|
Vode su sve
zagađenije
dr. Kazimir Kauzlarić
Priredio: Valerije Vrček, Glas
Koncila
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_prigovor_znanosti.html?news_ID=3447
Uoči Svjetskog dana voda razgovaramo s prof. dr. sc.
Kazimirom Kauzlarićem, koji je radio kao stručni
savjetnik u bivšem ministarstvu za okoliš, a danas
kao izvanredni profesor povremeno predaje na
sveučilištima zaštitu okoliša i opću ekologiju, te
sudjeluje kao kolumnist na stranicama Croinfoa (link).
Kako
ocjenjujete stanje okoliša, s posebnim osvrtom na
vode za piće? Poštuju li se ustavna prava građana na
zdrav okoliš i život?
Mjerenja i
istraživanja pokazuju da su ustavna prava građana na
zdrav okoliš i zdrav život »zadnja rupa na hrvatskoj
svirali« i potvrđuju ocjenu o tome kako je ekološka
i okolišna kriza, odraz krize morala, vrednota, te
vrijednosnog i pravnog sustava.
Već osamdesetih
godina utvrđeno je mrežom međunarodnih mjernih
stanica (EMEP), avionskim i satelitskim snimcima i
mojim proračunima prekograničnog i regionalnog
donosa štetnih tvari na pojedina područja
(prihvaćenim od strane EKONERG-a), da je ekosustav
Hrvatske (zrak, šume, tlo, vode) preopterećen
štetnim tvarima, zbog čega je došlo do poremećaja
ekološke ravnoteže, te da taj ekosustav puca po svim
šavovima.
Na osnovi
istraživanja propadanja ekosustava, koje sam vodio
sa stručnjacima Šumarskog instituta
Jastrebarsko-Zagreb, došlo se do zaključka da se ne
može zaustaviti uzlazni trend propadanja ekosustava,
ali da se može usporiti primjenom mjera zaštite, od
kojih su najvažnije: smanjenje emisija štetnih tvari
pomoću zamjene visokosumpornih goriva (ugljen,
mazut, loživo ulje) s prirodnim plinom iz jadranskog
podmorja kod Pule, kao najpovoljnijim ekološkim,
energetskim i ekonomskim energentom, odsumporavanje
i denitrifikacija dimnih plinova iz prvog i drugog
bloka TE »Plomin«, poštivanje potpisane Međunarodne
konvencije o prekograničnom zagađivanju zraka na
velikim udaljenostima (zabrana izgradnje visokih
dimnjaka) i pročišćavanje otpadnih voda iz
industrije i kanalizacije - kao ekoloških uvjeta za
pristup Hrvatske euro-atlantskim integracijama.
Te su mjere
prihvaćene krajem osamdesetih godina, ali nije došlo
do njihove primjene.
Vrijeme je
potvrdilo našu prognozu da će propadanjem šuma doći
do smanjenja izdašnosti izvorišta voda i protoka
vodotoka Gorskog kotara i Hrvatske, smanjenja šumske
prostirke koja kao osebujan filtar sprečava
zagađenje podzemnih voda od kiselih kiša i
nepročišćenih otpadnih voda, zagađenja površinskih
voda od kiselih kiša i nepročišćenih otpadnih voda
industrije i kanalizacije i pojava kancerogenih i
drugih oboljenja probavnih organa stanovništva koje
koristi zagađenu vodu za piće.
Međunarodni
znanstveni skup u organizaciji HAZU (1998) i
dugogodišnja istraživanja stručnjaka, koji misle
svojom glavom, pokazuju da su kisele kiše i
nepročišćavanje otpadnih voda industrije i
kanalizacije prve i najvažnije karike u lancu
propadanja šuma, zagađenja tla, zagađenja podzemnih
i površinskih voda i pojava kancerogenih oboljenja
probavnog trakta kod osoba koje piju zagađenu vodu.
Zato ne
iznenađuju podaci Hrvatskih voda, koje su
organizirale ispitivanje površinskih voda na 249
mjernih postaja. Korištena je važeća Uredba o
klasifikaciji voda (NN 77/98) koja daje granične
vrijednosti zagađujućih tvari u vodama, kod kojih se
iste mogu koristiti za piće bez posebnog
pročišćavanja (vode I. vrste). Prema pojedinim
skupnim pokazateljima kakvoća vode ne zadovoljava
zahtjevima za I. vrstu vode (vode za piće): hranjive
tvari (s nitratima) - na 95% mjernih postaja, teški
metali - na 82% mjerne postaje, režim kisika - na
86% mjernih postaja, mikrobiološki - na 91% mjernoj
postaji i biološki - na 96% mjernih postaja. Iz tih
podataka slijedi da je stanje katastrofalno, jer
većina stanovnika Hrvatske pije zagađenu vodu u
smislu važeće uredbe.
Koji su
glavni uzroci tako nepovoljnog stanja?
Političku elitu
ne interesira znanstveno-stručna istina o okolišu.
Takva istina zahtijevala bi angažiranje sredstava za
sanaciju stanja. Energetsko-industrijskom lobiju,
koji ima glavnu riječ u razvojnoj politici, ne
odgovara istina. Njemu je prioritetan isključivo
profit, a ne zaštita okoliša. Glavni orijentir
politike prema okolišu sadržan je u političkom
sloganu: »Hrvatska, raj na zemlji i nacionalni park
Europe«, koji je iznad zakona, morala i etike.
Istina, postoje zakoni o javnosti podataka o stanju
okoliša (NN 82/1994) i pravu na pristup
informacijama (NN 172/03) s kaznenim sankcijama, ali
se izbacuju s posla osobe koje se pridržavaju tih
zakona. To se je dogodilo mr. Vilmi Buttignoni iz
Zavoda za javno zdravstvo u Puli koja se usudila
iznijeti javnosti podatke o stanju voda u Istri,
iako nisu zadovoljavali političke stavove centara
političke moći.
Zbog tih razloga
ni javnost, ni mjerodavne inspekcije, ni Vlada RH,
ni Sabor RH nisu imali podatke o naprijed navedenom
katastrofalnom stanju voda za piće u Hrvatskoj, jer
su se odgovorne osobe u županijskim zavodima za
javno zdravstvo, gdje se obavljaju ta mjerenja, i
Hrvatskim vodama, kojima se dostavljaju rezultati
tih mjerenja, bojali iznijeti pravu istinu.
Iznijeli su im podatke koji zadovoljavaju političke
kriterije. Umjesto zaključka citiram izjavu Svetoga
Oca: »Ekološka kriza je kriza morala i zbiljski
prezir spram čovjeka«, koja odražava pravo stanje.
Glas Koncila, broj:
12 (1604), 20.3.2005.
|
