-02/6-99-4 od
> 12.07.1999), ki je izdano na podlagi 21. clena Pravilnika o temeljnim
> zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i stone vode (NN br 58/98 i
> 17/99).
> Preiskave izvira in proizvoda je opravil Institut za zdravstveno varstvo
 > Slovenije; geoloske in hidrogeoloske preiskave je opravil Geoloski zavod
 > Ljubljane; fizikalne, kemijske, fizikalno kemijske in mikrobioloske
> preiskave proizvoda pa je opravil Zavod za javno zdravstvo Zupanije
> Primorsko-goranske, Rijeka."

Slovenci, za razliku od domaćih, barem odgovaraju na upite, a što prodaju vodu koja ne zadovoljava naše granične vrijednosti, nisu krivi.

3.  Projekt za očuvanje krškog područja Gorske Hrvatske KEC - ekološki i gospodarski promašaj

Projekt KEC bi trebao biti  progam očuvanja ekoloških sustava na kršu i u podzemlju, koji sadrži niz koordiniranih institucionalnih, stručnih i obrazovnih aktivnosti usmjerenih na izravne mjere očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti (npr. upravljanje zaštićenim dijelovima prirode) i održivo gospodarenje prirodnim dobrima (npr. šumom, poljoprivrednim zemljištem, vodama, mineralima) a u skladu s društvenim razvojem i potrebama stanovništva.

U okviru ovoga programa predviđeno je nekoliko vrsta projekata koji ciljaju na obrt i malo poduzetništvo, na poljoprivredu i šumarstvo, kao npr. gospodarenje travnjacima, ekološka proizvodnja bilja, očuvanje autohtonih vrsta, male investicije u postrojenja za preradu vune, mlijeka, mesa, meda, povrća, voća.

  
Krški ekološki sustavi ocijenjeni su u Nacionalnoj strategiji zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NBSAP) kao prioritet koji zahtijeva akcijske planove zaštite. Projekt KEC treba doprinijeti ostvarenju ovog strateškog cilja.

Projekt obuhvaća područje Gorske Hrvatske, od državne granice sa Slovenijom preko planinskog masiva Risnjaka i Velebita do granica NP Paklenice na jugoistoku te NP Plitvice na sjeveru.

Projekt koordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Projekt KEC financira Fond za globalni okoliš (GEF) putem Svjetske banke darovnicom u iznosu od 5,07 mil USD i Vlade RH proračunskim sredstvima u protuvrijednosti od 3,30 mil USD, a trajati će pet godina, a sredstva darovnice su dostupna do 31. prosinca 2007. Kroz poseban program malih darovnica za stanovništvo u području KEC projekta pokušat će se pokazati mogućnost suživota održivog gospodarenja prirodnim dobrima i zaštite prirode.

U provedbu će biti, kako je navedeno, uključene:

• stručne i znanstvene institucije, poglavito s područja biologije, geologije, šumarstva, poljoprivrede, informatike i prostornog planiranja,
• nevladine udruge,

U projektu KEC predložene su aktivnosti kao što su : pregled i, ukoliko je potrebno, usklađivanje propisa i dokumenata s međunarodno prihvaćenim standardima za krške ekološke sustave i inventarizacija, kartiranje i monitoring biološke raznolikosti

Umjesto rezultata dosadašnjih mjerenja i istraživanja, te znanstvenih spoznaja, autori projekta KEC se «kao pijan plota» drže političkih ocjena centara političke moći, sadržanih u njihovim projektima «Rijeka-zdravi grad», «Zdrava županija», «Hrvatska-raj na zemlji», «Rijeka-centar održivog razvoja Hrvatske i Sredozemlja (M. Črnjar)», «Gorski kotar-nacionalni park Europe» i «Gorski kotar- centar ekološke poljoprivrede i zdrave hrane s eko-tvornicom u Lokvama i proizvodnjom salate za McDonald (Vidoje Vujić, član Županijskog poglavarstva)».

Zbog toga autori, po političkoj direktivi, ne uzimaju u obzir :

*  Kisele kiše, koje su na osnovi dosadašnjih mjerenja, istraživanja i znanstvenih spoznaja, prva i najvažnija karika u lancu propadanja šuma, zagađenja voda i tla i visokog postotka kancerogenih oboljenja korisnika zagađene vode i poljoprivrednih proizvoda koji rastu na zagađenom tlu. Podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda i instituta "EKONERG", uz mokre i suhe kisele depozicije, pokazuju da je opterećenje PG županije 2,5 puta veće od prosjeka Hrvatske, dok opterećenje šumskog i poljoprivrednog tla kiselim depozicijama i do 10 puta prekoračuje granične vrijednosti. To se ne uklapa u projekt «Zdrava županija» i priče  u medijima o najboljoj vodi za piće u Hrvatskoj (Večernji list, 4.02.2003).

*  Istraživanja (1996) objavljena u izvornom znanstvenom članku "Štetne posljedice viška N - spojeva u ekosustavu šuma i opskrba pitkom vodom" (T. Filipan, B. Prpić, N. Ružinski, Šumarski list br. 9 i 10/1996), u kome je, između ostalog navedeno "Šume i šumsko tlo nekada su bila zaštićena područja za eksploataciju čiste i pitke vode, dok su danas one zagađene do te mjere da se podzemne vode moraju pročišćavati"

*  Moja istraživanja propadanja šuma Gorskog kotara uz suradnju Šumarskog instituta Jastrebarsko i Šumarskog fakulteta Zagreb, koja su dobila visoku ocjenu Instituta za energetiku i zaštitu okoliša EKONERG iz Zagreba i koja su prihvaćena od nadležnih sudova u Rijeci i Vrbovskom (spor zbog sučeljavanja političke i stručno-znanstvene opcije).

*  Istraživanja koja je organiziralo  Ministarstvo znanosti  i u kome su sudjelovala  4 naša fakulteta, 3 strana fakulteta (Zaragoza, Montpellier i Beč), Institut za razvoj i međunarodne odnose i HAZU.

Istraživanjima je utvrđeno:
- da je glavni problem današnjice zagađivanje tla i podzemnih voda dušičnim spojevima, čiji je trend uzlazan,
- da je podzemna voda (voda za piće) kontaminirana s visokim sadržajem nitrata uslijed kiselih kiša i gnojidbe s lako topivim dušičnim spojevima,
- da sadržaj nitrata u vodovodnoj vodi prekoračuje deseterostruko, a u bunarskoj vodi preko 100 puta, dopuštene granične vrijednosti za vode I. vrste (vode za piće) u smislu važeće Uredbe o klasifikaciji voda (NN 77/98), što znači da se te vode moraju pročišćavati kako bi se izmjerene vrijednosti štetnih tvari smanjile na dopuštene granične vrijednosti za I. vrstu voda (DGV),
- da se, po podacima iz medicinskih leksikona i publikacija Svjetske zdravstvene organizacije, nitrati u probavnom traktu pretvaraju u nitrite i nitrozamin, koji su kancerogeni,
- da zbog kiselih kiša, koje ispiru iz tla hranjive komponente i smanjenja broja organizama koji učestvuju u stvaranju humusa i kojima ne odgovara sve kiselija sredina, tlo gubi proizvodnu, ekološku i filtersku funkciju i
- da se podzemne vode zbog toga moraju pročišćavati uz primjenu odgovarajućih sredstava /zeoliti, SPS i 50% smanjenje lako topivih nitrata kod gnojidbe).

*  Ocjene kakvoće površinskih i podzemnih voda na području Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Like u 2001.. godini, prema Izvještaju Zavoda za javno zdravstvo PG županije, koja je naprijed navedena.

*  Istraživanja stanja ekosustava Plitvičkih jezera, koje sam ja vodio devedesetih godina.

    Fenomen geneze Plitvičkih jezera uvjetovan je stabilnim šumskim ekosustavom (75 % površine nac. parka), velikim količinama vode, planinskom klimom, fizičko-kemijskim faktorima (alkalitet i temperatura) i antropogenim faktorima (turizam, prometnice, otpadne vode naselja). Postojao je savršeni sklad izmedju geološke podloge, šume i vode, kojeg više nema. Zbog kiselih kiša i globalnog zatopljenja propadaju šume a s njihovim propadanjem nestaju ili se smanjuju izvorišta i količine vode, smanjuje se alkalitet i povećava temperatura. Organke tvari iz nepročišćenih otpadnih voda, koje trunu, uzrokuju rastvaranje i trošenje najmladjih sedrenih naslaga, onih koje moraju održavati kontinuitet njihova rasta.
Pucaju karike u lancu stabilnosti Plitvičkih jezera. Na to upozoravaju čelnici NP, ali nitko ništa ne poduzima. Izgleda da je to zabranjena tema.