ZBOG VJETRA TREBA POSKUPJETI ELEKTRIČNU ENERGIJU?

 Dr. Branimir Molak, dipl.inž.

 15.5.2006.

 U petak 12. svibnja 2006. HTV Dnevnik nas je obavijestio da električna energija u Hrvatskoj mora poskupjeti zbog izgradnje vjetrenjača za proizvodnju električne energije, da bi se kao što se navodno i u EU, i kod nas naplaćivao doprinos za izgradnju vjetrenjača. Besmislenijih izjava, ako se izuzmu one o poskupljenju naftnih derivata, odavno se nije moglo čuti. Ta «informacija» «opasno» konkurira vrlo sličnoj u kojoj je jedan od zagovornika uvoza nuklearnog otpada iz NE Krško, za što Hrvatska nema nikakve obveze, izjavio da Hrvatska ne će moći u EU ako ne izgradi odlagalište za slovenski nuklearni otpad iz NE Krško (u Sloveniji su donijeli referendumom odluku da se otpad iz NE Krško neće skladištiti u Sloveniji). «Informacija» o «potrebi» poskupljenja struje iste je razine uvjerljivosti kao i ona o poskupljenje naftnih derivata zbog poskupljenja nafte u svijetu, jer u službenoj formuli NN112/2003 za određivanje njihovih cijena uopće nema cijene nafte. Mogli su isti učinak – cijene po potrebi onih koji ih određuju, dakle «tržišne» kako ih nazivaju, postići  da su u svoju formulu uvrstili npr. cijene metli u Kini ili banana u Kolumbiji. Spomenute «informacije» o nevoljama koje nas očekuju kada Hrvatska uđe u Europu nisu dobre za pozitivno izjašnjavanje stanovništva za ulazak u EU, ako ga bude tko pitao, i ne pridonose nastojanjima onih političara koji se zalažu za ulazak Hrvatske u EU. Tome ne ide u prilog niti podatak o velikim troškovima članstva Hrvatske u EU. Godišnji rashodi za članstvo u EU su za 2,64 milijarde kuna veći od eventualnih prihoda (novac iz fondova EU). O tome više u studiji: O tome više u studiji: Financijski neto učinak pridruživanja Hrvatske EU Judita Cuculić, Michael Faulend, Vedran Šošić http://www.ijf.hr u izdanju Instituta za javne financije (na str. 61) http://www.croinfo.com/1Politika/Politika.html#EU. Za usporedbu godišnje štete od elementarnih nepogoda u Hrvatskoj su oko 1,5 milijardi kuna.

 

Političar, dugo godina glavni kreator takve energetske politike zbog koje su cijene energenata u Hrvatskoj  prekomjerno visoke u odnosu na kupovnu moć stanovnika – Granić, poznat po svojim izjavama da su cijene energenata u Hrvatskoj socijalne, ponovno je rekao na HTV-u da su cijene električne energije socijalne i da moraju biti tržišne, odnosno više nego su sada. I sada su u odnosu na kupovnu moć stanovnika osjetno više nego u zemljama Europe.  Evo kako na njih utječe spomenuto «tržište»:

 

Prema podacima ministarstva gospodarstva, http://www.mingorp.hr/UserDocsImages/0611-HRV-EUH-04-FINAL.pdf   u 2003. godini Hrvatska je predala potrošačima (neto potrošnja) 14,023 milijarde kWh. Kako ministarstvo kao potrošnju uključuje i onu koju su potrošile same elektrane za proizvodnju struje  - 0,606 milijarde kWh, stvarna neto potrošnja struje (ako se obračunava kao u razvijenim zemljama) je manja i iznosi 13,417 milijardi kWh. Ukupni gubici električne energije od elektrana do potrošača (prijenos i distribucija) su prema podacima Ministarstva te godine bili 2,543 milijardi kWh. Stoga je ukupno izgubljeno (gubici prijenosa i distribucije uvećani za samopotrošnju elektrana) 3,149 milijardi kWh. Ta proizvedena, a zatim izgubljena električna energija čini u odnosu na neto električnu energiju predanu potrošačima vrlo visokih 23,5% (3,149/13,417). U zapadno europskim zemljama gubici i samopotrošnja bili su još prije dvadesetak godina 7 – 8% električne energije predane potrošačima (prema: ECE Committee on Electric Power: The Electric Power Situa­tion in the ECE Region in 1986, April 1988 i "International Energy Annual" Minis­tarstva energetike SAD - DOE USA, Washington) i trend im je smanjivanja. Radi usporedbe sa spomenutim gubicima treba navesti da je cijela industrija u Hrvatskoj te godine potrošila svega 3,133 milijardi kWh. Dakle gubici u HEP-u i njegovoj elektromreži su veći nego potrošnja cjelokupne hrvatske industrije. Pojedinih (kišnih) godina spomenuti gubici čak su veći od ukupne proizvodnje struje svih termoelektrana (bez toplana) u Hrvatskoj. Sva kućanstva u Hrvatskoj su 2003. potrošila 5,694 milijardi kWh, odnosno gubici su veći od polovine cjelokupne potrošnje električne energije u kućanstvima, a sada se teret tog «tržišnog» rada i nadalje želi prelamati još višim cijenama električne energije na kućanstvima – zbog nečijih vjetrova. Ovi golemi gubici struje utječu na prekomjerno visoku cijenu struje za kućanstva  - osjetno je poskupljuju, jer osim potrošnje 5,694 kućanstva moraju platiti i izgubljene 3,149 milijarde kWh. Vrijedi spomenuti da je sav preostali iskoristivi hidropotencijal za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj oko 3 milijarde kWh, odnosno da se izgradnjom svih mogućih novih hidroelektrana ne bi uspjelo proizvesti električne energije toliko koliko se u HEP-u izgubi. Spomenuto pokazuje o kakvom se «tržišnom» poslovanju radi.

 

Smanjivanjem gubitaka na razinu koja je poodavno bila u Europi, uštedjelo bi se više od dvije trećine izgubljene energije odnosno više od 2 milijarde kWh. Proizvodnjom a zatim prekomjerno nepotrebno izgubljenom  električnom energijom, ako se proizvodi u termoelektranama, zagađuje se okoliš, no zanimljivo je da se tzv. zelene udruge u Hrvatskoj protiv toga ne bune, a  žele struju iz vjetroelektrana. Uz tolike gubitke struje političari u Hrvatskoj, kako bi stekli političke bodove onih koji su stvarno zabrinuti za okoliš, fantaziraju o izgradnji vjetrenjača koje danas u svijetu (zajedno sa geotermalnim i solarnim elektranama), proizvode manje od 0,5% ukupno proizvedene umrežene električne energije. Uz to žele na osnovi «potrebe» za gradnjom vjetrenjača podiči ionako prekomjerne cijene električne energije. Neka u Hrvatskoj, ako ih uspiju izgraditi, proizvedu vjetrenjačama čak i dva puta više struje od svjetskog prosjeka (vjetrenih, geotermalnih i solarnih), odnosno čak 1% u odnosu na današnju proizvodnju struje u Hrvatskoj (12062,9 milijuna kWh) to bi iznosilo tek 120 milijuna kWh. To bi bila tek 1/16 struje danas nepotrebno izgubljene (2 milijarde kWh) u Hrvatskoj.

 

Dok su ovakvi gubici – tj. ovakvo «tržišno» poslovanje elektromonopola, nema nikakvog razloga niti za raspravu o izgradnji novih elektrana. «Problem» je u Hrvatskoj vjerojatno stoga što se gubici mogu velikim dijelom smanjiti izgradnjom distribucijske mreže i nekim drugim zahvatima, za što nije potrebna inozemna oprema, pa nema provizije koju mogu ostvariti pojedinci koji donose odluke, kupnjom novih elektrana od stranaca, pa i vjetrenjača. Uz spomenute gubitke žele graditi elektrane na plin kojeg nema dovoljno, pa im i stoga treba megalomanski terminal za ukapljeni metan na Krku. Za proizvodnju nepotrebno izgubljenih 2 milijarde kWh u klasičnim termoelektranama treba godišnje potrošiti oko 700 milijuna m3 plina što je i više nego što u Hrvatskoj potroše plina sva kućanstva. Žele graditi i novu nuklearnu elektranu unatoč mnogim neriješenim pitanjima već odavno izgrađene elektrane NE Krško sa Slovenijom. Sigurno je da za to treba mnogo novca koji kane prikupiti od sve siromašnijeg stanovništva, pa zato svoje krajnje neracionalno poslovanje, koje nazivaju tržišnim, energetski lobiji namiruju poskupljenjima energenata. To nije samo slučaj s električnom energijom - kojoj zbog «sjajnog» objašnjenja na HTV-u - zbog nečijih vjetrova, žele povisiti cijenu, jer je ona prema političaru Graniću «socijalna» a treba biti «tržišna» - nego i sa plinom i naftnim derivatima.

 

Autor je doktor tehničkih znanosti

 i magistar nuklearne i atomske fizike

 

 

- - - - - - - -

Zbog čijeg vjetra treba poskupjeti električnu energiju?

U petak 12. svibnja 2006. HTV Dnevnik nas je obavijestio da električna energija u Hrvatskoj mora poskupjeti zbog izgradnje vjetrenjača za proizvodnju električne energije, da bi se kao što se navodno i u EU, i kod nas naplaćivao doprinos za izgradnju vjetrenjača. Besmislenijih izjava, ako se izuzmu one o poskupljenju naftnih derivata, odavno se nije moglo čuti.

Ta «informacija» «opasno» konkurira vrlo sličnoj u kojoj je jedan od zagovornika uvoza nuklearnog otpada iz NE Krško, za što Hrvatska nema nikakve obveze, izjavio da Hrvatska ne će moći u EU ako ne izgradi odlagalište za slovenski nuklearni otpad iz NE Krško (u Sloveniji su donijeli referendumom odluku da se otpad iz NE Krško neće skladištiti u Sloveniji).

«Informacija» o «potrebi» poskupljenja struje iste je razine uvjerljivosti kao i ona o poskupljenje naftnih derivata zbog poskupljenja nafte u svijetu, jer u službenoj formuli NN112/2003 za određivanje njihovih cijena uopće nema cijene nafte. Mogli su isti učinak – cijene po potrebi onih koji ih određuju, dakle «tržišne» kako ih nazivaju, postići da su u svoju formulu uvrstili npr. cijene metli u Kini ili banana u Kolumbiji.

Ukupni gubici električne energije od elektrana do potrošača (prijenos i distribucija) su 2003. godine bili 2,543 milijardi kWh

foto:
Sal B.

Spomenute «informacije» o nevoljama koje nas očekuju kada Hrvatska uđe u Europu nisu dobre za pozitivno izjašnjavanje stanovništva za ulazak u EU, ako ga bude tko pitao, i ne pridonose nastojanjima onih političara koji se zalažu za ulazak Hrvatske u EU. Tome ne ide u prilog niti podatak o velikim troškovima članstva Hrvatske u EU. Godišnji rashodi za članstvo u EU su za 2,64 milijarde kuna veći od eventualnih prihoda (novac iz fondova EU). O tome više u knjizi "Fiskalni aspekti pridruživanja: možemo li u Europsku uniju s proračunskim deficitom?", Judita Cuculić(MMF), Michael Faulend i Vedran Šošić(HNB), PRIDRUŽIVANJE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI, Institut za javne financije i Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb 2004., str. 61. (site je izbrisan – tekst je dostupan u knjizi). Za usporedbu godišnje štete od elementarnih nepogoda u Hrvatskoj su oko 1,5 milijardi kuna.

Političar, dugo godina glavni kreator takve energetske politike zbog koje su cijene energenata u Hrvatskoj prekomjerno visoke u odnosu na kupovnu moć stanovnika – Granić, poznat po svojim izjavama da su cijene energenata u Hrvatskoj socijalne, ponovno je rekao na HTV-u da su cijene električne energije socijalne i da moraju biti tržišne, odnosno više nego su sada. I sada su u odnosu na kupovnu moć stanovnika osjetno više nego u zemljama Europe.

Gubici u HEP-u i njegovoj elektromreži su veći nego potrošnja cjelokupne hrvatske industrije. Pojedinih (kišnih) godina spomenuti gubici čak su veći od ukupne proizvodnje struje svih termoelektrana (bez toplana) u Hrvatskoj.

Evo kako na njih utječe spomenuto «tržište»:, Prema podacima ministarstva gospodarstva, PDF u 2003. godini Hrvatska je predala potrošačima (neto potrošnja) 14,023 milijarde kWh. Kako ministarstvo kao potrošnju uključuje i onu koju su potrošile same elektrane za proizvodnju struje - 0,606 milijarde kWh, stvarna neto potrošnja struje (ako se obračunava kao u razvijenim zemljama) je manja i iznosi 13,417 milijardi kWh.

Ukupni gubici električne energije od elektrana do potrošača (prijenos i distribucija) su prema podacima Ministarstva te godine bili 2,543 milijardi kWh. Stoga je ukupno izgubljeno (gubici prijenosa i distribucije uvećani za samopotrošnju elektrana) 3,149 milijardi kWh. Ta proizvedena, a zatim izgubljena električna energija čini u odnosu na neto električnu energiju predanu potrošačima vrlo visokih 23,5% (3,149/13,417).

U zapadno europskim zemljama gubici i samopotrošnja bili su još prije dvadesetak godina 7 – 8% električne energije predane potrošačima (prema: ECE Committee on Electric Power: The Electric Power Situation in the ECE Region in 1986, April 1988 i "International Energy Annual" Ministarstva energetike SAD - DOE USA, Washington) i trend im je smanjivanja.

Radi usporedbe sa spomenutim gubicima treba navesti da je cijela industrija u Hrvatskoj te godine potrošila svega 3,133 milijardi kWh. Dakle gubici u HEP-u i njegovoj elektromreži su veći nego potrošnja cjelokupne hrvatske industrije. Pojedinih (kišnih) godina spomenuti gubici čak su veći od ukupne proizvodnje struje svih termoelektrana (bez toplana) u Hrvatskoj.

Sva kućanstva u Hrvatskoj su 2003. potrošila 5,694 milijardi kWh, odnosno gubici su veći od polovine cjelokupne potrošnje električne energije u kućanstvima, a sada se teret tog «tržišnog» rada i nadalje želi prelamati još višim cijenama električne energije na kućanstvima – zbog nečijih vjetrova. Ovi golemi gubici struje utječu na prekomjerno visoku cijenu struje za kućanstva - osjetno je poskupljuju, jer osim potrošnje 5,694 kućanstva moraju platiti i izgubljene 3,149 milijarde kWh.

Vrijedi spomenuti da je sav preostali iskoristivi hidropotencijal za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj oko 3 milijarde kWh, odnosno da se izgradnjom svih mogućih novih hidroelektrana ne bi uspjelo proizvesti električne energije toliko koliko se u HEP-u izgubi. Spomenuto pokazuje o kakvom se «tržišnom» poslovanju radi.

Smanjivanjem gubitaka na razinu koja je poodavno bila u Europi, uštedjelo bi se više od dvije trećine izgubljene energije odnosno više od 2 milijarde kWh. Proizvodnjom a zatim prekomjerno nepotrebno izgubljenom električnom energijom, ako se proizvodi u termoelektranama, zagađuje se okoliš, no zanimljivo je da se tzv. zelene udruge u Hrvatskoj protiv toga ne bune, a žele struju iz vjetroelektrana.

Smanjivanjem gubitaka na razinu koja je poodavno bila u Europi, uštedjelo bi se više od dvije trećine izgubljene energije odnosno više od 2 milijarde kWh
foto:
Charles Thompson

Uz tolike gubitke struje političari u Hrvatskoj, kako bi stekli političke bodove onih koji su stvarno zabrinuti za okoliš, fantaziraju o izgradnji vjetrenjača koje danas u svijetu (zajedno sa geotermalnim i solarnim elektranama), proizvode manje od 0,5% ukupno proizvedene umrežene električne energije. Uz to žele na osnovi «potrebe» za gradnjom vjetrenjača podiči ionako prekomjerne cijene električne energije. Neka u Hrvatskoj, ako ih uspiju izgraditi, proizvedu vjetrenjačama čak i dva puta više struje od svjetskog prosjeka (vjetrenih, geotermalnih i solarnih), odnosno čak 1% u odnosu na današnju proizvodnju struje u Hrvatskoj (12062,9 milijuna kWh) to bi iznosilo tek 120 milijuna kWh. To bi bila tek 1/16 struje danas nepotrebno izgubljene (2 milijarde kWh) u Hrvatskoj.

Izgradnjom svih mogućih novih hidroelektrana ne bi se uspjelo proizvesti električne energije toliko koliko se u HEP-u izgubi. Spomenuto pokazuje o kakvom se «tržišnom» poslovanju radi.

Dok su ovakvi gubici – tj. ovakvo «tržišno» poslovanje elektromonopola, nema nikakvog razloga niti za raspravu o izgradnji novih elektrana. «Problem» je u Hrvatskoj vjerojatno stoga što se gubici mogu velikim dijelom smanjiti izgradnjom distribucijske mreže i nekim drugim zahvatima, za što nije potrebna inozemna oprema, pa nema provizije koju mogu ostvariti pojedinci koji dnose odluke, kupnjom novih elektrana od stranaca, pa i vjetrenjača.

Uz spomenute gubitke žele graditi elektrane na plin kojeg nema dovoljno, pa im i stoga treba megalomanski terminal za ukapljeni metan na Krku. Za proizvodnju nepotrebno izgubljenih 2 milijarde kWh u klasičnim termoelektranama treba godišnje potrošiti oko 700 milijuna m3 plina što je i više nego što u Hrvatskoj potroše plina sva kućanstva. Žele graditi i novu nuklearnu elektranu unatoč mnogim neriješenim pitanjima već odavno izgrađene elektrane NE Krško sa Slovenijom. Sigurno je da za to treba mnogo novca koji kane prikupiti od sve siromašnijeg stanovništva, pa zato svoje krajnje neracionalno poslovanje, koje nazivaju tržišnim, energetski lobiji namiruju poskupljenjima energenata. To nije samo slučaj s električnom energijom - kojoj zbog «sjajnog» objašnjenja na HTV-u - zbog nečijih vjetrova, žele povisiti cijenu, jer je ona prema političaru Graniću «socijalna» a treba biti «tržišna» - nego i sa plinom i naftnim derivatima.

----------------------------------------------------------------------------
Informacija iz HTV dnevnika 12.5.2006.

POTKRAJ LJETA U HRVATSKOJ POSKUPLJUJE STRUJA
Videozapis iz Dnevnika u 19.30 sati
12. svibnja - Potkraj ljeta, kako se neslužbeno doznaje, u Hrvatskoj poskupljuje struja. Uvodi se naknada od nešto više od pola lipe po kilovatsatu Fondu za obnovljive izvore energije kojom će se financirati gradnja vjetroelektrana i drugih obnovljivih izvora energije. Na godinu će to za kućanstva iznositi, ovisno o potrošnji, između 15 i 20 kuna.

Iz naizgled simboličnog iznosa, građani i industrija na godinu će za obnovljive izvore energije izdvajati više od milijardu kuna. Hrvatska je, naime, zbog pristupanja Europskoj uniji dužna početi poticati gradnju vjetroelektrana i drugih biopostrojenja.

Dodatak za obnovljive izvore energije vremenom će rasti. Dr. Goran Granić, ravnatelj Instituta "Hrvoje Požar" istaknuo je kako će iznos dodatka rasti jer će svaki novi obnovljivi izvor tražiti svoj dodatak.

Poskupljenje struje Hrvatska može očekivati i zbog liberalizacije tržišta. Padom monopola HEP-a 1. srpnja 2008. godine, suprotno svim očekivanjima, konkurencija donosi veće cijene. Pomoćnik ministra za energetiku Željko Tomšić istaknuo je da se to neće dogoditi, iako se govori kako će konkurencija donijeti niže cijene u energetici, te da će cijene nakon početnog djelomičnog pada - rasti.

Električna energija, ističe Granić, definitivno prestaje biti socijalna kategorija. "Vlada će morati reagirati, jer prema posljednjim istraživanjima, čak 20 posto građana ima problema s plaćanjem računa", naglasio je. Hrvatska u odnosu na zemlje Europske unije ima najjeftiniju struju. Razlika u cijeni iznosi od 20 do čak 100 posto. Najskuplji kilovatsat plaća susjedna Italija, a najjeftiniji zemlje Baltika, i to samo zato što još nisu razvile svoja tržišta.

Autor: Branimir Molak