|
Ministri i stručnjaci bescjenja
Koliko vrijedi Ina i zašto je prodavati? Zašto je
uopće prodavano ono što donosi golemu dobit?
http://www.vjesnik.hr/html/2005/06/06/Clanak.asp?r=sta&c=1
BRANIMIR
MOLAK
U povodu procjene bivšeg ministra gospodarstva Ljube
Jurčića, objavljene u članku »Ina vrijedi između 3,2
i četiri milijarde dolara« u Vjesniku 30. travnja,
da 25 posto Ininih dionica prodanih Mađarima za 505
milijuna američkih dolara danas vrijedi 800 milijuna
dolara, može se postaviti mnoštvo pitanja bivšem
ministru, ali i onima prije i poslije njega.
Zašto je prodana četvrtina Ine za manje novca nego
što danas vrijedi i zašto je uopće prodavano ono što
donosi golemu dobit? Zar je tristo milijuna dolara
zanemariva svota u zemlji gdje mnogi osiromašeni i
obespravljeni stanovnici gladuju? Zašto za tu štetu
nitko ne odgovara?
Političari pričaju da je tzv. privatizacija velika
pljačka, a ništa ne čine da je zaustave i da krivce
strpaju gdje im je mjesto – iza rešetaka. Vrlo je
upitna i brojka o vrijednosti Ine tada kada su
prodali 25 posto. Vrlo jednostavne analize,
objavljene u nekoliko glasila, pokazale su da je
tada vrijedila najmanje deset milijardi američkih
dolara, a četvrtina je prodana za samo 505 milijuna.
Dakle, već je tada šteta iznosila oko dvije
milijarde dolara, a ne tristo milijuna prema
današnjoj vrijednosti, kako hrabro tvrdi Jurčić,
koji je u tom poslu bio ministar. Zašto političari i
dalje žele u bescjenje prodavati Inu i zašto se
bivšem ministru ne sviđa da se Inine dionice
podijele umirovljenicima, bivšim radnicima i
braniteljima?
Kakvi su to »profesionalci« – kojima prema Jurčiću
»treba prepustiti upravljanje Inom« – upravljali
Inom kada je gospodin Jurčić bio ministar i kada je
nastala spomenuta šteta, i kakvi su to danas
»stručnjaci« kada je i dalje nastoje prodavati u
bescjenje. Zašto za nas znanstvenike i stručnjake
koji smo se angažirali u obrani zemlje nema mjesta u
Ini? Zašto smo prognani? Ne progone samo generale.
U članku se tvrdi da danas Ina vrijedi između 3,2 i
četiri milijarde američkih dolara. Je li to baš
tako? Bilančne rezerve nafte u Hrvatskoj, prema
službenim podacima, danas iznose 21,87 milijuna
prostornih metara ili 137 milijuna barela, što prema
današnjim cijenama nafte na svjetskom tržištu od
pedesetak dolara po barelu iznosi oko 6,8 milijardi
dolara.
Bilančne rezerve plina, prema službenim podacima,
iznose 41 milijardu prostornih metara, a po cijeni
plina od 0,35 dolara metar, što je plaćaju
kućanstva, to je vrijednost od 14,3 milijarde
dolara. Dakle, samo bilančne rezerve imaju
vrijednost veću od 34 milijarde američkih dolara.
Dakako da od toga treba odbiti troškove proizvodnje,
koji najvjerojatnije ne prelaze 10-15 posto toga
iznosa.
Što je s rafinerijama, benzinskim crpkama,
naftovodima, plinovodima, opremom, zgradama...?
Rafinerije zadovoljavaju potrebe Hrvatske za naftnim
derivatima, a uz to i izvoze svoje proizvode te
stvaraju golemu dobit svojim radom. U Ininu je
vlasništvu još 405 benzinskih postaja od ukupno 683
u Hrvatskoj. Koliko one zajedno vrijede, gospodine
Jurčiću, i zašto ih treba darovati strancima?
U Hrvatskoj je sagrađeno oko 1700 kilometara
transportnih i 15.000 kilometara distribucijskih
plinovoda. Koliko ih je ostalo u Ininu vlasništvu, a
koliko u novonastalim organizacijama, i kako su u
novo vlasništvo (kao i postaje) dospjeli? Kolika im
je vrijednost?
Ugovorom Račan – Fižulić o Nuklearnoj elektrani
Krško, uz ukupnu štetu od oko dvije milijarde
dolara, Hrvatska se obvezala, što joj nikad prije
nije bila obveza, uplatiti za zbrinjavanje
nuklearnog otpada oko 350 milijuna eura. Za tu su
svotu mogli već odavno povezati jadranska ležišta
plina s potrošačima u Hrvatskoj, a ne prodavati ga u
bescjenje Italiji. Ministar bi možda mogao objasniti
čijih je i 610 kilometara jadranskoga naftovoda i
kako je u vlasništvo dospjelo.
Dakle, Ina danas vrijedi desetak puta više nego što
piše u naslovu spomenutog članka.
Autor je doktor tehničkih znanosti – naftnog
rudarstva, i magistar nuklearne i atomske fizike.
|
