|
Otpad nije problem nego strateška sirovina
Marijan Majstorović
Tjednik Fokus
Preuzeto sa:
http://www.fokus-tjednik.hr/vijest.asp?vijest=2245
Boris Cigüt je po
struci ekonomist. Radio je 20 godina u
INa-Naftaplinu na različitim poslovima. Najviše
praktičnoga znanja stekao je pri izgradnji
postrojenja etana u Ivanić Gradu, etilena na
Žitnjaku i na plinskim postrojenjima u Molvama.
Vlasnik je tvrtke Conesta koja se bavi uvođenjem
novih tehnologija u sferi ekologije. Ta tvrtka
sljednica je tvrtke Jafra plus, koja je prva na
hrvatskim prostorima započela uvoditi filozofiju
čiste proizvodnje i pragmatično je sudjelovala u
teorijskijoj i praktičnoj promociji HACCP-a, to jest
zakonitostima čišćenja u proizvodnjama ili bolnicama
i kuhinjama.
• Gdje vidite svoju ulogu kao čovjeka koji želi
zaštititi prirodu, a time i ljude?
- Polazna točka takvoga promišljanja je svijest da
je Hrvatska jedna od najljepših zemalja na svijetu.
Hrvatska ima toliko prirodnih atributa da bude
bogata, lijepa i pametna.
• Zašto tomu nije tako u stvarnosti?
- Ne znam. Ne znam zašto Međimurje s
austrijsko-slovensko-europskim standardima u pogledu
pristupa životu, ekonomiji i svemu drugomu bitnomu
ipak ima najmanje plaće u Hrvatskoj i ne kukaju.
Međimurci su bili iznimno aktivni u Domovinskome
ratu i nigdje nisu galamili. Oni su najviše ginuli u
Vukovaru. I drugdje su ratovali za Hrvatsku, i to
vrlo tiho. Bez pompe i galame, i bez mržnje prema
nekomu drugomu. Tako je i sa Zagorcima. Time ne
umanjujem zasluge drugih hrvatskih građana. Jedino
uvijek polazim od činjenice da tko zna raditi, zna i
ratovati. Ostalo je sve pusta priča i galama.
• Kako zamišljate Hrvatsku u budućnosti?
- Možda me netko ne će shvatiti, jer moja je vizija
da Hrvatska postane prva prirodnoskladna država u
Europi. Naziv “ekološki” već me pomalo umara, pa sam
zato smislio izraz prirodnoskladnost. Hrvatska ima
priliku najprije segmentarno postati
prirodnoskladna. Takvi bi mogli biti pojedini otoci
i pojedine regije. To bi bile prirodnoskladne mrlje,
koje bi se trebale približavati.
• Koliko je potrebno vremena da Hrvatska bude
prirodnoskladna?
- U roku od 15 do 20 godina možemo stvoriti državu
bez otpada i s velikim postotkom proizvedene
ekološke ili prirodnoskladne hrane te biti po tome
prepoznatljivi - kao lijepa i čista država. A ne da
budemo prepoznatljivi po primitivizmu i sličnim
stvarima. Stvaranjem prirodnoskladnosti stvaramo
hrvatski brand.
• U kojoj je fazi onečišćenja Hrvatska trenutačno?
- Hrvatska ima sreću što nije drastično onečišćena.
No ako Hrvatsku sagledavamo s njezinih strateških
ciljeva razvoja - turizma i poljoprivrede - onda je
onečišćena. Jer turizam i poljoprivreda ne podnose
nebrigu o okolišu, otpadu i svakomu drugomu dijelu
koji može izravno utjecati na pad vrijednosti onoga
što mi nudimo, a to su: čista hrana, čista voda i
čisti zrak. Na žalost, to što nudimo u sklopu naših
strategija sustavno uništavamo.
• Koji je naš osnovni problem sustavnoga uništavanja
prirode?
- Osnovni problem je nerazumijevanje ljudi što je to
čisti okoliš. Čisti okoliš nije to da bacimo smeće
tamo gdje ga ne vidimo, nego je čisti okoliš to da
otpad maknemo iz srca prirode. Tek kada to učinimo,
onda će nam svi prirodni resursi izbiti u prvi plan.
Ne možemo imati NP Paklenicu i u njemu grozotu od
odlagališta. Ne možemo govoriti da je Split jako
lijep grad sve dotle dok ima onu grozotu od
odlagališta. I Makarska je prelijep i predivan grad,
ali njezin otpad je veliki problem. Nije toliki
problem sâm komunalni otpad, koliko su problematični
opasni industrijski otpadi. Mala količina
industrijskoga otpada može učiniti nemjerljive
štete.
• Ali tu se javlja problem lokalnih i nekih jačih
lobija?
- Ne razumijem razne lobije. Na sreću, naši lobiji
nisu toliko korumpirani poput nekih inozemnih
lobija. Naši su nastali uglavnom iz razloga što
pojedine skupine žele zadržati postojeće stanje
stvari jer ne razumiju da se više ne može samo tako
zaustaviti sav taj ekološki proces. U Europi se više
ne smije deponirati neobrađeni otpad. Svi znamo da
je otpad vječiti problem. Zato Hrvatska mora biti
prva država, a ne znam zašto nikad ne će biti prva,
koja će izaći u javnost s razmišljanjem da otpad
nije problem, da je on sastavni dio ove
civilizacije.
• Što mora poduzeti hrvatska država na planu
zbrinjavanja otpada?
- Hrvatska mora otpad proglasiti strateškom
sirovinom. Ako to učini, onda se u skladu s tim
moramo i ponašati. Ako smo se strateški opredijelili
voziti po desnoj strani, onda ćemo po njoj i voziti.
A da bi se to ostvarilo, ako treba, mora se
uporabiti i sila. Ali svakako cijelom tom okviru
treba dati pozitivno značenje. U protivnome ćemo
otići u negativnost.
• Kakva je u tome uloga nekih drugih nedržavnih
institucija ili autoriteta?
- Kao čovjek koji živi na ovim prostorima, prije
svega najviše očekujem pomoći od Katoličke crkve,
koja ima neviđeni i najjači utjecaj u hrvatskome
društvu, jer je duboko utkana u bit hrvatskoga
naroda. Budući da je Crkva ušla u genetiku našega
naroda, njezina je dužnost prići mu i educirati ga.
Smatrma da je dužnost svakoga svećenika, u selu i
gradu, kazati svojim vjernicima kako treba postupati
s otpadom. On to može jer ljudi slušaju i vjeruju
Crkvi.
• Netko će reći da se time Crkva miješa u politiku?
- Crkva se ne miješa u politiku ili bilo što drugo
što bi odstupalo od njezine temeljne zadaće.
Koristimo li rječnik Crkve prema kojemu je čovjek
Božje stvorenje, i sve oko nas je također Božje
stvorenje, i biljke i životinje. Zato Crkva mora
podržavati sklad između svega što je stvorio Bog. A
na kraju krajeva, papa Ivan Pavao II. rekao je da je
nepoštovanje prirode zločin prema čovječanstvu.
• Kako izbjeći pobunu lokalnih moćnika koji ništa ne
čini u zbrinjavanju otpada, a traže od drugih da im
pomognu?
- Postoji vrlo jasan odgovor. Nove tehnologije
riješile su u potpunosti problem otpada, a kod nas
je glavni problem u neznanju. Danas postoji
tehnologija baliranja komunalnoga otpada koja ga
odmah miče prilikom njegova nastanka i uklanja
prilikom dodira s prirodom. Ona ga jednostavno
konzervira. Baliranje je suvremena tehnologija
konzerviranja otpada koja otpad odmah uklanja kod
dodira s prirodom tako da je balirani otpad bez
ikakvih problema i potreba za posebnim prijevoznim
sredstvom moguće transportirati tamo gdje će se
reciklirati...
|
