U HRVATSKOJ NEMA RAZLOGA ZA POSKUPLJENJE
ENERGENATA
Dr. Branimir Molak, dipl.
inž.
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=728&Itemid=1
20.1.2008.
Može
se reći da je porast cijena i udar na standard
svakim „biranjem“ već izabranih (izabrali su ih
čelnici stranaka prije izbora), prerastao u
tradiciju.
Potaknuti udarom na standard stanovnika i
sindikati su se uključili u raspravu o tome da
li je porast cijena opravdan ili nije. Bez
obzira na to što će biti rezultat te rasprave:
dogovor s političarima ili izlazak na ulice, ako
se raspravlja o cijenama npr. energenata, koje
navode kao osnovni razlog svih ostalih
poskupljenja, oni koji se uključuju u raspravu
bilo na strani vlasti, tzv. oporbe ili
sindikata, trebaju biti dovoljno informirani.
Prema onome što je od učesnika u raspravi doprlo
u medije, očito je da o energetici nisu dovoljno
obaviješteni (vidi npr. što je izjavio
predsjednik Vlade). Prekomjerne cijene
energenata (naftni derivati, plin, električna
energija...) po najmanje su posljedica cijena
energenata na svjetskom tržištu, a mnogo
više su rezultat dugogodišnjih nekontroliranih
događanja u toj gospodarskoj grani u Hrvatskoj,
bez obzira na stranke ili partije, koje takvim
zbivanjima pogoduju. O tome detaljnije u:
Tko se igra energetikom i u
Projekt razaranje energetike . Država
koja brine o svojem stanovništvu mora
kontrolirati rad monopola. I zaista mnogi
političari u Hrvatskoj su dobro plaćeni članovi
upravnih i nadzornih odbora monopola, no od
takva njihova članstva, očito nema nikakve
koristi.
Postizborni porast cijena je u Hrvatskoj već
postao običaj poslije svakih izbora (?!). Može
li se nešto smatrati izborima, ako se provodi
bez poznavanja biračkog tijela? Unutar Hrvatske
prilikom svakih dosadašnjih izbora je bilo oko
pola milijuna birača
više od broja osoba s pravom glasa
, i nikog ne zanima da sredi biračke
spiskove. Kako će provesti referendum o ulasku u
NATO i EU ako ne znaju broj birača? Uz to
državna uprava se poslije takvih izbora
reorganizira isključivo samo osnivanjem novih
ministarstava prema potrebi za probranim
stražnjicama koje treba zbrinuti u političkoj
trgovini, umjesto po potrebi boljeg služenja
stanovništvu. Možda ni oni sami (političari)
svoje izbore ne smatraju ozbiljnim kad ih ne
zanima pola milijuna nepostojećih birača u
izborima i predizborna obećanja boljeg života
svima, pa odmah zaborave na ono što su obećali.
Političari su sve podredili – pravo
idolopoklonstvo –
skupom snu o ulasku u EU , a
drugo ih ne zanima.
Stanovništvu nisu prihvatljivi stavovi onih,
koji tvrde da cijene energenata u Hrvatskoj
trebaju biti kao u EU, ako su plaće i mirovine u
Hrvatskoj čak nekoliko puta manje nego u EU.
Stoga je razumljiv stav nekih sindikata i
političkih stranaka o izlasku na ulice, no
rješava li on probleme?. U Hrvatskoj se uopće ne
može govoriti o tržišnim cijenama energenata,
jer ih nema, a politika se trudi da se ne
uspostave. Sve što se događa je rezultat
utjecaja različitih moćnih interesnih grupa -
monopola i njihove povezanosti s političarima.
Ima mnoštvo neracionalnosti u radu tj.
unutarnjih rezervi u našim monopolskim sustavima
zbog kojih cijene energenata u Hrvatskoj ne
trebaju rasti ni kada dođe do nekih promijena
cijena osnovnih energenata u svijetu. Održavanje
stabilnosti cijena mjerilo je uspješnosti rada
države. Ako cijene divljaju ni država nije
bolja. Cjelokupno stanovništvo – potrošači su
žrtve takvih zbivanja.
Nafta i
derivati
Raspravljaju npr. o poskupljenju naftnih
derivata, no ne razmišljaju o činjenicama:
Trošak nafte u litri benzina uz cijenu 100
USD/bbl i vrijednost 1 USD = 5 Kn je oko 3
Kn/litri. Npr. 2005. je bio je samo oko 0,5
Kn/litri manji nego danas ili oko 2,5 Kn/litri –
iako je nafta bila osjetno jeftinija u USD, ali
je USD bio znatno vredniji u odnosu na druge
valute nego je danas. Troškovi prerade,
distribucije i prodaje derivata na crpkama
iznose oko 1 Kn/litri. Zagovornici poskupljenja
trebaju objasniti stanovništvu tko i zašto
dobiva preostali novac (od 4 Kn/litri) do
cijene derivata (oko 8KN/litri i više) na
crpkama a niti to im nije dosta, pa bude jasnije
da li trebaju poskupjeti ili ne. U
besmislenoj formuli za određivanje cijene
naftnih derivata NN112/2003 nigdje nema niti
spomena o cijeni nafte, nego je ulazni
podatak cijena derivata u Genovi, a godinama
poskupljuju derivate „zbog porasta cijene nafte
u svijetu“. Vjerojatno samo u Hrvatskoj cijena
naftnih derivata ne ovisi o cijeni nafte.
Formula je prilagođena uvoznicima naftnih
derivata i smišljena je za njihovo bogaćenje.
Više od 25% derivata se uvozi, a INA-ni
rafinerijski kapaciteti za preradu nisu ni
približno dovoljno iskorišteni. Zar je to
„kupujmo Hrvatsko“? Osim toga rasprodaja ili
poklon INA-e strancima (Tko
se igra energetikom ,
Projekt razaranje energetike) zasigurno
utječe na prekomjerne cijene naftnih derivata (i
plina) u odnosu na kupovnu moć stanovnika u
Hrvatskoj. Više o nafti i derivatima u:
Moraju li naftni derivati u Hrvatskoj biti
prekomjerno skupi? .
Plin
Već
godinama političarima bliska grupacija osoba
zainteresiranih za dobru zaradu iz trgovine
plinom uspijeva provoditi tzv. strategiju
razvitka energetike u kojoj je plin osnovni
energent. Grade plinovode
i mrežu, planiraju izgradnju elektrana na plin,
a uopće nije riješeno pitanje opskrbe Hrvatske
plinom i njegova cijena, a upitna kupovna moć
stanovnika za sve teže dostupni i sve skuplji
plin ih ne zanima.
Čim malo zahladi iz INA - e se žale da nema
dovoljno plina, a sve nam "budu" plinoficirali
(i Dalmaciju i Liku...). Sad su se sjetili da im
trebaju nova podzemna skladišta plina (kao da
nema drugih rješenja), pa im za njihovu
izgradnju treba novac, pa će stoga, tvrde,
morati poskupjeti plin kućanstvima. HEP u svojem
neracionalnom radu izgubi nepotrebno oko 2
milijarde kWh struje/god. Da bi se proizvela ta
struja, a zatim bespovratno izgubila u
HEP-u potrebno je za njenu proizvodnju potrošiti
(ako se proizvodi iz plina) oko 700 milijuna m3
plina, a INA joj ga isporučuje po cijeni koja je
osjetno niža od one po kojoj ga uvozi iz Rusije.
Petrokemijska tvornica u Kutini potroši oko 500
milijuna m3/god plina koji joj INA prodaje
također po osjetno nižim cijenama nego što ga
uvozi iz Rusije, a od ukupne količine
proizvedenog gnojiva oko 60% se izvozi (oko 300
milijuna m3 plina potrebno za proizvodnju za
izvoz), a troškove niže cijene plina HEP-u i
Petrokemiji snose kućanstva. Dakle, oko
milijarda (700 + 300 milijuna) m3 plina potroši
se uludo i nikom ništa
(za usporedbu: sva kućanstva u Hrvatskoj ukupno
troše oko 500 – 600 milijuna m3). Uz to Talijani
dobivaju naš jadranski plin nekoliko puta
jeftinije nego što INA plaća za plin koji uvozi
iz Rusije ili višestruko jeftinije nego ga
plaćaju kućanstva u Hrvatskoj. Žele poskupjeti
plin kućanstvima? Tko je tu lud? O plinu više
u:
Hajd'mo plinificirati Hrvatsku.
Sve dok se tako „posluje“ nema nikakvog razloga
kućanstvima poskupljivati i tako preko svake
mjere skup plin u odnosu na kupovnu moć.
Električna energija
Karakteristika poslovanja
elektromonopola u Hrvatskoj je njegova golema
rasipnost. Malo se u javnosti zna da je HEP
najveći potrošač električne energije u
Hrvatskoj. Gubici električne energije u HEP-ovoj
elektromreži (i samopotrošnja u elektranama) su
čak veći nego potrošnja struje cjelokupne
hrvatske industrije.
Pojedinih (kišnih) godina spomenuti gubici čak
su veći od ukupne proizvodnje struje svih
termoelektrana (bez toplana) u Hrvatskoj. Sav
preostali hidropotencijal za izgradnji elektrana
u Hrvatskoj nije dovoljan za namirivanje tih
gubitaka, a neki poduzetnici bi gradili
vjetrenjače s novcem potrošača struje.
Prema podacima
ministarstva gospodarstva
(Energija u
Hrvatskoj 2003. – električna energija
http://www.mingorp.hr/)
u 2003. godini Hrvatska je predala potrošačima
(neto potrošnja) 14,023 milijarde kWh. Kako
ministarstvo kao potrošnju uključuje i onu koju
su potrošile same elektrane za proizvodnju
struje - 0,606 milijarde Kwh, stvarna neto
potrošnja struje (ako se obračunava kao u
razvijenim zemljama) je manja i iznosi 13,417
milijardi kWh. Ukupni gubici električne
energije od elektrana do potrošača (prijenos i
distribucija) su prema podacima Ministarstva te
godine bili 2,543 milijardi kWh. Stoga je ukupno
izgubljeno (gubici prijenosa i distribucije
uvećani za samopotrošnju elektrana) 3,149
milijardi kWh. Ta proizvedena, a zatim
izgubljena električna energija čini u odnosu na
neto električnu energiju predanu potrošačima
vrlo visokih 23,5% (3,149/13,417). U
zapadno europskim zemljama gubici i
samopotrošnja bili su još prije dvadesetak
godina 7 - 8% električne energije predane
potrošačima i trend im je smanjivanja.
Radi usporedbe sa spomenutim gubicima treba
navesti da je cijela industrija u Hrvatskoj te
godine potrošila svega 3,133 milijardi kWh.
Dakle gubici u HEP-u i njegovoj elektromreži su
veći nego potrošnja cjelokupne hrvatske
industrije. Sva kućanstva u Hrvatskoj su 2003.
potrošila 5,694 milijardi Kwh, odnosno
gubici su veći od polovine cjelokupne potrošnje
električne energije u kućanstvima, a teret tog
"tržišnog" rada i nadalje želi prelamati još
višim cijenama električne energije na
kućanstvima - zbog nečijih vjetrova – izgradnje
vjetrenjača. Ovi golemi gubici struje utječu
na prekomjerno visoku cijenu struje za kućanstva
- osjetno je poskupljuju, jer osim potrošnje
5,694 kućanstva moraju platiti i izgubljene
3,149 milijarde kWh.
Vrijedi spomenuti da je sav preostali
iskoristivi hidropotencijal za proizvodnju
električne energije u Hrvatskoj oko 3 milijarde
Kwh, odnosno da se izgradnjom svih mogućih novih
hidroelektrana ne bi uspjelo proizvesti
električne energije toliko koliko se u HEP-u
izgubi. Spomenuto pokazuje o kakvom se
"tržišnom" poslovanju radi. Smanjivanjem
gubitaka na razinu koja je poodavno bila u
Europi, uštedjelo bi se više od dvije trećine
izgubljene energije odnosno više od 2
milijarde kWh. Za usporedbu to je gotovo
iznos velik kao proizvodnja NE Krško za
Hrvatsku. Proizvodnjom a zatim prekomjerno
nepotrebno izgubljenom električnom energijom,
ako se proizvodi u termoelektranama osim što se
nepotrebno troše primarni energenti (ugljen,
mazut, plin...),
zagađuje se
okoliš, no
zanimljivo je
da se tzv. zelene udruge u Hrvatskoj protiv toga
ne bune, a žele struju iz vjetroelektrana.
Trenutno su hit obveznice HEP-a. One imaju
smisla ako će se sakupljeni novac potrošiti
na ono što je bitno za rad HEP-a, a to je
prvenstveno izgradnja mreže i modernizacija i
izgradnja zamjenskih elektrana
(za one
kojima je prošao vijek trajanja).
Zacijelo nije dobar put trošiti novac na
rješavanje smještaja slovenskog nuklearnog
otpada iz NE Krško, izgradnju vjetroelektrana i
velika preorijentaciju na korištenje plina
(kojeg nema dovoljno i koji će biti sve skuplji)
za proizvodnju električne energije. Više o
spomenutom u: Zbog
čijeg vjetra treba poskupjeti električnu
energiju i
Europa je u drugom smjeru .
Ako vam
se npr. dogodi da vam jedne godine HEP zbog
neispravnog brojila koje je ugradio, obračuna
potrošnju električne energije u kućanstvu 2-3
puta skuplje nego u nizu prethodnih godina ili u
godinama koje slijede, morati ćete platiti sve
što traže, jer će vam isključiti struju. Na
nikakve žalbe i prigovore potrošača se ne
obaziru. To je posljedica nesankcioniranog rada
njihovih (bivših!?) čelnika (kupili su i
ugradili nevaljala brojila), a zbog spomenute
sprege s politikom godinama se ništa ne čini.
Nema
nikakvih objektivnih razloga za poskupljenje
električne energije u Hrvatskoj, jer HEP i tako,
s obzirom na svoj neracionalan način rada,
preskupo naplaćuje svoje usluge.
Dodatni
obnovljivi izvori energije
Dodatni
obnovljivi izvori energije (vjetar, sunce,
geotermalna) u proizvodnji električne energije
godinama zaokupljaju pažnju javnosti. Javnost im
je naklonjena zbog straha od velikih nuklearnih
elektrana i termolektrana na ugljen iako rizik
proizvodnje iste količine električne energije
obnovljivih izvora (u cijelom gorivom ciklusu)
ne mora biti manji nego kod onih kojih se ljudi
boje. Neinformirani političari vole pričati o
svijetloj budućnosti tih izvora, jer tako
privlače simpatije potencijalnih birača koji
nemaju dovoljno objektivnih informacija o
rizicima njene proizvodnje. Međutim činjenice o
njihovu korištenju (vjetar, sunce, geotermalna)
u proizvodnji umrežene električne energije
govore da je njihov zajednički udjel u ukupnoj
proizvodnji električne energije u svijetu tek
oko 0,5%. Brojna su ograničenja u korištenju
obnovljivih izvora energije. O tome više u: Obnovljivi
izvori energije – najpouzdanija hidroenergija
. Isto tako se kod nas javnost obmanjuje
velikom perspektivom proizvodnje goriva za
motorna vozila iz kukuruza i druge
bioproizvodnje, a često biomase nema dovoljno
niti za ishranu stoke. Obnovljivi izvori u
Hrvatskoj imaju smisla u korištenju toplinske
energije, kao zamjeni za korištenje vrjednijih
energenata (električna energija, plin, naftni
derivati), što se ne koristi dovoljno.
Utjecaj
korištenja energije na zagrijavanje Zemlje
Nesreće koje su se dogodile u nuklearnim
elektranama u bivšem SSSR-u i SAD izazvale su
krizu u razvoju i povećavanju udjela nuklearne
tehnologije u proizvodnji električne energije.
Kako bi se ponovno oživjelo intenzivnije
korištenje nuklearne energije u svijetu njeni
zagovornici su uzbudili svijet sa zagrijavanjem
atmosfere izazvanim emisijom ugljičnog dioksida
u spaljivanju fosilnih energenata koji su im
konkurencija u proizvodnji struje. Zbog
učestalih klimatskih promjena (uvijek je klima u
svijetu varirala) moćne interesne grupe su te
promijene pripisale korištenju fosilnih
energenata, iako je kvantificiranje utjecaja
čovjekovih aktivnosti na te promijene vrlo
upitno. U svijetu održavaju masovne skupove –
prave hapeninge (u Kyotou je bilo više od 100
tisuća „zabrinutih“ za svijet) na kojima
raspravljaju o ograničenjima emisija CO2, a ne
brine ih što su u dolasku na te skupove
potrošili energije i izazvali oslobađanje CO2
veće nego stanovnici u pojedinim zemljama za
cjelokupnog svog života. Uspostavilo se niz
ograničenja u emisiji CO2 koja mnoge zemlje s
pravom ne prihvaćaju jer im ograničavaju
razvitak, a u pozadini su velike igre i interesi
pojedinih zemalja. Kad bi se i sve zemlje i
držale tih ograničenja, svejedno se kontinuirano
povećava korištenje fosilnih goriva i emisija
CO2 u svijetu. S obzirom na potrošnju energije
u Hrvatskoj koja je danas na razini Engleske u
drugoj polovici 19. stoljeća i veličinu Hrvatske
u odnosu na svijet sve ovo kod nas nije vrijedno
spomena. Ipak oni koje zanima tema
Energija i zagrijavanje Zemlje, mogu
pročitati tekstove objavljene u časopisima
EGE1998
(161 PDF)
i NAFTA2001
(362 kb PDF) (SRA Seattle 2001).
Znanost
i energetika
Korištenje znanja, znanosti i struke u
rješavanju problema energetike u Hrvatskoj je
svedeno na nisku razinu, kao i u većini područja
važnih za život ljudi. Posljedice toga su ove
koje imamo, a očituju se u prekomjernim cijenama
energenata. Koga zanima o tome može pročitati u:
HAZU
i konj .
Godinama u Hrvatskoj u energetici nema promjena
na bolje, a porast cijena je samo rezultat
opisanog. Ima rješenja za izlazak iz ovog
stanja, ali to političare opsjednute ulaskom u
EU ne zanima.
Bilješka o autoru
