Draga Majo,

Vasu nedavnu izvjavu o “rijesavanju” problema otpada spaljivajem sam procitao na: http://www.kastela.org/content/view/3418/ .

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Maja Rujnić-Sokele, asistentica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu te urednica redakcije Zaštita okoliša u časopisu »Polimeri«, pak dodaje da, prema njihovim istraživanjima, najveći dio kućanskog otpada čini, začudo, papir, koji bi se mogao reciklirati. Ipak, dodaje kako je utješno da se sav kućanski otpad može spaliti te da će gradnjom spalionica smeća problem biti riješen.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

S obzirom na Vasu funkciju u casopisu Polimeri nemogu se nacuditi ovakvoj (namjernoj ili nenamjernoj) neupucenosti u problematiku pa Vas pozimvam da procitate clanke profesora Ursica objavljene u nekoliko navrata na tu temu u Slobodnoj Dalmaciji:

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040120/temedana01.asp
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040421/zadar03.asp

Superotrovna bomba iz spalionica
Spalionica ne predstavlja apsolutno nikakvo rješenje problema komunalnog otpada. Ukupna masa novog, zapravo loše transformiranog otpada veća je od početne mase. Matematika i kemija su neumoljive: više se ispušta u okoliš nego što se doveze u spalionicu! A nevolje tek počinju: pepeo iz filtera sadrži i preko četrdeset tisuća puta više dioksina po jedinici mase nego dimni plinovi. Analogno, onečišćene vode iz spalionica sadrže od tri milijuna puta naviše dioksina!
Volumen smeća reducira se u spalionici komunalnog otpada na 45 posto početnog, a dobiva se kemijska superotrovna bomba za milijarde godina koju nekamo treba pospremiti. To je vjerojatno najgori aspekt te potpuno promašene tehnologije koja se održava samo zahvaljujući velikom novcu koji "vrti". Dio pepela i šljake rabi se za nasipe i podloge, dio se pokušava učiniti manje opasnim vezanjem pomoću cementa, no ne postoji pouzdano, dugoročno i ujedno tehnološki uhodano, te komercijalno prihvatljivo rješenje. U boljem slučaju, najopasniji dio pepela odlaže se na deponije, može se zamisliti uz kakve troškove i posljedice. Dioksini su, naime, kancerogeni i toksični i teško oštećuju imuni sustav, bitno štetno utječu na razvoj i funkcioniranje reproduktivnih (ali i drugih) organa, na centralni nervni sustav, metabolizam... Na posljetku, spalionice komunalnog otpada vrlo su skupa postrojenja, potpuno neisplativa.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

No uz to, procitajte i komentare gradjana koji su se pojavili ispod ovog istog teksta (http://www.kastela.org/content/view/3418/). Uz izuzetak nekoliko komentara koji su iskazi razumljive frustriranosti bezocnoscu nadleznih, u ostalim komentarima ocit cete nevjerojatnu razliku izmedju njihove i vase upoznatost sa materijom i relevantnim zakonima a jos vecu razliku u sposobnosti logickog razmisljanja. No ako ste sada pomislili da su oni kao laici manje upuceni (ili kao mozebitni neznanstvenici manje logicni), nazalost (ili ipak na srecu) – nije gradjanstvo ono koje je neupuceno. Mozda jednostavno zato sto oni od neupucenosti nemaju prakticene koristi.

Mozda Vam je (osim u praksi) i u nacelu poznat Sinclarov princip: “Tesko je postici da covjek nesto razumije kad njegova placa ovisi o tome da to NE razumije” http://en.wikipedia.org/wiki/Upton_Sinclair

U tom smislu izdvajam jedan od komentara:

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

pitam se kako dokazat odgovornim najočitije stvari kao što je prednost odvojenog sakupljanja a ne stvaranja smeća.pa svaka sirovina je čisti novac a ne otpad.kako dokazat!?

 Poslao Gost dana 2007-01-14 23:05:24

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Kako dakle dokazati kad se u hrvatskom tisku ovi kojima placa ovisi o njihovom (ne)razumijevanju u pravilu nazivaju – strucnjaci. A ti strucnjaci nadalje uredjuju znanstvene casopise. No pravi je problem to sto je u Hrvatskoj rijec takvih “strucnjaka” jaca od svih kemijsko-fizikalnih proracuna i svih dosadasnjih svjetskih iskustava. Stovise losa se svjetska iskustva predstavljeju kao dobra. Jer jaci su “strucnjaci” i od svih demokratskih principa a na kraju (iako ne najmanje vazno) i od svake zdrave pameti.

Pa kad se npr. boja traser sa predvidjenog deponija za srednju Dalmaciju - zacrtanog na 480 m madmorske visine (?!?) – pojavi u rijekama iz kojih vodu dobija veliki dio Dalmacije - «NOSITELJ ZAHVATA» izjavljuje: «Ako se boja i pojavila ona nije PREPREKA IZGRADNJE CENTRA…»

Ovako je DANASNJA ministrica o problemu otpada zborila prije 3 godine:

Marina MATULOVIĆ-DROPULIĆ: Nema nam izlaza - moramo početi sortirati smeće

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040129/temedana03.asp

 No kasnije je, cini se, ipak nasla “rijesenje” pa predstavlja jos jedan projekt (“eko” projekt naravno):

Zeleno svjetlo centru za otpad u Lećevici  

Tu vjest je objavila Slobodna Dalmacija ali samo u tiskanom izdanju. Moze se naci na portalu grada kastela:

http://www.kastela.org/index.php?option=content&task=view&id=3255&Itemid=2

 Odvojeno se sakupljanje vise ni ne spominje pa sada ovu promjenu u razmisljanju valja potkrijepiti “cinjenicama” i “misljenjima” a za to su zaduzeni  – tko drugi nego -  “strucnjaci”.

Pritom nije vazno niti ono sto pise u vazecem ZAKONU o otpadu (od 1996 – i kojega biste vi u svojoj funkciji mogli/trebali biti svjesni). u kojem stoji: 
 
Članak 25.: 
Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se odvojeno skupljati i skladištiti kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu s odredbama ovoga Zakona.  

No kad ni ministrica zastite okolisa ne poznaje  zakon o otpadu (odnosno nije joj stalo do njega), zasto bi ga “strucnjaci” poznavali. U zakonu ima i dobrih stvari ali zasto gubiti vrijeme na njega? Tamo se sigurno ne nalazi – “strucnjacima” danas toliko potrebno – “vlastito” misljenje.

 Srdacno

Zdeslav

Zdeslav Hrepic 

Assistant Professor

Physics Department
Fort Hays State University
600 Park Street
Hays, KS 67601

Tel: 785 628 4500

 E-mail: zhrepic@fhsu.edu

Web: http://www.fhsu.edu/~zhrepic/

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

http://www.kastela.org/content/view/3418/

Hrvatska će zatvoriti sva smetlišta  

Autor S. B., M. J., V. P. (Vjesnik)   , Subota, 13 Siječanj 2007
 

U Ministarstvu zaštite okoliša, koje je osmislilo tu novu strategiju gospodarenja otpadom, ističu da je Istarska županija lokaciju već definirala te su počele pripreme za gradnju, a grad Zagreb gradi i postrojenje za termičku obradu otpada.

Zagrebački će se otpad tako uskoro početi spaljivati. Ladislav Prežigalo, pročelnik zagrebačkoga gradskog ureda za gospodarstvo, kaže da će se spalionica sagraditi na Žitnjaku, neposredno pokraj Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, jer će se energija dobivati iz komunalnog otpada i iz mulja otpadnih voda.

»Postrojenje za termičku obradu otpada potpuno je prihvatljivo za okoliš i već se izrađuje dokumentacija za ishođenje lokacijske dozvole«, kaže Prežigalo i dodaje da je investicija procijenjena na 170 milijuna eura.

Ipak, prvi će se regionalni centar za gospodarenje otpadom sagraditi u Istri, i to na pulskom odlagalištu otpada Kaštjun. Projekt se radi u skladu s direktivama Europske unije, a do veljače se očekuje osnivanje trgovačkog društva koje zasad nosi radni naziv »Kaštjun d.o.o.« dok će službeno ime odrediti mališani pulskih osnovnih i srednjih škola.

Za gradnju centra najprije se treba sanirati pulsko gradsko odlagalište otpada Kaštjun. Kako doznajemo od pulskoga gradonačelnika Borisa Miletića, sanacija počinje već krajem mjeseca. Istarska županija izdvojila je 20 milijuna kuna za gradnju centra, a u idućih pet do sedam godina deponiji istarskih gradova bit će sanirane.

O golemom problemu otpada najbolje govore procjene prema kojima svaki građanin Hrvatske godišnje proizvede 270 kilograma otpada. Primjerice, u Splitsko-dalmatinskoj županiji se na 17 legalnih smetlišta i stotine divljih odlagališta godišnje baci oko 175.000 tona smeća, odnosno 370 tona dnevno.

Maja Rujnić-Sokele, asistentica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu te urednica redakcije Zaštita okoliša u časopisu »Polimeri«, pak dodaje da, prema njihovim istraživanjima, najveći dio kućanskog otpada čini, začudo, papir, koji bi se mogao reciklirati. Ipak, dodaje kako je utješno da se sav kućanski otpad može spaliti te da će gradnjom spalionica smeća problem biti riješen.

Problem zbrinjavanja otpada u Dalmaciji proteklih je godina dostigao kulminaciju, a najviše medijske prašine podiglo je zatvaranje odlagališta Donja gora na Makarskom primorju te smrad koji se prošle godine uoči turističke sezone širio s hvarskog odlagališta.

Tomislav Mihotić, županijski pročelnik za komunalne poslove i graditeljstvo, ističe da će njihov centar biti otvoren u Lećevici krajem 2009. Naglašava i da će u budućnosti svaki otok imati pretovarnu stanicu u kojoj će se otpad prikupljati i prevoziti u Lećevicu.

Izvor: Vjesnik

 
NE NASILJU!
Poslao Gost dana 2007-01-14 23:09:25