Energetska Politika

U HRVATSKOJ NEMA NI VALJANIH BILANCI ENERGIJE

Uvodna napomena: 

Danas se političari spore oko visine «probijanja» proračuna no to nije ništa novo. Već godinama u Hrvatskoj mnogi parametri na osnovi kojih bi se moglo donositi neke zaključke o stanju gospodarstva potpuno su izvan stvarnosti i prilagođeni su trenutnim interesima političara koji vladaju ili dogovoru s onima u tzv. oporbi. Uspješno poslovanje je samo ono što odredi politika, a nikakvi pokazatelji toga poslovanja nisu bitni. Na primjer što se događalo (a i danas se događa, jer nema nikakvih promjena) u energetici pokazuje moj tekst pisan još 1998. i 1999. godine.

U nastavku je još neobjavljeni tekst o "energetskim bilancama" kojima se koristi Mickey Mouse strategija energetskog razvitka koja se možda može naći na Donald Duck web stranicama Ministarstva gospodarstva RH (Internet stranice s informacijama o energetici Ministarstva gospodarstva RH nose naziv Donald Duck, pa stoga i naziv tzv. strategije Mickey Mouse odgovara napisanom). Tekst se nije svidio «mudrim» vladarima energetike, pa nisu dopustili njegovo objavljivanje. Dio teksta je u biti  objavljen u Zborniku radova : Energetska i procesna postrojenja, pod naslovom KADA ĆE U HRVATSKOJ BITI USTANOVLJENE ISPRAVNE ENERGETSKE BILANCE, str.13-17, Dubrovnik 3.-5. svibnja 1998.

U statističkom godišnjaku RH za 1998. piše da je porast BDP u 1996. bio 6,0%, a ne kao što su prije navodili 4,2% (godišnjak za 1997.). Različite ocijene BDP tada nisu bile posljedice izborne smjene vrlo sličnih političkih grupacija (HDZ umjesto SDP+ ) kao što su danas, nego su bile samo rezultat nezadovoljstva političara ostvarenim, pa su im trebali «bolji» rezultati. Stoga bez poznavanja potrošnje  energije i bez poznavanja BDP teško je uopće govoriti i nema niti smisla o djelotvornosti korištenja energije koja uz to, jedino u Hrvatskoj, ovisi o padanju kiše. Isto tako u tzv. "strategiji" predviđaju potrošnju energije prema nižem BDP nego što je onaj u Statističkom godišnjaku iz 1998, tako da su brojke o prognozama potpuno bez osnova. Kako nešto planirati kad se nema niti bilance energije, niti pouzdanog BDP. Nema svrhe planirati potrošnju energije preko druge još upitnije varijable - BDP.

Najgore od svega je da oni koji vladaju energetikom uopće ne razumiju da sistematski griješe u izračunavanju energetskih bilanci. Kad bi to razumjeli možda bi bilo nade da se uz nacionalizaciju svega otetog i rasprodanog u energetici stanje promijeni. Tzv. energetski institut «Hrvoje Požar» koji izrađuje takve bilance na žalost je samo politički institut odnosno njegovim formiranjem je u biti samo zloupotrebljena ideja stručnjaka za energetiku stara desetljećima da Hrvatskoj treba neovisni institut za energetiku. Taj tzv. institut služi samo za opravdavanje «mudrih» poteza politike. 

Svaka država koja želi sačuvati unutarnju stabilnost brine o cijenama energenata. Samo u Hrvatskoj to nikog ne zanima. Potpuno je bezrazložno nedavno poskupio plin. Enormno visoke cijene energenata u odnosu na kupovnu moć stanovništva u Hrvatskoj nisu posljedica cijena energenata na svjetskom tržištu (prema "mudrim" propisima (NN) u Hrvatskoj, cijena naftnih derivata ne ovisi o cijeni nafte na svjetskom tržištu) nego su isključivo posljedica promašaja i potpuno pogrešne energetske politike. Neki od tih besmislenih i krajnje štetnih poteza su na primjer: prodaja u bescjenje četvrtine INA-e - šteta od oko 2 milijarde USD, štetan ugovor o Jadranskom plinu - također oko 2 milijarde USD, štetan ugovor o NE Krško 1,9 milijardi USD, zajedničko dovršenje Plomina oko 140 milijuna USD.... Jedini način namirivanja tih šteta koji se već godinama primjenjuje u Hrvatskoj su stalna poskupljenja energenata osiromašenom stanovništvu. I trenutno se ponavlja ono što je radila vlast koja je ostvarila "značajna postignuća na područjima koja se odnose na vladavinu prava i demokraciju". I oni su samo nekoliko mjeseci poslije izbora drastično poskupjeli energente stanovništvu. U području energetike u Hrvatskoj već desetljećima ne treba znanje i znanost  nego samo poslušnost trenutno vladajućim političarima. Zato je stanje u tom području sve gore.

Iz zbivanja u energetici očito je da su golemu imovinu tajkuni i političari oteli narodu i podijelili sa strancima. Stoga je nacionalizacija te imovine,  trenutno, mnogo važnija od denacionalizacije o kojoj se već dugo pripovijeda. Političari nisu pitali stanovništvo koje je generacijama stvaralo tu imovinu i kojima vjekovima pripada i ona koju im je darovala priroda, da li je smiju rasprodavati i dijelili. Prodavali su i dijelili ono što nije njihovo, a nitko za to nije odgovarao. Kad bi netko ukrao bicikl i prodao ga, dospio bi u zatvor, a onima koju su oteli i otuđili, a zatim podijelili i rasprodali međusobno ili strancima, gotovo sve što vrijedi u Hrvatskoj, što nije njihovo - ni za što ne odgovaraju.

Nitko ništa ne poduzima da se imovina vrati, a štetočine kazni. Stoga je nacionalizacija otetog i poklonjenog u tzv. pretvorbi i privatizaciji, uz obeštećenje onih koji su i nešto novca za to što su dobili i platili, jedino rješenje za pokretanje Hrvatske. Što prije to političari shvate - razumiju stanje u kojem je Hrvatska, bez obzira na ocjenu EU komisije zasnovanu na lažiranim podacima iz Hrvatske, to bolje za njeno stanovništvo.

**********

MANJE KIŠE = MANJA POTROŠNJA PRIMARNE ENERGIJE = DJELOTVORNIJE KORIŠTENJE ENERGIJE (vrijedi samo u Hrvatskoj)

2.2.1999.

Dr.Branimir Molak,dipl.inž.

Kada nađeš čovjeka s kojim vrijedi govoriti i ne

govoriš,  izgubio si čovjeka. Kada nađeš čovjeka

 s kojim ne vrijedi govoriti i govoriš, izgubio si

riječi. Mudar čovjek ne gubi ni čovjeka ni riječi.

(Konfucije 551-479.p.n.e.)                    

Ministarstvo gospodarstva odnosno "energetski institut" podarili su nam i ove godine novo izdanje publikacije "Energija u Hrvatskoj - godišnji energetski pregled 1993.-1997". U njoj možemo naći podatke o tome koje su rijeke u Hrvatskoj dulje od 100 km, koji su otoci veći od 100 km2, koje su planine više od 1000 m, ali su podaci o ukupnoj potrošnji energije i djelotvornosti njena korištenja, kao i neke iskazane misli o energetici u Hrvatskoj valjani samo ako se promatraju sa spomenutih planina - tj. samo sa visine.

U predgovoru koji je potpisao ministar opet su dakako, kao i u dosadašnjim pregledina, razvidni pozitivni rezultati energetskog sektora: "U odnosu na prethodnu godinu u 1997. godini ukupna potrošnja energije smanjena je za 1,3 posto. Kako je istovremeno bruto domaći proizvod bio veći za 6,5% smanjena je energetska intenzivnost".(to bi značilo da se energija djelotvornije koristi - manja potrošnja po ostvarenom BDP). "S druge strane u 1997. godini došlo je do smanjenja proizvodnje primarne energije za 8,9% kao posljedica smanjenja proizvodnje prirodnog plina, nafte, ugljena, a naravno i slabije hidrologije".

Zanimljivo je da izrađivači pregleda nikako ne shvaćaju, a bili su upozoravani (već šest godina izrađuju nešto što bi trebalo biti polazište za odlučivanje o energetici, za uspostavu strategije razvitka energetike - koja nije ni na horizontu...) da kišne godine utječu na pogoršanje - povećanje potrošnje ukupne (primarne) energije (7,8), dok godine "naravno slabije hidrologije" izazivanju manju potrošnju ukupne energije. To je zacijelo samo specifičnost Hrvatske odnosno onih koji imaju privilegiju na takav način zaključivanja i koji "znaju" koliko će se energije u Hrvatskoj trošiti 2030. godine, ali nikako nisu u stanju odrediti koliko se troši danas.

Na osnovi podataka u pregledu proizlazi da je bolje da u Hrvatskoj pada što manje kiše kako bi hidroelektrane što manje proizvele električne energije (i da, dakako, i termoelektrane u Hrvatskoj što manje rade), a da treba što više električne energije uvesti kako bi ukupna potrošnja (primarna) energije u Hrvatskoj bila što manja, odnosno da bi bila bolja djelotvornost korištenja ukupne energije. Nije jasno zbog čega bi trebalo onda još uz izgrađene elektrane snage oko 81% veće od vršnog opterećenja elektrosustava hitno izgraditi još i nove.

Na slici 1. dani su podaci o proizvodnji električne energije u hidroelektranama u Hrvatskoj, o razlici uvoz-izvoz električne energije, o ukupnoj (primarnoj) energiji za proizvodnju hidroelektrične energije i energiji za proizvodnju razlike uvoz-izvoz električne energije (primarna električna energija) za razdoblje 1992.-1997.

Slika 1: Podaci o proizvodnji električne energije u hidroelektranama u Hrvatskoj i o razlici uvoz-izvoz električne energije - lijeva skala, o ukupnoj (primarnoj) energiji za proizvodnju hidroelektrične energije i energiji za proizvodnju razlike uvoz-izvoz električne energije (primarna električna energija) – desna skala, za razdoblje 1992.-1997. (podaci iz tablica 6.4. i 2.3.1. lit. 1 i 2)

Hidroelektrane su 1997. proizvele 5,298 milijardi kWh električne energije (tablica 6.4. lit. 1) što na primarnom kraju vrijedi 51,71 PJ (tablica 2.3.1. lit. 1). Razlika uvoza i izvoza električne energije je bila 3,947 milijardi kWh (tab. 6.4.) što na primarnom kraju vrijedi prema pregledu 14,21 PJ (tab. 2.3.1). Kišne godine 1996. hidroelektrane proizvele su 7,228 milijardi kWh što na primarnom kraju vrijedi 70,33 PJ dok je razlika uvoza i izvoza bila 2,33 milijarde kWh što na primarnom kraju vrijedi 8,39 PJ. Očito je da električna energija iz uvoza-izvoza (svih godina od 1992. do 1997. u razlici uvoz-izvoz je uključen uvoz iz NE Krško koji čini samo dio te razlike) prema izrađivačima na primarnom kraju vrijedi oko tri puta manje nego hidroenergija. Stoga slijedi da je doprinos ukupnoj potrošnji energije to manji što manje pada kiše ili ako su elektrane u Hrvatskoj što manje u pogonu, a električna energija se uvozi. Dakle ukupna (primarna) energija iz hidroelektrana i uvoza-izvoza bila je 1997. osjetno manja od one 1996. kada ja "na nesreću" padalo više kiše (možda je spomenuti način određivanja energetskih bilanci također izazvan klimatskim promjenama ili je u pitanju samo brdski zrak). To je posljedica činjenice što "izrađivači bilanci" ne razlikuju električnu energiju na primarnom kraju i na sekundarnom kraju. U primarnom kraju uvrstili su vrijednost električne energije u finalnoj potrošnji t.j. pomiješali su jabuke i morske krastavce. Da bi se pokazalo kako je do toga došlo neka posluži i slika 2. 

Na slici 2. dani su podaci o proizvodnji električne energije u hidroelektranama u Hrvatskoj, o proizvodnji električne energije u nuklearnoj elektrani Krško (uvoz-hrvatski dio), o ukupnoj (primarnoj) energiji za proizvodnju hidroelektrične energije i primarnoj nuklearnoj energiji za proizvodnju električne energije uvezene iz NE Krško za razdoblje 1988.- 1992.

Slika 2: Podaci o proizvodnji električne energije u hidroelektranama u Hrvatskoj i o proizvodnji električne energije u nuklearnoj elektrani Krško (uvoz-hrvatski dio) - lijeva skala, o ukupnoj (primarnoj) energiji za proizvodnju hidroelektrične energije i primarnoj nuklearnoj energiji za proizvodnju električne energije uvezene iz NE Krško - desna skala, za razdoblje 1988.-1992. (podaci iz tablica: Bilanca električne energije i tablica 2. lit. 3)

Posebno je zanimljiva godina 1992. kada je energija uvezena iz NE Krško iznosila 1,879 milijardi kWh što je na primarnom kraju vrijedilo 20,13 PJ (lit 3.). Prema "novom" načinu proračuna (lit 2) koji se primjenjuje i u najnovijem pregledu (1) ukupno je u istoj 1992. godini (vidi sliku 1.) uvezeno 2,787 milijardi kWh (od čega iz NE Krško 1,879) i "pazi sad" to vrijedi na primarnom kraju samo 10,03 PJ, dakle upola manje nego je po "starom" vrijedila (20,13 PJ) energija uvezena samo iz NE Krško (1,879 milijardi kWh). Najedamput, primarna energija u NE Krško "počela" je vrijediti oko tri puta manje nego do 1992. (možda je i to razlog nesporazuma oko nuklearke ?!). Primarna energija za proizvodnju nuklearne u razdoblju 1988.-1992. (slika 2) bila je svih ovih godina osjetno veća (svaki puta je veća od 20 PJ) nego je primarna energija za razliku uvoza-izvoza (u kojoj je uključen i uvoz iz NE Krško) u razdoblju od 1992.- 1997. (slika 1 - svih godina je manja od 15 PJ), a Krško nije manje proizvodilo nego prije i samo je dio uvoza. To je očito posljedica "brdske metodologije" bilanciranja energije, a dakako ima utjecaj i na "brdsku strategiju energetskog razvitka" (6).

Eto, to je razlog zašto je samo u Hrvatskoj ukupna potrošnja (primarne) energije u Hrvatskoj ovisna o tome da li pada ili ne pada kiša i zbog čega je po "službenim" bilancama (energetskim pregledima) bolje da elektrane u Hrvatskoj stoje. To je svima jasno osim "brđanima" i trenutnom ministru koji bi trebao biti odgovoran za energetiku. Ne treba više trošiti riječi.

Da bi se odredila djelotvornost korištenja ukupne energije (primarne) potrebno je ići korak dalje, tj. potrebno je znati podatke o bruto domaćem proizvodu. Na slici 3. dani su podaci o BDP prema Statističkim godišnjacima Hrvatske iz 1997. i 1998. (5,4). I u energetskim pregledima (1,2) koriste se ti podaci slike 4.0.1. za proračun djelotvornosti korištenja energije (energetske intenzivnosti) i stoga su goleme razlike u rezultatima energetske intenzivnosti u slikama 2.1.1. u pregledima za 1996. i 1997. godinu (2,1). Dakako da su i usporedbe s drugim zemljama bezvrijedne (slika 2.1.2. lit. 1 i 2).

Slika 3: Ostvareni bruto domaći proizvod (stalne cijene – milijardi USD 1990.god) u Hrvatskoj (4,5). Oznake: BDP98 - bruto domaći proizvod Hrvatske Statistički godišnjak 1998 (4), BDP94-97 - trend porasta BDP prema podacima iz 1998, BDP97 - bruto domaći proizvod Hrvatske Statistički godišnjak 1997 (5), BDP93-96 - trend porasta BDP prema podacima iz 1997

Očito je da su krupne razlike u iznosima BDP koje daju dvije uzastopne službene publikacije. Po podacima iz 1998 (4) porast BDP je znatno brži nego prema podacima iz 1997. Tko ne bi želio da to bude tako, ali je pitanje koje su vrijednosti BDP-a valjane. Da bi se odredila djelotvornost korištenja energije, dakle, potrebno je znati koliko je ukupno (primarne) energije u Hrvatskoj potrošeno i koliki je BDP ostvaren. Nažalost i jedno i drugo je u Hrvatskoj nepoznato, pa nema niti govora o tome da će se djelotvornost korištenja energije u Hrvatskoj povećati (kad se ne zna kolika je sada) što je pusta želja tzv. Strategije energetskog razvitka (6). Uz to u tzv. strategiji, potrošnja energije se predviđa na osnovi porasta BDP, što znači jednu nepoznanicu (energiju) određuje se uz pomoć druge još manje poznate (BDP). No to ionako nije važno, što se zamarati sitnicama (kao što su: napraviti valjane bilance energije, spoznati sadašnje stanje,...). Bitno je da je sa visine određeno koliko će se energije u Hrvatskoj trošiti 2030. godine i koliko treba sagraditi plinskih elektrana, vjetrenjača... do te godine (Micky Mouse strategija). Tko doživi, znat će.

LITERATURA:

 1. ENERGIJA U HRVATSKOJ , godišnji energetski pregled 1993.- 1997., Ministarstvo gospodarstva RH, prosinac 1998.

 2. ENERGIJA U HRVATSKOJ , godišnji energetski pregled 1992.- 1996., Ministarstvo gospodarstva RH, prosinac 1997.

 3. ENERGIJA U HRVATSKOJ , godišnji energetski pregled 1988.- 1992., Ministarstvo gospodarstva RH, prosinac 1993.

 4. Statistički ljetopis 1998., Državni zavod za statistiku RH, Zagreb listopad 1998.

 5. Statistički ljetopis 1997., Državni zavod za statistiku RH, Zagreb studeni 1997.

 6. Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (nacrt), Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, srpanj 1998.

 7. B.Molak: Osvrt na planiranje razvitka energetike, Interklima '97, Zagreb 24. i 25. travnja 1997., Zbornik radova, 124-135

 8. B.Molak: Kada će u Hrvatskoj biti ustanovljene ispravne energetske bilance, Energetska i procesna postrojenja, Dubrovnik 3.- 5. svibnja 1998., Zbornik radova 13-17

* Autor je doktor tehničkih znanosti (naftno rudarstvo- ležišta plina) - 1977.  i

magistar prirodnih znanosti (nuklearna i atomska fizika) - 1970.