SA SVE
UGROŽENIJIM OKOLIŠEM HRVATSKA ŽELI UĆI U
RAZGOVORI ISTOMIŠLJENIKA O
HRVATSKOM EKOLOŠKO-OKOLIŠNOM KUPLERAJU
autor: Kazimir.Kauzlaric@public.srce.hr
Stanje okoliša, s posebnim osvrtom na kopneni ekosustav, temeljeno na
mjerenjima, istraživanjima i znanstvenim spoznajama, nalazi se na web
stranicama (kolumni) Nevladine udruge za kulturu i suživot s prirodom Kneja:
http://www.kneja.hr/Greenrepublic/web/kolumne/kk/kkauzlaric.htm
Autore tih istraživanja nije moguće naći u sredstvima javnog priopćavanja. Za njih mediji, osim Latinice, nisu zainteresirani. S druge strane ni ovi autori ne žele javno iznositi objektivne, argumentirane i istinite informacije o stanju ekosustava i o nesagledivim posljedicama, koje će, po njihovoj ocjeni, ovakva antiekološka i antiokolišna politika imati za generacije koje dolaze.
Autori, naime, ne žele da dožive sudbinu svojih istomišljenika u Puli i Varaždinu, koji su zbog iznošenja istine o okolišu izbačeni sa posla.
Kontakti između nas postoje kroz susrete i telefonske razgovore, pa pretpostavljam da će mnogi istomišljenici biti zadovoljni sa pitanjima anonimnih (meni poznatih) osoba (P) i mojim odgovorima odnosno komentarima (O).
PITANJA I ODGOVORI
P: Kakvu vodu pijemo u Hrvatskoj ?
O: Hrvatske
vode su organizirale ispitivanje površinskih voda na 249 mjernih postaja..
Ispitivanja su obavljena putem Glavnog vodnogospodarskog laboratorija Hrvatskih
voda (planiranje i djelomična realizacija) te još 14 ovlaštenih laboratorija
županijskih zavoda za javno zdravsrvo širom Hrvatske.
Ocjena kakvoće voda
je napravljenja prema obveznim skupnim pokazateljima za ocjenu opće ekološke
funkcije voda, a to su fizikalno-kemijski pokazatelji, režim kisika, hranjive
tvari, biološki i mikrobiološki pokazatelji. Korištena je važeća
Uredba o klasifikaciji voda (NN br. 77/98), koja daje granične vrijednosti tih
pokazatelja u vodama koje se mogu koristiti za piće bez posebnog pročišćavanja
vode (vode I. vrste). Najnoviji podaci nalaze se na web stranicama ministarstva
za okoliš (MZOPUIG) i Hrvatskih voda.
Prema
pojedinim skupnim pokazateljima kakvoća vode ne zadovoljava zahtjevima za I.
vrstu vode (vode za piće):
hranjive
tvari (sa nitratima) - na 95 % mjernih postaja teški
metali - na 82 % mjernih postaja
režim
kisika - na 86 % mjernih postaja
mikrobiološki
- na 91 % mjernih postaja i
biološki
- na 96 % mjernih postaja
Tabelarni
pregled MZOPUIG nalazi se u Prilogu 1.
P: Iz ovih podataka slijedi da je stanje katastrofalno, jer većina stanovnika
Hrvatske pije zagađenu vodu u smislu važeće uredbe.
Kako su na ovo
stanje reagirali resorni ministri ?
O: Različito:
1. Ministar Božo
Kovačević na Donatorskoj konferenciji održanoj u Zagrebu (2001) između ostalog
izjavljuje pred stranima bankarima, prema natpisu u listu tog Ministarstva
(Okoliš, 108/2001):
"Glavni
prioritet Hrvatske je pročišćavanje otpadnih voda. Ostale tranzicijske zemlje
Europe, naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi,
Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke
vode".
2. Dr. Viktor
Simončić, konzultant tog ministarstva i koordinator Strategije zaštite okoliša
Hrvatske izjavljuje (INA, 16/2001): " Hrvatska gotovo ne pročišćava
otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže.
Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se
naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda
pijemo čistu i pitku vodu , treba patentirati Europi".
3. U Programu
Vlade Republike Hrvatske od 23.prosinca 2003., koji se odnosi na mandatno
razdoblje 2003. – 2007., između ostalog stoji:
"Priroda i prirodne ljepote zaštitni su znak Hrvatske. To povećava
našu odgovornost i naše obveze. Jedna od najljepših obala na svijetu, jedine
preostale autohtone europske šume, nezagađeno tlo, izvori čiste pitke vode
i najčišće europsko more nezamjenjiva su vrijednost Hrvatske. U uvjetima
globalizacije, promjena u proizvodnji hrane, globalnog onečišćenja, političkih
sporova oko zaštite atmosfere, brze industrijalizacije i širenja
energotransportnih sustava te su vrijednosti još značajnije".
Izvori čiste pitke vode, u kojima ribe ne plivaju leđno, kao politička
ocjena stanja naših vodnih resursa, uvjetovala je izostavljanje programa
pročišćavanja otpadnih voda. industrije i kanalizacije. Ni Hrvatske vode ni
resorno ministarstvo (MZOPUIG) nisu reagirali. I tko bi bio lud da pročišćava
čiste vode !!!
Budući da
je ministrica Marina Matulović - Dropulić opsjednuta problemom deponija otpada
(smeća), dok su drugi problemi zaštite okoliša izostavljeni i za nju ne
postoje, u Programu vlade ubačeno je :
"Vlada će hitno pripremiti i provesti program potpunog uređenja
svih deponija, organizirati izgradnju novih odlagališta u Hrvatskoj i zabraniti
uvoz stranog otpada"
4. Državna tajnica za zaštitu okoliša, Višnja Jelić Muck,
iako za to neovlaštena, nadopunjuje
Program Vlade RH. Ona objašnjava (2004) kako će dio strategije koji se odnosi na ovo
područje biti gotov do kraja ove godine, te da će se za njega kao podloga
koristiti postojeća Strategija zaštite okoliša i Strategija za gospodarenje
otpadom, koja je u izradi.
"Prva sredstva za zaštitu okoliša iz ISPA-e vjerojatno ćemo
aktivirati 2006., a očekujemo da će biti riječ o nekoliko desetaka milijuna
eura" , kaže Višnja Jelić Muck.
Konkretni projekti koji će proizaći iz Nacionalne strategije još nisu
definirani, ali svakako će se financirati sanacije odlagališta otpada i zaštite
pitkih voda.
5. Za razliku od Vlade RH i ministrce za okoliš, Ministarstvo europskih
integracija (MEI) ima po tom pitanju određeni stav.
U sklopu projekta Svjetske banke donesen je Nacionalni plan djelovanja
na okoliš koji predstavlja jedan od prvih sektorskih dokumenata u RH za
približavanje EU. Dokument sadrži grubu procjenu ukupnih troškova provedbe za
tri sektora (kruti otpad, pročišćivanje otpadnih voda, zaštita zraka)
za desetogodišnje razdoblje i ukupnih ulaganja u zaštitu okoliša koja bi
trebala iznositi četiri do pet posto BDP-a godišnje, što je neusporedivo više
od 0,2 posto do 0,3 posto, odnosno 30 do 35 milijuna dolara koliko, prema
službenim statističkim podacima, iznose posljednje tri godine. Grubo se
procjenjuje da će ukupne investicije u okoliš radi ostvarivanja prosječnih
standarda EU (voda, zrak, otpad) biti na razini od najmanje 1500, 2000 eura po
stanovniku (bez operativnih troškova).
To je suprostavljanje Programu Vlade RH. Ono je samo
deklarativno, što će se vidjeti iz niže navedenog
teksta.
Nije teško zaključiti da će se primjenjivati Program Vlade RH (točka
3.), jer je jedini usklađen sa političkim projektom - sloganom
"Hrvatska, raj na zemlji i nacionalni park Europe"
P: Navode
ministrice
europskih
integracija
potvrđuju
i
nadopunjuju
istraživanja u sklopu
Nacionalnog
plana
djelovanja
na
okoliš , koji je prihvatio
Sabor (NN br. 46/2002).
Ako ovaj plan, kako izjavljuje u medijima ministrica europskih integracija,
predstavlja jedan od prvih sektorskih dokumenata u RH za ulazak u EU, postavljaju se slijedeća pitanja:
- Kako može Vlada RH mijenjati rezultate istraživanja kakvoće voda, koje je prihvatio Sabor ?
- Nije li to obmanjivanje Europske komisije ?
i
- Da li bilo dobro pisati Europskoj komisiji
i zatražiti njihovu intervenciju ?
O: Sve je kod nas moguće . Nitko od pozvanih
i plaćenih nije reagirao.
To je
obmanjivanje Europske komisije.
Delegaciju Europske komisije upoznao sam o
tome mailom 25.05.2004, ali nisam dobio odgovor. Izgleda da su to za nju trećerazredni
problemi.
P: Putem medija slušali smo izjave naših
vodećih oporbenih političara (Zlatko Tomčić, Mato Arlović i Zdravko Tomac) o komparativnoj
prednosti Hrvatske u pogledu voda za piće kod prijema u EU u odnosu na ostale
tranzicijske zemlje.
Kako je moguće da saborski zastupnici, koji
su prisustvovali sjednici na kojoj je donesena Strategija zaštite okoliša i
Nacionalni plan djelovanja na okoliš, sa stanjem voda, daju ovakve izjave bez
reagiranja nadležnih ?
O: Poznato mi je:
- da
je većina saborskih zastupnika napustila sjednicu zajedno sa ministrom Božom
Kovačevićem, što pokazuje koliko im je ova problematika interesantna,
- da
je ministar Božo Kovačević iznosio istinu pred stranim bankarima, kako bi dobio
financijska sredstva - donacije, dok je kao predsjednik stranke, zbog
političkih poena, iznosio putem medija suprotne stavove o kvaliteti naših voda
za piće,
- da
su te tranzicijske zemlje o kojima je Božo Kovačević govorio, primljene 1.
svibnja 2004. god. u Europsku uniju.
P: Iz vaših istraživanja sadržanih u naprijed
navedenoj kolumni, slijedi da su glavni
uzroci
zagađenja voda:
-
kisele kiše sa nitratima, sulfatima i teškim metalima, čije je taloženje
posebno izraženo u zapadnim djelovima Hrvatske (Gorski kotar) uz vrijednosti
koje nekoliko puta prekoračuju granične vrijednosti koje se koriste u zemljama
EU ( Prilog 2),
-
nepročišćavanje ili nedovoljno i neefikasno pročišćavanje otpadnih voda
industrije i kanaliuacije,
- sve
veće propadanje šuma (Prilog 3) zbog čega šumski pokrov (humusno-akumulativni
horizont) kao nekada osebujan filtar, ne sprečava zagađivanje podzemnih
akumulacija sa kiselim kišama i otpadnim vodama,
-
globalne klimatske promjene sa smanjenim protocima voda,
-
kloriranje vode (klor je kancerogen) i
-
deponiji otpadnog materijala (smeća).
Površina tih deponija je je gotovo zanemariva
u odnosu na površinu na koju padaju kisele kiše (cijeli teritorij Hrvatske), pa
je analogno tome i višestruki manji utjecaj na tlo, površinske i podzemne vode
od utjecaja kiselih kiša.. Taj je problem ispolitiziran kako bi se
pažnja javnosti usmjerila na trećerazredne probleme zaštite okoliša. S druge
strane takvo dezinformiranje javnosti odgovara energetsko-industrijskom lobiju
kome je prioritetan profit i kome ne odgovara ulaganje sredstava u
proćišćavanje otpadnih voda i otpadnih plinova, odnosno zaštitu okoliša. Uloga
javnosti, koja je malo zainteresirana za stanje okoliša i koja u zemljama EU
ima znatan utjecaj na razvojnu politiku, svedena je na minimum.
P: Prema čl. 69. Ustava RH i čl. 6. Zakona o
zaštiti okoliša, državna i javna tijela, dužna su u sklopu svojih ovlasti i
djelatnosti osobitu skrb posvećivati zaštiti okoliša i zdravlja ljudi i
provoditi mjere zaštite okoliša, pa analogno tome i otklanjanje naprijed
navedenih uzroka zagađenja voda.
Zbog čega državna i javna tijela (VLAST) ne
poštuje Ustav RH sa ustavnim pravom građana na zdrav okoliš i život,
zakone, podzakonske propise i potpisane ili ratificirane međuradne konvencije ?
O: U Hrvatskoj Ustav, zakone, podtzakonske
propise i međunarodne konvencije, nitko ozbiljno ne shvaća. Nepisano je
pravilo da se ne poštuju. Nitko nije zbog toga smijenjen. Izbacuju se sa posla
oni koji primjenjuju tu regulativu, bez da prije toga dobiju zeleno svijetlo
nedodirljivih i moćnih osoba iz centara političke moći.
Od niza primjera antiustavne, antizakonske,
antiznanstvene i antiokolišne politike, navodim najvažnije:
1. Kisele kiše su prva i najvažnija
karika u lancu propadanja šuma, zagađenju podzemnih i površinskih voda , i
pojava kancerogenih oboljenja korisnika zagađene vode.
Pošto je Hrvatska, a naročito njen zapadni
dio, rekorder u Europi po kiselim kišama, odnosno taloženju nitrata, sulfata i
teških metala, što se ne uklapa u političke projekte vladajućih garnitura, onemogućeno
je Državnom hidrometeorološkom zavodu, Institutu za energetiku i zaštitu
okoliša EKONERG-u i meni, kao voditelju takvog projekta, da rezultate
istraživanja objavimo putem medija.,Kisele kiše su u Hrvatskoj zabranjena
tema. One za medije ne postoje.
Projekti nevladinih udruga, koji se bave
prekograničnim i regionalnim utjecajima kiselih kiša na okoliš ne prihvaćaju se
i ne dobivaju potporu MZOPUIG, REC-a i drugih, niti voditelji tih projekata
mogu dobiti obrazloženje za takav postupak.
2. Hrvatska ne poštuje potpisanu Konvenciju o dalekosežnom
prekograničnom zagađenju zraka (LRTAP), već sa politikim
"visokih dimnjaka" (Plomin 2, Urinj), prkosi EU i prihvata balkansku
politiku prebacivanja svog smeća u tuđe dvorište. To je ograničavajući
faktor ulaska u EU.
3. Od 12 postotnih količina otpadnih voda koje se pročišćavaju u
Hrvatskoj, 52% se pročišćava sa I stupnjem pročišćavanja, odnosno mehaničkim
pročišćavanjem, koje nije efikasno.. Svega 37% otpadnih voda se pročišćava sa
II stupnjem pročišćavanja (mehaničko-biološki), koji se smatra učinkovitijim za
zaštitu voda. Kemijsko pročišćavanje otpadnih voda, nepoznati je pojam u
Hrvatskoj. Ukupno pročišćavanje obuhvaća svega cca 4,4% ukupne količine otpadnih
voda .
Nije teško zaključiti da je kapacitet prihvata
vodotoka nedovoljan za prihvat nepročišćenih voda, da dovodi do poremećaja
ekološke ravnoteže i pucanja ekosustava po svim šavovima. Ukoliko se tome
pribroji i prekogranični donos nitrata i teških metala kiselim kišama, ukupno
opterećenje tog ekosustava ovim štetnim tvarima ima i imati će nesagledive
posljedice po život i zdravlje stanovništva.
Posebno zabrinjava podatak, da će se prekogranični donos nitrata i
teških metala na naše područje povećavati, što će imati nesagledive posljedice
na okoliš. Prekogranični donos N, S i teških metala, dovoljan je za kolaps
našeg ekosustava.
P: Prema
pojedinim skupnim pokazateljima, kakvoća vode ne zadovoljava zahtjevima za I.
vrstu vode (vode za piće) na oko 9o % mjernih postaja, što se može vidjeti uvidom u
web stranice MZOPUIG i Hrvatskih voda.
Bilo bi zanimljivo
navesti imena osoba koje na prihvaćaju ocjenu kakvoće voda za piće Ministarstva
zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUIG) i Hrvatskih voda
(HV) i saznati razloge zbog čega MZOPUIG i HV nisu reagirali na takvo
dezinformiranje javnosti i Sabora RH ?
O: 1. U obrazovnuoj
emisiji prvog programa Hrvatskog radija “Kako zemlja diše” emitiranu
10.05.2002., iznio sam rezultate mjerenja kakvoće voda za piće Hrvatskog
primorja, Gorskog kotara i Like od strane Zavoda za javno zdravstvo PG županije
iz kog je vidljivo da od 22 resursa samo 2 (oko 10 %) zadovoljavaju dopuštene
granične vrijednosti za pitku vodu.
Glavni vodopravni inspektor Ž. Makvić, voditelj odjela za zdravstvenu
kontrolu voda Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Slavko Šobot, i voditelj
odsjeka za kemiju voda HZZJZ-a Željko Dadić, iznosili su pred slušateljima ove
emisije umjesto znanstveno-stručne istine isključivo političke ocjene centara
političke moći, navodeći da voda za piće iz svih vodoopskrbnih objekata, izuzev
Varaždina, zadovoljava dopuštene granične vrijednosti.
Nitko od pozvanih i plaćenih nije reagirao na obmanjivanje slušatelja
ove emisije.
2. U Večernjem listu 6.ožujka 2004. možemo
pročitati slijedeće:
------------------------------------------------------------------------------------------------
Zagađenje pitke vode
Kada smo Željka Makvića, državnog vodopravnog inspektora,
upoznali s činjenicom da smo na odlagalištima pronašli i motorna ulja, čija
jedna litra može zagaditi milijune litara vode, nije bio iznenađen.
- Da, to će zagaditi pitku vodu, ali onu u
površinskim slojevima. Zagreb pije vodu iz dubljih slojeva!
------------------------------------------------------------------------------------
Napominjem,
da je od motornog ulja daleko veći problem 130 gospodarskih subjekata -
zagađivača, koliko ih ima u gradu Zagrebu. otovo ni jedna od tih tvrtki ne
pročišćava svoje tehnološke vode na propisan način, malo ih je i s
vodoprivrednim dozvolama za svoje djelatnosti, a sve učestalije zatvaranje
vodocrpilišta u okolici grada, govori o veličini problema.
Očekivao sam na ovaj znanstveni
"biser" reagiranje stručnjaka koji se bave tim područjem a posebno
hidrogeologa, ali sam doživio drugo iznenađenje.
Radi se o podatku iz HTneta 17.o6.2004., koji
djelomično prenosim.
"U povodu Svjetskog dana vode, porazgovarali smo
s dr. sc. Darkom Mayerom, redovnim profesorom na Rudarsko-geološko-naftnom
fakultetu u Zagrebu, i jednim od vodećih ljudi u Hrvatskoj kada je u pitanju
hidrologija i zaštita voda
Kakvo je stanje u Hrvatskoj po tom pitanju?
Hrvatske je još uvijek u puno boljoj situaciji od ostalog dijela svijeta i u najvećem
dijelu Hrvatske vi se možete napiti vode iz vodovoda, jer su kemijski te
vode najvećim dijelom čiste, a jasno, zbog bakteriološkog zagađenja, one se još
preventivno obrađuju, uglavnom kloriraju, ili u novije vrijeme čiste putem UV
zraka.
A kako stojimo s
tekućim vodama?
|
|
Osim većih rijeka (Sava, Drava, Dunav) i rijeka koje prolaze kroz
industrijske dijelove države, bez bojazni može se čak i popiti voda iz naših
rijeka. Krenemo li u krško područje, naprimjer Kupa, uzvodno od Karlovca, zatim
su tu ličke rijeke u svom gornjem toku, Lika i Gacka, tu su još i Zrmanja,
Krka, iz koje se snabdijeva cijeli Šibenik, gotovo bez ikakve obrade osim
kloriranja, uostalom, gotovo sve rijeke jadranskog sliva su potpuno
čiste".
Dr sc Darko Mayer ponaša se, analizirajući ove izjave,
kao osoba koju ne interesiraju rezultati ispitivanja voda, već stavovi
političara. Naposljetku, voditelj izrade ekološke studije za projekt Družba
Adrija, , već u startu se bio javno deklarirao kao zastupnik naftnog
lobija. Tvrdio je da studija ne bi uopće trebala biti objavljena, jer da će
navodno sadržavati mnogo detalja o lokacijama i objektima važnim za nacionalnu
sigurnost, pa da bi njezino puštanje u javnost izazvalo - opasnost od
terorističkih napada. Mayer se zalagao za to da MORH donese odluku o strogoj povjerljivosti
tog dokumenta.
Nije teško zaključiti da će studija biti
prilagođena željama naručitelja i interesima političkog i naftnog lobija.
3. U
Hrvatskoj se prosječno godišnje laboratorijski pregleda preko 23.000 uzoraka
vode za piće iz javnih vodovoda, a rezultati pokazuju da je preko 90 posto
pregledanih uzoraka zdravstveno ispravno, rekao je u povodu 22. ožujka, Svjetskog dana voda biolog
Slavko Šobot na konferenciji za novinare Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
(HINA, 19.03.2004)
Opet jedan primjer
sluganstva i dvostrukog morala osobe koja sudjeluje u slanju izvještaja
Hrvatskim vodama, da bi ih kasnije izmijenila
radi dodvoravanja centrima političke moći.
4. Iz Novog lista 22.03.2004. god. saznajemo:
RIJEKA – Na području Primorsko-goranske županije pretežni dio stanovništva pije
posebno kvalitetnu, zdravstveno ispravnu vodu. Koncentracija nitrata i
fosfata u svim je izvorištima daleko ispod maksimalno dozvoljene za vodu za
piće, a koncentracija toksičnih teških metala olova, kadmija, kroma i žive u
svim izvorištima 50 do 100 puta su niže od maksimalno dozvoljenih, stoji u
prikazu kvalitete vode koji je Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske
županije pripremio povodom Svjetskog dana voda koji se obilježava na današnji
dan.
Iz ovog prikaza ZZJZPGŽ moglo bi se zaključiti da nema potrebe pustiti
u pogon uređaje za pročišćavanje otpadnih voda (većina ne rade) ili
ugraditi nove uređaje. Zbog
toga iznenađuje slijedeći izvještaj HINE.
|
Odbor Svjetske banke odobrio je u utorak Hrvatskoj
kredit od 40 milijuna dolara za projekt kontrole onečišćenja voda jadranskih
gradova. Kredit je na 15 godina, s pet godina počeka WASHINGTON - Projekt je namijenjen poboljšanju obrade otpadnih voda i
izgradnje kanalizacije jadranskih gradova čime se rješava problem onečišćenja
priobalnih voda Jadranskog mora koje ima negativan učinak na okoliš, zdravlje
ljudi, turizam, ribarstvo i uzgoj morske hrane. Hina |
Postavlja
se pitanje kako to da zdravstveno ispravna voda ima negativan učinak na
okoliš, zdravlje ljudi, turizam, ribarstvo i uzgoj morske hrane i da Odbor Svjetske banke odobrava kredit bez
provjere stanja priobalnih voda Jadrana.
5. Večernji list daje 20.o3. slijedeći prikaz kakvoće zagrebačke vode:
Najbolja
voda u Zagrebu
Najkvaliteniju
vodu ima grad
- Imamo goleme
potencijale vode i najsigurnije ju je piti iz javne opskrbe. Kakvu ćemo vodu
piti u budućnosti, ovisi o nama - rekao je kemijski inženjer Edo Lovrić iz
HZJZ-a.
Stručnjaci
su upozorili građane da ne nasjedaju na trikove prodavača koji, uz tvrdnje da
tvrda voda nije zdrava, prodaju skupe uređaje za omekšavanje. Dr. Dadić je
kazao da je to obična fama jer je tvrda voda iz vodovoda, zbog obilja
magnezijevih i kalcijevih soli, zdrava za ljude, ali nije dobra za perilice.
To je odraz erozije morala u hrvatskom
ekološkom kupleraju.
Drugi dio odgovora povezan je povezan s krizom
morala i nefunkcioniranjem pravne države.
Prisutan je dvostruki moral odgovornih
osoba koje se takmiče u dodvoravanju političkoj eliti u pretvorbi ugroženih
voda Hrvatske u najkvalitetnije vode Europe, kako bi političari mogli
obmanjivati javnost o komparativnoj prednosti Hrvatske u odnosu na ostale
tranzicijske zemlje.
Dok šalju izvještaje MZOPUIG i Hrvatskim
vodama, koriste se rezultatima mjerenja tj. govore istinu. Poznato im je da ta
znanstveno-stručna istina ne odgovara moćnicima - autorima političkog projekta
"Hrvatska, raj na zemlji i nacionalni park Europe". Zato ocjenjuju da
je opasno iznositi tu znanstveno-stručnu istinu u javnost, da bi izbjegli
slučaj "Vilma Buttignoni" iz Pule, koja je iznoseći istinu o kakvoći
istarskih voda ostala bez posla.
Ocjenjuju, da ako se čelnici resora zaštite
okoliša (Kutle, Kovačević, Banac i Matulović) i Hrvatskih voda (Marasović) boje
iznijeti medijima istinu o kakvoći voda za piće, da time i njima daju zeleno
svijetlo za dezinformiranje javnosti.
P: U izvještaju "ALARMANTNO STANJE I TREND KARCINOMA
(RAKA) U PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI", naveli ste između ostalog:
Prema podacima Odjela socijalne medicine Zavoda za javno zdravstvo
Primorsko-goranske županije (www.zzjzpgz.hr),
standardizirana stopa umrlih od novotvorina (rak) izgleda ovako:
Ovaj prikaz daje alarmantne podatke stanja i trenda karcinoma u odnosu na
Hrvatsku i EU. Ispod ovog dijagrama Odjel socijalne medicine Zavoda navodi:
''Dok kod
stanovnika zemalja EU razina smrtnosti od raka stalno o p a d a, kod stanovnika
Primorsko-goranske županije (PGŽ) i cijele Hrvatske stalno i strmo r a s t e,
pri čemu je smrtnost od raka u PGŽ v i š a od republičke s tendencijom daljnje
divergencije.
Obrat trenda kod smrtnosti od raka u zemljama EU, dokaz je da postoji
mogućnost intervencije u smislu PREVENCIJE i promocije zdravlja, kao
najučinkovitije strategije zbrinjavanja ovog javnozdravstvenog problema''.
Nije teško iz ovih podataka zaključiti da se po t r e n d u karcinoma
Hrvatska sve više nalazi na Balkanu i sve više udaljava od EU i da po tome naši
vodeći političari ne bi smjeli davati olako izjave o z d r a v o j PGŽ i
Hrvatskoj s najčistijim vodama, kao komparativnoj prednosti Hrvatske u odnosu
na ostale tranzicijske zemlje kod prijema u EU.
Vodeća uloga PG županije u kancerogenim oboljenjima rezultat je najvećeg
opterećenja tla u Hrvatskoj s kiselim kišama, odnosno talozima nitrata, sulfata
i teških metala. Posebno je ugrožen Gorski kotar.
UZROCI vodeće uloge Gorskog kotara u pogledu smrtnosti od raka su
mnogobrojni.
Od niza uzroka navodim najvažnije:
-
Blizina zagađivača Istarsko-riječkog područja što dovodi
do suhog taloženja štetnih tvari
-
Nepovoljan položaj GK u odnosu na strujanja vlažnog zraka
u periodu ciklonske aktivnosti, čime GK postaje deponij za prihvat štetnih
tvari iz zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja
-
Osjetljivost pretežno kiselog tla, koje ne može
neutralizirati štetni utjecaj kiselih kiša
-
Štetni polutanti izbačeni iz dimnjaka visine preko 25o m
zahvataju u svom rasprostiranju upravo planinske masive iznad 8oo m nadmorske
visine, koji direktno utječu na iglice četinjača i listove listača
U višim planinskim predjelima veće su i količine oborina pa su i kisele
kiše intenzivnije.
-
Prema mjerenjima (Vrbek i Pilaš, 2001.) na 5 lokaliteta u kontinentalnom i
brdsko-planinskom dijelu Hrvatske, najviše dušika, sumpora i klora taloži se u
Gorskom kotaru, ( Lividraga) na visini nešto iznad 900 m. Taloženje je 3 puta
veće od prosjeka PGŽ i 6-30 puta prekoračuje granične vrijednosti.
O štetnosti
nitrata i teških metala u vodi predviđenoj za piće postoje mnogi dokumenti, od
kojih posebno izdvajam:
-
medicinske leksikone,
-
publikacije Svjetske zdravstvene organizacije,
-
istraživanja nekoliko fakulteta, instituta i HAZU (T.
Filipan, N. Ružinski i B. Prpić, 1996.) i
istraživanja u Italiji u 14 okruga Pesara, kojima je utvrđeno da postoji
značajna korelacija između sadržaja metala u vodi i smrtnosti od raka jednjaka,
želuca, crijeva, jetre i gušterače.
Po ocjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i američkog Nacionalnog
instituta za rak (
Slične rezultate dala su istraživanja Škole narodnog zdravlja "Andrija
Štampar", navodeći 70 % svih oboljenja od raka kao posljedice zagađenog
okoliša..
S obzirom na enormno opterećenje tla Gorskog kotara štetnim tvarima i
stanje kancerogenih oboljenja, kako ocjenjujete projekte ekološke poljoprivrede
i zdrave hrane i izjave političara u Goranskom Novom listu od 5.10.2003. god.,
u kome između ostalog navode:
" Krajem rujna je na tribini Hrvatskog seljačkog saveza i Hrvatske Eko misije zemlja, održanoj u Rijeci, rečeno kako Hrvatska ima velike prednosti za ekološku proizvodnju – nezagađeno zemljište i sačuvanu tradiciju načina uzgoja hrane kakav su njegovali naši djedovi. Ako se ijedan kraj u Hrvatskoj može time podičiti, to je sigurno Gorski kotar."
O: Bio sam na toj tribini i napomenuo da su navodi o nezagađenom
zemljištu najobičnija dezinformacija javnosti.
Ako se poštuje ZAKON O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI POLJOPRIVREDNIH I
PREHRAMBENIH PROIZVODA (NN 12/01) i prateći propisi, to su promašeni projekti.
Zagađeno zemljište znači istovremeno i zagađenost poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda na tom prostoru.
U pogledu razvoja ekološke poljoprivrede kao sustava
poljoprivredne proizvodnje koji nastoji maksimalno iskoristiti potencijale
određenog ekosustava, Hrvatska se trenutno nalazi na samom svjetskom dnu
. Prema službenim podacima organizacije IFOAM u
veljači 2003. godine Hrvatska je bila na 90 mjestu po veličini ekološkog
zemljišta sa svega 120 ha, što predstavlja svega o,o1 % udjela ekološkog
zemljišta u ukupnom poljoprivrednom zemljištu
Uvjeti za ekološku proizvodnju u Gorskom kotaru nisu ispunjeni zbog:
- zagađenja okoliša (zraka i tla),
- nedovoljne udaljenosti proizvodnih površina od prometnica,
- zbog toga što nije utvrđen sadržaj teških metala, i
- zbog toga što se ne vrši kontrola zagađenja tla (polutanti i kisele
kiše) i poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na zagađenom tlu.
Bez obzira na ove okolnosti, ovi politički projekti ekološke proizvodnje
i zdrave hrane se izrađuju, jer političarima nije problem osigurati sredstva.
P: U prioritetima Vlade RH sti između ostalog:
3.5. Vlada vrednuje strateški značaj voda te njihovu zaštitu povezuje sa
zaštitom tla i šuma.
Taj stav Vlade, ukoliko nije samo deklarativan, važan je jer nestankom
šuma i šumskog tla nestaju i izvorišta pitkih voda i smanjuje se njihova
zaštitna uloga.
Zbog toga je interesantan izvještaj HINE od 26.o5. sa izjavom direktora
Hrv. šuma Željka Ledinskog, u kojoj navodi da su hrvatske šume jedne od
najsačuvanijih u Europi sa oštećenošću ispod 2o %.
To su najobičnije dezinformacije korisnika Hine.
Prema podacima Šumarskog instiuta Jastrebarsko (www.sumins.hr) u Hrvatskoj je
oštećeno preko 60 % šuma. Dalje ŠI navodi da prema izvještaju sa 12. redovitog
sastanka europskih i sjeveroameričkih stručnjaka u Nizozemskoj, Hrvatska se po
oštećenosti šuma našla iznad europskog prosjeka.
Ovakvo dezinformiranje korisnika Hine suprotno je zakonima, konvencijama
i deklaracijama o obvezi davanja objektivnih i istinitih informacijama.
Kako objašnjavate izjavu Ž. Ledinskog ?
O: Šumarski institut Jastrebarsko vrši usluge Hrvatskim šumama, pa je na
taj način Ž. Ledinski došao do istinitih podataka o stanju šuma. Ocjenio je da
bi iznošenje istine putem HINE moglo rezultirati njegovim izbacivanjem sa
posla, pa je obmanuo korisnike HINE.
Iz kontakata s predstavnicima HINE, saznao sam da nitko od korisnika
HINE i predstavnika Vlasti nije reagirao. Ž. Ledinskom ipak to nije pomoglo i
on je smijenjen.
Pretpostavljam, da će i njegov nasljednik nastaviti s obmanjivanjem
javnosti.
Ovakva praksa i atmosfera vezana za okoliš i politiku prema okolišu,
neodoljivo me podsjeća na M. Krležu i njegov opis Balkanske krčme, u kojoj su
pogašena sva svijetla pa udara tko koga stigne. Tu atmosferu je izvrsno opisao
novinar Zdravko Zima.
Moj omiljeni kolumnist Zdravko
Zima piše, između ostalog, u Novom listu od 29. lipnja 2003.:
"Ona metafora o balkanskoj krčmi, u kojoj se iznenada gase lampe da bi
počela sveopća makljaža, označava trajno stanje koje će po svemu sudeći kusati
i naši daleki potomci. Slutnju krčme, dubokim korijenima vazanu za Balkan,
dijaboličnom čini upravo gašenje lampe. Ne gasi se svijetlo zbog romantike ili
možebitne štednje, nego zato što je to europska rupa u kojoj vladaju zakoni
podzemlja, podržavani strahom i konformizmom, i u kojoj glas bagre biva
neusporedivo moćniji od svih drugih. Hrvatska je opet u septičkoj jami
politike. Njom, zabijenoj u mrak zaboravljene poslijeratne provincije, vlada
bezakonje i strah."
P: Kako ocjenjete Program Vlade RH (6.2) u kome se navodi:
"Vlada će uvesti poticaje za ekološki orijentirano poduzetništvo.
Stimulativnim mjerama poticat će veće korištenje obnovljivih izvora energije
(vjetra, sunca), smanjenje potrošnje fosilnih i krutih goriva, korištenje
ekološki obazrivih tehnologija, smanjenje otpada, reciklažu sirovina, izgradnju
sustava prerade industrijskih i komunalnih voda i povezivanje na kanalizacijski
sustav."
O: To su priče za naivne i neupućene.
Pod utjecajem snažnog energetskog lobija MZOPUIG protežira najvećeg
zagađivača okoliša - HEP (državu u državi), što se vidi iz slijedećih primjera:
Sa web stranica HEP-a čitam:
"NAGRADA
HEP-u
Povjerenstvo za
dodjelu priznanja i nagrada Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog
uređenja za
dostignuća na
području zaštite okoliša u 2003. godini, na svečanosti u Zadru 6. lipnja o.g.,
dodijelilo je nagradu
HEP-u u području Opći doprinos zaštiti okoliša- Društveno-odgovorne tvrtke.
Nagradu je predsjedniku Uprave HEP-a, Ivi Čoviću, uručio slovenski ministar za
okoliš, prostor i energetiku Janez Kopač, koji je u Zadru prisustvovao
ministarskom sastanku Jadran – srednjeeuropsko more.
HEP d.d. su za ovu prestižnu nagradu kandidirali Hrvatsko
udruženje za zaštitu zraka i Gradsko
poglavarstvo grada Zagreba. "
Dalje čitam:
Hidroelektranama PP Sjever – HE Varaždin, HE Čakovec i
HE Dubrava - 9. travnja o.g. svečano je uručen Certifikat o 100 postotnoj
proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, tzv. "zelene energije",
kao potvrdu kvalitetnog rada i uklapanja tih izvora u okoliš, ali i poticaj za
druge proizvodne objekte u HEP-u.
Koji je to doprinos HEP-a za zaštitu okoliša ?
- Iz jednog godišnjeg izvještaja nadležnog ministarstva
za okoliš slijedi da je HEP devedesetih godina u prosjeku bio najveći zagađivač
zraka Hrvatske, pa mi nije jasno zašto je Hrvatsko udruženje za zaštitu zraka
dalo takav prijedlog.
- Objekti HEP-a gotovo da ne pročišćavaju otpadne
vode, dok to vodopravna inspekcija pasivno posmatra.
- Glavni razlog sušenja hrasta lužnjaka u podravskim
šumama nova je regulacija voda u gornjem toku rijeke Drave, upozorava Mirko
Kovačev dipl. ing. upravitelj šumarije Đurđevac. "Vodnim zahvatima izazvan
je neprirodan vodostaj. Nema više maksimalno visokih voda i poplava, a u
posljednjih deset godina razina podzemene vode pala je deset metara. Time je
posve promijenjena biljna zajednica koja je obitavala uz močvarnija staništa, a
promijenjen je i biljni i životinski svijet. Šumari poduzimaju mjere u smislu
sječe sanitara, saniranja pada podzemnih voda na ugroženom području, a napravit
će se i revizija gospodarske osnove, jer hrast lužnjak na ovim prostorima ne
može više rasti. Treba saditi nešto drugo što će rasti u tako izmjenjenom
prirodnom okružju, ali i zaustaviti radove na Dravi, govori Kovačev.
-
Planirana hidroelektrana Novo Virje, koja bi bila među tri najveća HEP-ova
pogona za proizvodnju električne hidroenergije, posljednjih je mjeseci
ujedinila nevladine udruge na hrvatskoj i mađarskoj strani Drave. One se
gorljivo protive izgradnji koja bi ukrotila Dravu i izmijenila riječni
ekosustav u koprivničkom i đurđevačkom dijelu Podravine, ali potpora službenih
institucija zasad dolazi samo sa sjeverne dravske obale.
No
gradnji dravske hidroelektrane, prema informacijama kojima raspolažu domaće
nevladine udruge, protivi se mađarsko Ministarstvo zaštite okoliša.
Mađarska Vlada može spriječiti gradnju HE N.
Virje, i to ako njihovo mjerodavno ministarstvo procijeni da takav objekt nije
prihvatljiv za okoliš.
Izgledno
je da je ekosustavu Drave odzvonilo.
P. Vi ste se prijavili na natječaj MZOPUIG s
projektom Ugrožavanje ekosustava Podunavlja - stanje, uzroci, posljedice i
rješenja
Koji su bili razlozi
da odaberete tu temu. ?
O.
Razloga ima više.
1. Natječaj se odnosi na projekte koji donose
nove načine rješavanja postojećih problema . Prednost , prema natječaju, imaju oni projekti koji su
usklađeni s nacionalnom strategijom zaštite okoliša i konceptom održivog
razvoja.. Nacionalna strategija, kako stoji u Zakonu o zaštiti okoliša (NN
46/2002), je izraz nastojanja da se Hrvatska usmjeri k održivom razvoju, te
približavanju i priključenju RH EU.
Sam termin "održiv razvoj" prvi put uvodi Europska
komisija za okoliš i razvoj (European Commision for Environment and
Development) 1987. godine.
On se odnosi prvenstveno na potrebu prilagođavanja
gospodarstva i našeg načina života u skladu s potrebama budućih generacija. To
znači da možemo koristiti prirodne resurse samo u onoj mjeri u kojoj je moguća
njihova ponovna obnova da ne bi došlo do poremećaja u eko-sustavu.
Projekt daje rješenja za
zaštitu ugroženog ekosustava Podunavlja. To nije samo
problem Hrvatske već i međunarodni problem, što je vidljivo iz Projekta zaštite
Podunavlja., koji su potpisale podunavske zemlje.
Iz pregledne karte
Podunavlja (Prilog 4)
i slivnog područja Dunava (Prilog 5)
lako se može zaključiti da većina vodotoka
Hrvatske gravitira Podunavlju, a s njima i štetne tvari uslijed kiselih kiša i
nepročišćenih otpadnih voda industrije i kanalizacije. Njima
se pridružuju i štetne tvari koje se izdvajaju u vodotoke iz tla uslijed
propadanja šuma. To, uostalom, pokazuje i pregledna
karta (Prilog 6) iz koje je vidljivo da se zagađenost vodotoka povećava idući
prema Podunavlju.
Zemlje potpisnice Konvencije o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav (DRPC), među
kojima i Hrvatska, obvezale su se da će poduzeti mjere smanjenja zagađenja
štetnim tvarima, od kojih su najštetniji nitrati i teški metali.
Budući da sam se preko 20
god. bavio tim
problemima, prihvatio sam biti voditelj tog projekta.
2. Planovi za budućnost, prema ovom projektu, usmjereni su na daljnje smanjenje emisije štetnih tvari i plinova u okoliš, na razvoj ekološke poljoprivrede, značajnija ulaganja u rješavanje problema otpadnih voda i zaštite podzemnih voda, te ugradnje sustava za pročišćavanje voda i zraka u industrijskom sektoru.
Takve planove za budućnost ima npr.Njemačka, koja je primjer u EU u pogledu odnosa prema okolišu, pa je to bio orijentir kod izrade projekta..
Projekt je
predviđao da se te mjere ostvare :
·
smanjenjem
emisija štetnih tvari pomoću zamjene visokosumpornih goriva (ugljen, mazut, lož
ulje) s zemnim plinom iz jadranskog podmorja kod Pule, kao najpovoljnijim
ekološkim, energetskim i ekonomskim energentom,
·
odsumporavanjem
dimnih plinova iz prvog i drugog bloka TE Plomin, i
·
poštivanjem
potpisane Međunarodne konvencije o prekograničnom zagađivanju zraka na velikim
udaljenostima (zabrana izgradnje visokih dimnjaka), kao ekološkog uvjeta za
pristup Hrvatske EU i
· poštivanjem Konvencije o zaštiti Dunava
Ostale mjere
:
· Izdvajanje nitrata i teških metala iz pitke vode
Putem specijalnih prirodnih supstrata na bazi zeolita SPS izdvajaju se nitrati i teški metali malih koncentracija iz velikih količina vode (vodoopskrbni sustavi površinskih i podzemnih voda), pa te rezultate istraživanja iz projekta treba primjeniti.
* Iz vodnih naknada i doprinosa, te drugih izvora, financirati izgradnju adekvatnih uređaja za efikasno pročišćavanje otpadnih voda velikih gradova (mehaničko, biološko i kemijsko pročišćavanje) s prioritetom saniranja 22 crne točke iz Nacionalnog plana djelovanja na okoliš.
Ova mjera zaštite okoliša nije se
pokazala efikasnom, jer
izgrađeni uređaji se u pravilu ne koriste.
Inspekcije koje vrše nadzor nad okolišem pretvorene su u spavaonice i postale su pasivan promatrač agresije na okoliš. Naime, kada bi djelovale, javnost bi saznala da Hrvatska nije raj na zemlji, čime bi se suprostavile političkim ocjenama o komparativnoj prednosti Hrvatske u odnosu na ostale tranzicijske zemlje. U uvjetima funkcioniranja pravne države trebala bi nam nova ispekcija za okoliš, neovisna od centara političke moći i njihovog mješanja u politiku prema okolišu.
· Pustiti u pogon izgrađene uređaje za pročišćavanje otpadnih voda i mjerama prinude prisiliti odgovorne osobe da ih koriste.
Ovi se pogoni uglavnom ne koriste, jer je politička elita, sa svojim poltronima, "utvrdila" da nepročišćene otpadne vode iz industrije i kanalizacije nemaju štetnog utjecaja na okoliš.
P r e d u v j e t
efikasnosti svih prije navedenih mjera zaštite Dunavskog ekosustava je
funkcioniranje pravne države.
U tom smislu
naveli smo da bi nevladine udruge za zaštitu okoliša i obranu istine trebale
izvršiti pritisak na medije, kako bi javnost dobila objektivne i istinite
informacije o stanju i problemima Podunavlja i posljedicama nepoduzimanja ovih
mjera (smanjenje rezervi pitke vode, kancerogena oboljenja korisnika zagađene
vode i dr.)
Predpostavlja se,
da bi javnost na taj način vršila direktno, ili putem vjećnika i zastupnika,
pritisak na državni aparat, te županijske skupštine i Sabor.
3. Iz Projekta zaštite Podunavlja (DRP)
slijedi da je zagađenje još uvjek ozbiljan problem ovoga područja. Količina
štetnih tvari koje dospijevaju u Dunav iznimno su velike. Takvim su
zagađivanjem ozbiljno ugroženi izvori pitke vode. Od štetnih tvari posebno su
štetne one koje se sporo razgrađuju i koje imaju utjecaj na žive organizme.
Teški metali poput bakra, željeza, magnezija, kobalta, cinka, kadmija, žive,
nikla, olova itd. su toksični . Ove se tvari obično nagomilavaju u hranidbenom
lancu i predstavljaju veliki rizik za ljude i vodene organizme.
Uz Njemačku i Austriju (zemlje sudionice – participating countries), te Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Češku Republiku, Mađarsku, Moldaviju, Rumunjsku, Slovačku, Srbiju i Crnu Goru i Ukrajinu, u ovaj je projekt aktivno uključena i Republika Hrvatska (zemlje tražiteljice – requesting countries).
Regionalni
projekt zaštite Podunavlja "REC", u ime UNDP-GEF-ovog Regionalnog
projekta zaštite Podunavlja, objavio je 2003. Natječaj za dodjelu
financijskih potpora projektima nevladinih udruga koji se odnose na problem
smanjenja onečišćenja Podunavlja nutrijentima (hranjivim tvarima) i toksičnim
kemikalijama.
Naš projekt je
zadovoljavao te uvjete, ali nije prihvaćen kao ni od strane REC-a, tako ni od strane MZOPUIG, iako se bave
bitnim pitanjima zaštite Podunavlja.
Iz kontakata sa voditeljem
REC projekta Dalijom Matijević, vide se razlozi odbijanja tog projekta :
- Zahvaljujem vam se na pruženoj prilici da
pročitam kvalitetnu i jedinstvenu analizu i dijagnozu stanja u okviru
problematike koja doista zaslužuje pažnju (06.05.2oo3).
Sve je OK. Svoje
formalne obveze u kontekstu natječaja ste za sada uredno ispunili 14.05.2003.).
- Projekt izgleda OK. Zaista se ne navodi u
smjernicama nikakva dodatna dokumentacija koja se obično zahtijeva. Ne brinite.
Vi ste svoje obveze izvršili i prije roka.
Nakon toga, prema
primljenim informacijama, slijedi intervencija moćnih osoba energetskog lobija
(dr Goran Granić), pa Dalija Matijević mjenja svoje prijašnje stavove mijenja i
navodi :
Sastanak Lokalnog savjetodavnog odbora REC-a se održao u petak 26. rujna 2003. te istom prilikom Vaš projekt nije prihvaćen za financiranje.
Žao mi je da Vam ovakav odgovor teško pada.
Osnovna je zamjerka projektu da se
zapravo ne radi o projektu koji se bavi problematikom upravljanja vodama, kako
to definira Dunavska Konvencija.
Uzdam se u vašu procjenu da ja osobno nisam odgovorna
za vaše nezadovoljstvo
Zahvaljujem na razumijevanju.
P : Koji
su razlozi da je projekt odbijen i od strane MZOPUIG ?
O. :
Razlog odbijanja projekta se svodi svega na jednu rečenicu : Projektne aktivnosti nisu vezane za prioritetna područja natječaja.
Naime, prepotentna i bahata ministrica Marina Matulović-Dropulić nema
vremena da daje detaljnija obrazloženja odbijanja projekta, jer je sa ostalim
nadležnim resornim ministrima preokupirana rješavanjem "bitnih" pitanjima
zaštite hrvatskog ekosustava od propadanja, kao što su :
- rušenjem bespravno podignutih
objekata uz prisustvo TV kamera, ali tek nakon završetka izgradnje, kako bi
prikupila poene za svoju stranku uoči slijedećih izbora,
- uništavanjem nasada (uz TV kamere) genetski modificiranog
kukuruza, iako je Europska unija je u proteklih nekoliko
godina provela nekoliko stotina dodatnih istraživanja zdravstvene ispravnosti
proizvoda koji potječu od takvih biljaka i niti u jednom slučaju nije otkrivena
zdravstvena neispravnost, s čime se slaže i Udruga genetičkih inženjera
Hrvatske,
- studijama, elaboratima i
projektima saniranja nepropisnih deponija smeća, koje će raditi
moralno-politički podobne osobe i koji su rezultat politike dosadašnjih
vladajučih garnitura prema tom problemu, uz
pasivno promatranje gomilanja smeća od strane inspekcijskih organa (za
sanaciju stanja malo će sredstava ostati).
To su po njenoj ocjeni prioritetna područja djelovanja nevladinih
udruga.
| Kao urednik CroInfa na ovom mjestu se ograđujem od autorovog stava (navedenog u gornjem paragrafu) prema otpadu (kojega drzim jednako vaznim problemom kao sto je i problem voda te umnogome izravno povezanim sa problemom voda). Takodjer se snazno ograđujem od autorovog stava prema genetski modificiranoj hrani. Vezano za otpad: Vezano za GMO: · Interview sa Dr. Arpad Pusztai-em "Think of William Tell shooting an arrow at a target. Now put a blindfold on the man doing the shooting and that's the reality of the genetic engineer when he's Od naslova o GMO-u sa Croinfa (http://www.croinfo.com/2Eko/Eko.html#GMO) izdvajam: Na toj se stranici moze naci izvrsno stivo o problematici koje je napisao strucnjak upravo u tom podrucju. Drzim da je problem sa unistavanjem kukuruza isti koji autor navodi sa rusenjem kuca. Naime problem je sto se intervencija nije napravila ranije - dok kukuruz nije niti posijan odnosno dok kuce nisu izgradjene. U ostalome podrzavam stavove Dr. Klauzlarica Dr. Zdeslav Hrepic |
P : Regionalni centar za zaštitu
Podunavlja REC dodijelio je 50.000 EURA nevladinim udrugama za projekte koji se
odnose na smanjenje zagađenja Podunavlja
hranjivim tvarima i toksičnim kemikalijama.
Na koji će se način, po ocjeni REC-a,
smanjiti zagađenje Podunavlja ?
O .: To se vidi se iz naslova odobrenih projekata :
* izrada neretvanskog suvenira od
vrbove šibe,
* evidencija i dokumentacija ilegalnih
odlagališta otpada,
* štampanje letaka za sakupljanje
otpada,
* suradnja s predstavnicima lokalne zajednice,
* izrada brošure o kompostiranju,
* edukacija o očuvanju prirode,
* korištenje sredstava u poljoprivredi,
* eko-bilten za školsku djecu,
* promicanje ekopoljoprivrede,
* upoznavanje o nutrijentima i toksičnim
tvarima, i
* mjerenja zagađenja Drave (!!!)
Komentar nije
potreban.
P . Koje su, osim naprijed navedenih, projektne
aktivnosti nevladinih udruga, po ocjeni MZOPUIG i ministrice zaštite
okoliša, vezane za prioritetna područja
natječaja za 2004. god.?
Napominjem,
da je za niže navedena prioritetna područja izdvojeno 2004. god. 1 980 000 kn ( 35 projekata).
O : To su za MZOPUIG slijedeća prioritetna
područja natječaja :
* edukacija stanovništva,
* promidžba rijeke
* oblikovanje web portala,
* dramska predstava o ugrožavanju okoliša,
* eko izleti,
* čošćenje plaža od otpada,
* radionice na otvorenom,
* plava zastava,
* oblikovanje instalacije od otpada (TV
udarna emisija),
* povezivanje ekoloških udruga,
* sadnja maslina ,
* reportaža o okolišu i
još 23 "prioritetna" projekta sličnih naziva,
čijom bi se realizacijom, uz naprijed navedene odobrene projekte REC-a,
zaustavile kisele kiše, pročistile otpadne vode, ozelenile uništene šume i
povećala efikasnost inspekcijskih službi, te uzlazni trend kancerogenih
oboljenja pretvorio u silazni (trend EU) - kao uvjet za ulazak Hrvatske u EU.
Ni ovdje komentar nije potreban.
P : Da li ima netko u Hrvatskoj
koji putem medija reagira na ovakvu antiekološku i antiokolišnu politiku
državnog aparata ?
O : Reagiranja ima malo. Navodim
neke.
Interesantna je izjava za medije dobitnika nagrade za životno djelo akademika Vlatka Silobrčića : "Riječ
znanstvenika u Hrvatskoj niti se čuje niti uzima u obzir. Oni koji
upotrebljavaju svoj mozak i imaju profesionalnu etiku, marginalizirani su. Sadašnja
vlast kritična gledišta ignorira i marginalizira i pokazuje poznatu aroganciju
moći. Utjecaj politike na znanost je presudan i s takvim ponašanjem teško ćemo
u Europu. Ne može se izbjeći zaključak da je zbog tih razloga stanje k a t a s t r o f a l n o."
Izradu studija, analiza i istraživačkih
programa (papirologija), kako je za medije izjavio istaknuti hrvatski i
europski znanstvenik Velimir Srića, radili su p o d o b n i (DRUGA LIGA), a ne
sposobni ljudi iz PRVE LIGE. Takvi iz DRUGE LIGE i do sada su radili studije, projekte, prostorne
planove i strategije po diktatu Vlasti, uz pretvorbu ugroženog u zdravi okoliš.
Njima su namjenjene desetine milijardi kuna iz državnog proračuna, te donacija
i kredita Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj.
Sličan je bio i stav Sindikata znanosti u
nekrologu povodom smrti prof.dr. Mate Gazareka, bivšeg dekana Geotehničkog
fakulteta u Varaždinu, koji me je javno podržavao u slučaju "Plomin",
i koji je zbog iznošenja istine izbačen sa posla. U njemu između ostalog navode
: "Slučaj Gazarek proizveo je strah, nezamjeranje i nesigurnost većine
stručnjaka i znanstvenika."
P :
Kao što je gore navedeno, putem medija slušali smo izjave naših vodećih oporbenih političara
(Zlatko Tomčić, Mato Arlović i Zdravko Tomac) o komparativnoj prednosti
Hrvatske u pogledu stanja našeg okoliša kod prijema u EU u odnosu na ostale
tranzicijske zemlje.
S tim u vezi
nameću se slijedeća pitanja :
1. Kakvo je bilo
stanje okoliša u tim tranzicijskim zemljama (zemljama
realnog socijalizma), koje su 1. svibnja 2004. primljene u EU ?
2. Do kakvih je
promjena politike prema okolišu došlo u tim zemljama, da je povjerenica za
okoliš pri Europskoj komisiji Margot Wallstrom dala pozitivnu ocjenu stanja i
poduzetih mjera, suprotno očekivanju naših vodećih oporbenih političara
?
3. Da li će sve
veća zagađenost okoliša u Hrvatskoj uz ignoriranje normi i standarda EU, imati
utjecaj na prijem Hrvatske u EU ?
O
:
ad 1. Pojedina istočnoeuropska
područja bila su jako pogođena
industrijalizacijom sovjetskog tipa bez poduzimanja mjera zaštite
okoliša.
Tako je među najugroženijim europskim ekološkim područjima
bio tzv. crni trokut, područje
ugljenokopa uz granice Poljske, Češke i bivše Istočne Njemačke, koje je potkraj
80-ih bilo jedno od najzagađenijih područja na svijetu. Istraživanja su
pokazala da je, osim što je stravično uništila okoliš, zagađenost na tom području, gdje je, uz eksploataciju ugljena, bila
vrlo jaka i kemijska industrija, smanjila životni vijek stanovnika za čak deset
godina. Poznato je da "crni trokut" u kojem je došlo do
odumiranja šuma (Sudeti, Beskidi, Njemačaka, Češka i Poljska. elipsa) zahvaća i
veliki dio njihovih šuma (www.lasypanstwowe.gov.pl). Rijeke su bile otpadni
kanali industrije. Sve tri zemlje zahvaćene crnim trokutom uložile su
mnogo novca u sanaciju stanja u posljednjih petnaestak godina. Mnoge
su tvornice zatvorene, izgrađeni su uređaji za smanjenje zagađenja
(odsumporavanje, denitrifikacija i otprašivanje dimnih plinova, te ugradnja
uređaja za pročišćavanje otpadnih voda), ,a počela se
primjenjivati i čišća tehnologija. U tim rijekama
danas plivaju lososi, a šume uništene kiselim kišama ponovno bujaju.
"Sve nove zemlje članice EU većim dijelom ispunjavaju zadane
standarde. Morale su u to uložiti velike napore . Što se tiče okoliša mi smo
vrlo zadovoljni, kazala je Margot Wallstrom u izjavi za medije".
ad 2. Naprijed navedeni podaci pokazuju, da je za razliku od Hrvatske, u
tim zemljama došlo do zaokreta politike prema okolišu.
ad 3. Nesumnjivo je da će ovakav odnos prema okolišu usporiti prijem
Hrvatske u EU, iako nema naznaka da bi to bio odlučujući faktor.
P : Analizirajući mjere saniranja katastrofalnog stanja okoliša u zemljama
koja obuhvaćaju područje "crnog trokuta", nameće se zaključak
da su te mjere identične sa mjerama saniranja nepovoljnog stanja
ekosustava Hrvatske, koje ste vi koristili u projektu
"Ugrožavanje
ekosustava Podunavlja - stanje, uzroci, posljedice i rješenja" i koje primjenjuje Njemačka.
Što bi se dogodilo da su zemlje "crnog
trokuta" koristile rješenja koja zastupaju ministrica Marina Matulović -
Dropulić i predstavnica REC-a Dalia Matijević ?
O :
Ostao bi i dalje "crni trokut" i ne bi bilo pozitivnog
mišljenja povjerenice za okoliš pri Europskoj komisiji
Margot Wallstrom, kao što će i dalje ostati naše crne točke u većini
gradova gdje nije rješeno pitanje pročišćavanja otpadnih voda.
Rješenja Marine Matulović - Dropulić i Dalie Matijević ne vode nas u
EU, već nas vraćaju na Balkan.
P : Svi koji putuju u Hrvatsku
našim prometnicima i bez oznaka na graničnim prijelazima znaju po smeću uz te
prometnice da ulaze u Hrvatsku. Tamo gdje nema smeća uz prometnice, to je
područje EU. Tamo gdje putnici vide smeće uz prometnice znaju da se ulazi u
"Lijepu našu" :
To, izgleda, nije poznato našoj ministrici zaštite okoliša, jer se to
ne vidi iz zrakoplova kojima ona putuje u inozemstvo.
Problem smeća EU rješava novčanim kaznama na licu mjesta, pa građanin
Hrvatske ni ne pomišlja da nakon prelaska naše granice baci smeće na bilo kom
mjestu. To se, naprosto, ne isplati.
Kako
upoređujete pravila ponašanja u EU s "rješenjima" naše ministrice
zaštite okoliša i predstavnice REC-a.
O
: Svatko tko logično razmišlja zna da se
problem smeća ne rješava :
* evidencijom i dokumentacijom ilegalnih
odlagališta otpada,
* štampanjem letaka za sakupljanje
otpada,
* edukacijom stanovništva,
* oblikovanjem instalacije od otpada i
* dramskim predstavama o ugrožavanju okoliša,
koja "mjere" nisu dala
rezultate, već da treba primjeniti pravila ponašanja u EU, a to su visoke
kazne za prekršitelje zakona, ako ozbiljno namjeravamo ući i EU.
P : Kako komentirate odgovor Vlade
RH na Upitnik Europske komisije ?
O : Odgovor Vlade RH ne odgovara činjeničnom stanju i predstavlja
obmanjivanje Europske komisije.
P : Vaš projekt se uklapa u politiku
Ministarstva europskih integracija, što se vidi iz slijedećeg mišljenja
ministrice :
"Zahvaljujem Vam
na elektroničkoj pošti koju ste mi uputili a u vezi pojašnjenja kojim
ste detaljno predstavili Vaš projekt.
Polazeći od zaštite okoliša kao
jako bitnog segmenta kojeg moramo urediti radi nas samih, a ne samo radi uvjeta
koje pred nas postavlja EU, veseli me rad nevladinog sektora na tom području.
Sa zadovoljstvom prihvaćam Vaš
poziv na suradnju, moji suradnici i ja osobno Vam uvijek stojimo na
raspolaganju za suradnju iz djelokruga Ministarstva europskih integracija i
mogu reći da ću se osobno zauzeti za Vas projekt kod resornog ministra."
Rukovodeći se uvjetima javnog
natječaja MEI, u kome se navodi da udruge mogu poslati prijavu za p r o j e k
t iz područja informiranja hrvatske
javnosti o procesu približavanja
Republike Hrvatske Europskoj uniji uz vremensko ograničenje provedbe
projekta vezano za proračunsku 2004. godinu,
intersira nas :
- da li ste se prijavili na Natječaj i
- da li je ministrica lobirala za vaš projekt
kod resorne ministrice ?
Naime, nesumnjivo je, da vaš
projekt daje objektivne i istinite informacije o procesu približavanja RH
Europskoj uniji.
O : Prijavio sam se na
Natječaj, ali nije uslijedio nikakav odgovor, niti mi je poznao da je
ministrica EI lobirala za naš projekt. Pretpostavljam da nije.
Može se očekivati,
pretpostavljam, da će MEI prihvatiti projekte s temama sličnim onim koje je
prihvatio REC i MZOPUIG. Što se tu može, takvo je vrijeme.
P : Nakon ovakve sumorne analize i prognoze stanja okoliša, nazire li se neko r j e š e n j e ?
O. : Bio sam za vrijeme prvih parlamentarnih izbora voditelj županijske liste Hrvatske stranke umirovljenika, koja je osnovana kao revolt umirovljenika na smanjenje mirovina za 5o %, prema odluci Vlade RH od 1993. god.
Smatrao sam da bez učešća umirovljenika u Saboru, umirovljenici ne mogu ništa poduzeti. "Klin se klinom
izbija". Vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu.
Analogno tome smatram, da bez
učešća stranke z e l e n i h u Saboru RH nema rješenja. Pod
strankama zelenih ne mislim na dosadašnje "zelene" stranke, koje nisu
prilikom dosadašnjih predizbornih aktivnosti imale program koji bi obuhvaćao bitne
probleme okoliša, već su se, da bi se dodvorile centrima političke moći,
bavile trećerazrednim problemima zaštite okoliša
Rijeka, kolovoza, 2004. god. Prof.dr.sc. Kazimir Kauzlarić