Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Poveznice

Kontakt
 
Novi List

Datum objave: 11.12.2005   Rubrika: Otočni Novi list

O SPALJIVANJU KOMUNALNOG OTPADA NA OTOCIMA GOVORI PROF. DR. STANKO URŠIĆ, PREDSTOJNIK ZAVODA ZA FIZIKALNU KEMIJU FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Krčki Treskavac primjer kojeg treba slijediti

 
Trenutačno bi trebalo prestati sa spaljivanjem otpada. Odvojeno prikupljeni segmenti otpada mogu se najvećim dijelom reciklirati, ostatak je inertni otpad koji se može deponirati bez štetnih posljedica, a zahtijeva tek desetinu sadašnjeg deponijskog prostora

Mladen TRINAJSTIĆ
Odlagalište otpada Treskavac, postrojenja za odvajanje i pakiranje prikupljenog otpada Nije rijetkost da, vozeći prekrasnim obalnim krajolikom, budete svjedoci dima i smrada. Jednostavno, u blizini jadranske magistrale, a još više na mnogim otocima usred zelenih površina često kulja gusti dim. Turisti se pitaju kako je moguće da mi pokraj visokih stabala bora ili smreke palimo smeće i otpad. Kako je kod nas mnogo toga moguće tako i »goruće slike« prate sva mjesta koja nisu riješila zbrinjavanje otpada. Prof. dr. Stanko Uršić prava je osoba da nam nešto više kaže o tome jer je fizikalni kemičar i predstojnik je Zavoda za fizikalnu kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, a kao nekadašnji vanjski član saborskog Odbora za okoliš i član mnogih državnih komisija, zasigurno može mnogo reći o problemu štetnih utjecaja nekontroliranog »zbrinjavanja« otpada na odlagalištima komunalnog otpada. Kao jedan od najgorljivijih zagovaratelja potpunog zaustavljanja u nas na žalost još uvijek vrlo učestalog i raširenog spaljivanja otpada dr. Uršić je iznenađen i slučajem novljanskog odlagališta otpada Duplja na kojem otpad već godinama konstantno gori. Dr. Uršić često spominje primjere zadimljavanja naseljenih područja Vinodolskog kraja kao i Ogulina, a zbrinjavanje otpada na Krku bio je povod razgovora s njime.
    Nadležno je ministarstvo izdalo rješenje po kojemu je sanacija i nastavak rada odlagališta Duplja navodno prihvatljivo za okoliš, a potom je ono dobilo lokacijsku i građevinsku dozvolu. Kako to komentirate?
    – Nikako. To čak nije jedini takav slučaj. Ima ih još sličnih, gdje požari traju godinama, gdje gore donji slojevi deponija što je još opasnije. Pravo je pitanje treba li uopće igdje postojati odlagalište smeća? Odgovor je, naravno, ne treba.
   
 
Nema opravdanja

Ako sa ostatcima tvari i stvari postupamo civilizirano, dakle na ekološki način, smeća više niti nema pa nema ni potrebe za takvim odlagalištem.
   
    Koje su konkretno opasnosti od ovog načina »zbrinjavanja« komunalnog otpada?
    – Opasnosti su vrlo velike. Ponajprije za zdravlje onih koji borave blizu ili relativno blizu, ali zbog zračnih strujanja krug neposredno ugroženih može biti i mnogo veći no što bi se onako »od oka« moglo reći. Zbog sastava smeća, kod tako izazvanih požara neizbježno nastaju dioksini, živine pare, ali i tisuće drugih
Prvi ekološki deponij
   
    Sredinom godine na otoku Krku počeo se primjenjivati prvi, u potpunosti ekološki zasnovani sustav zbrinjavanja otpada u našoj zemlji. Temeljni postulat ovog u našim okvirima jedinstvenog načina zbrinjavanja otpada zapravo je odvojeno prikupljanje otpada čime se omogućava vrlo velik postotak povrata odbačenih tvari i stvari u ponovnu upotrebu. Iako svjetska iskustva govore kako se čak 90 posto otpada odvojenim odlaganjem dade ponovo koristiti, krčki komunalci još nisu dostigli takav omjer, ali već prva iskustva i deseci šlepera koji na ponovnu preradu odvoze tone i tone ambalaže govore u prilog tom sustavu koji uz svoju ekološku komponentu ima i obilježja ekonomski isplativog projekta. U realizaciju tog 40 milijuna kuna vrijednog zajedničkog otočnog projekta država je potpomogla sa polovicom sredstava. Tako za razliku od većine hrvatskih komunalnih odlagališta na kojima se dovezeno smeće još uvijek nekontrolirano gomila, a nerijetko i spaljuje, uredna i čista postrojenja za razvrstavanje, prešanje i pakiranje metalnog, plastičnog i papirnatog otpada, posjetitelju odlagališta Treskavac već danas odaje sliku bližu nekom tvorničkom postrojenju do li mjestu na koje se dovozi sav krčki otpad.
toksičnih tvari koje onda onečišćuju zrak, i to bilo kao plinovi, bilo kao mikronske ili čestice absorbirane na čestice dima i pepela.
    Što je najprihvatljivije rješenje ovog problema?
    – Apsolutno je nedopustivo na taj način spaljivati smeće i za to nije moguće pronaći nikakvo opravdanje. Prema tome, s tim treba prestati i to trenutačno! Drugo, s otpadom treba postupati na ekološki način. Treba ga odvojeno prikupljati odnosno smeće se zapravo uopće ne smije stvarati. Odvojeno prikupljeni segmenti otpada mogu se najvećim dijelom, i do 90 posto reciklirati. Ostatak je inertni otpad koji se može deponirati bez štetnih posljedica, a zahtijeva tek desetinu sadašnjeg deponijskog prostora. To treba imati na umu također i u raspravama o novim deponijima komunalnog otpada, županijskim ili bilo kakvim drugim.
   
 
Sanirati prostore

Potpuno je nepotrebno i neinteligentno uništavati novi prostor za takve deponije jer uz ekološko postupanje, i sadašnji je deponijski prostor zapravo prevelik. Druga je stvar što taj prostor treba najprije sanirati i tek potom ga dalje koristiti, naravno dajući okolnom stanovništvu pravednu naknadu.
    Kakva su europska i svjetska iskustva po tom pitanju?
    – Ako hoćete europsko iskustvo, dovoljno je otići na Krk na Treskavci vidjeti kako je koncipiran ekološki zasnovan sustav za gospodarenje komunalnim otpadom. Svakako, taj sustav će se još poboljšavati i napredovati. Ovo je početna faza, ali to je ono što radi napredniji dio Europe. Morate znati doduše, da ni u Europi nisu svi baš napredni, ali ondje gdje jesu, više od dvije trećine otpada prikuplja se odvojeno i reciklira. Osim toga, taj se udio nastoji još povećati.
    Kakva je općenito situacija po pitanju ekološki prihvatljivog načina zbrinjavanja otpada u našoj zemlji te čine li državne vlasti dovoljno glede stavljanja stvari pod kontrolu?
    – Imamo relativno dobar zakon o otpadu. Ostalo je više ili manje vidljivo gotovo svugdje oko nas.
   
 
Cementara Koromačno

Što u tom pogledu znači naše približavanje EU?
    – Norme nisu ni sada tako daleko od europskih osim ondje gdje su, kao kod ispuštanja u atmosferu svjesno degradirane u odnosu na europske, pa tako primjerice jedna europska kompanija smije po miloj volji spaljivati u cementari Koromačno sve što joj se prohtije i uz to još se i rugati lokalnom stanovništvu i samoj toj Europi. Naravno, i trovati to stanovništvo, onako usput. Dakako, bez ikakvih filtera kakve propisuje 2000/76/EC, to jest europski propis koji određuje da postrojenja koja suspaljuju neki otpad (uz osnovno gorivo) moraju imati filtre kao i spalionice otpada. Standardi zaštite okoliša postižu se ne samo propisivanjem normi već prvenstveno njihovim dosljednim i striktnim provođenjem.

 

 
  Na vrh