From: JURIS PROTECTA [mailto:info@jurpro.hr]
Sent: Tuesday, April 19, 2005 1:57 AM
To: Undisclosed-Recipient:;
Subject: Ugovor s Deutsche Telekom

 Poštovani,

u prilogu Vam dostavljamo pravomoćnu presudu Upravnog suda RH od 3. ožujka 2005. god. kojom se odbija naš tužbeni zahtjev za ostvarenje prava na pristup informacijama. Ova presuda je najbolji dokaz o raskoraku zakonskih odredbi i njihove primjene od strane sudova u RH.

 Netočne su slijedeće tvrdnje u Presudi:

 1) Kupoprodajni ugovor proizvodi učinak samo između stranaka.

Nije valjda sporno da je spornim ugovorom osiguran višegodišnji monopol Deutsche Telekomu, a džepovi građana RH olakšani za nekoliko milijardi Eura. Tim Ugovorom su povrijeđena prava građana na razumne cijene telekomunikacijskih usluga i prije svega pravo na slobodu tržišnog natjecanja gospodarskih subjekata u RH.

 2) Informacija proglašena državnom, vojnom, službenom, profesionalnom ili poslovnom tajnom.

Sud niti ne navodi koji zakon regulira poslovnu tajnu zaključenje spornog ugovora sa Deutsche Telekomom, jer takva zakonska odredba jednostavno ne postoji.

 3) Vlada RH nije nastupila kao tijelo javne vlasti.

Tvrdnja Suda je irelevantna, jer nigdje u Zakonu o pravu na pristup informacijama ne stoji da se pristup informacijama odnosi na predmete iz sfere "tijela javne vlasti". Citirani čl. 3. st.1. točka 2 navedenog Zakona definira samo tijela javne vlasti u koje nesporno spada i Vlada RH. Štoviše čl. 1. citiranog Zakona regulira pravo na pristup svim informacijama koje javno tijelo posjeduje, raspolaže ili nadzire.

 Priložena presuda Upravnog suda RH od 3. ožujka 2005. je samo još jedan od dokaza da postoji značajan raskorak između važećih zakona i njihove primjene u RH, a naročito ako se radi o politički relevantnim predmetima, što je zasigurno slučaj sklapanja štetnog ugovora koji je Vlada RH sklopila sa Deutsche Telekomom. Pravosuđe u RH u ovom predmetu nije potvrdilo potrebnu nezavisnost i nepristranost, pa se RH još uvijek ne može svrstati u red pravnih država. 

 S poštovanjem

JURIS PROTECTA

udruga za unaprjeđenje pravosuđa u RH
Zlatko Zeljko, predsjednik
tel. 01-3091 108
fax 01-3096 199
e-Mail: info@jurpro.hr
www.jurpro.hr

 

- - - - - - - - - - - - - - - -  - - - - -

Broj: Us-10606/2004-8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

PRESUDA 

      Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Bože Gagre kao predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Sanje Štefan kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Eveline Čolović Tomić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja "JURIS PROTECT A" - Udruge za unapređenje pravosuđa u Republici Hrvatskoj, protiv rješenja tužene Vlade Republike Hrvatske, klasa: 022-03/04-04/01, ur. broj: 5030109-04-45 od 23. prosinca 2004. godine, radi odbijanja zahtjeva za pristup informaciji, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2005.

 

pr e s u d i o je

 Tužba se odbija.

Obrazloženje

       Tužitelj je dana 27. prosinca 2004. godine podnio tužbu sukladno članku 26. Zakona o upravnim sporovima, zbog nedonošenja odluke po njegovom zahtjevu za pristup informaciji uvidom u ugovor sklopljen između Republike Hrvatske i Deutsche Telekoma AG o prodaji udjela u Hrvatskom telekomu d.d.

       U međuvremenu je, nakon predaje tužbe, tužitelju dostavljeno rješenje Vlade Republike Hrvatske od 23. prosinca 2004. godine, kojim se odbija njegov zahtjev za davanje na uvid kupoprodajnog ugovora sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Deutsche Telekoma o prodaji poslovnih udjela u Hrvatskome telekomu.

       U tužbi protiv osporenog rješenja tužitelj ističe da isto rješenje ne udovoljava zakonskim pretpostavkama članka 8. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama na koji se tuženo tijelo poziva. Tužitelj osporava da su traženi dokumenti označeni kao "poslovna tajna" ili "povjerljivo". Ako i jesu, takve oznake ugovornih strana ni na koji način se ne mogu podvesti pod činjenično stanje koje zahtjeva članak 8. stavak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga je tužba utemeljena i tužitelj ostaje kod tužbenog zahtjeva u cijelosti.

        Tuženo tijelo u opširnom odgovoru na tužbu u bitnom ističe da uvid u zatraženi kupoprodajni ugovor nije moguć s obzirom na činjenicu da je označen odgovarajućom vrstom tajnosti (poslovna tajna) i stupnjem tajnosti (povjerljivo), čime su se stekli zakonski uvjeti za uskraćivanje prava na pristup informaciji pozivom na odredbu članka 8. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Pojam poslove tajne utvrđen je odredbom članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka ("Narodne novine", broj 108/96), prema kojoj poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji, uz ostalo, predstavljaju podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Budući da svi kupoprodajni ugovori sklopljeni 17. listopada 2001. godine, u sklopu II. faze privatizacije trgovačkog društva HT-Hrvatske telekomunikacije d.d., po svojoj pravnoj naravi predstavljaju višestrane akte sklopljene između triju ugovornih strana, i to Vlade Republike Hrvatske, HT -Hrvatskih telekomunikacija d.d. i Deutsche Telekoma AG, ti se ugovori mogu i objavljivati samo uz pristanak svih ugovornih strana, a ugovorne ih strane imaju pravo proglasiti, odnosno označiti poslovnom tajnom, u skladu s odredbom navedenog članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka. Štoviše, okvirni ugovor, koji predstavlja okvirni dokument na temelju kojega je provedena II. faza privatizacije HT-a d.d. i kupoprodaja poslovnih udjela, sadrži izričitu odredbu o tajnosti (članak 12.6. Ugovora), koja u prijevodu glasi da ugovorne strane moraju držati tajnim i ne smiju priopćiti bilo kojoj trećoj strani uvjete ovoga Ugovora, osim ako ih na to obveže zakon, regulatorno tijelo koje ima odgovarajuću nadležnost ili na temelju naloga nadležnog suda. S obzirom na navedeno tuženo tijelo predlaže Sudu da tužbu tužitelja odbije kao neosnovanu.

 Tužba nije osnovana.

        Sud prihvaća stajalište tuženog tijela izloženo u obrazloženju osporenog rješenja i nalazi da to tijelo nije povrijedilo zakon tužitelju na štetu kada je odbilo njegov zahtjev za uvid u kupoprodajni ugovor sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Deutsche Telekoma AG o prodaji poslovnih udjela u trgovačkom društvu HT - Hrvatske telekomunikacije d.d.

        Ovo iz razloga jer je kupoprodajni ugovor po svojoj pravnoj prirodi obvezno pravnog karaktera, te isti proizvodi pravni učinak samo između stranaka koje su ga svojom voljom i sklopile i koje su obvezne pridržavati se njegovog sadržaja. U konkretnom slučaju iz sadržaja kupoprodajnog ugovora, čiji uvid tužitelj traži, proizlazi da je upravo voljom njegovih stranaka, pored ostalog, ugovoreno da se trećim osobama ne mogu priopćavati uvjeti iz tog ugovora, koji je ujedno označen poslovnom tajnom.

 Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, bilo je mjesta primjeni odredbe članka 8.

stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj 172/03), kojom je propisano da će tijela javne vlasti uskratiti pravo na pristup informaciji ako je informacija zakonom ili na osnovi kriterija utvrđenih zakonom proglašena državnom, vojnom, službenom, profesionalnom ili poslovnom tajnom ili ako je zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

       Ovo ne samo iz razloga koje navodi tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja, već i zato što u konkretnom slučaju tuženo tijelo nije niti nastupalo kao tijelo javne vlasti, kakvo ima u vidu odredba članka 3. stavka 1. točka 2. citiranog Zakona, nego kao stranka koja je predmetni pravni posao sklopila temeljem vlasničkih prava na određenoj stvari, dakle koja se prema drugim stranama u tom poslu nije odnosila kao vlast, već kao ravnopravna stranka.

 

      Iz rečenog proizlazi da informacija, pristup kojoj je tužitelju uskraćen, nije nastala kao posljedica obnašanja javne vlasti, niti je Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju postupala kao tijelo javne vlasti, već s osnova vlasničkih prava kojima je disponirala u predmetnom pravnom poslu po načelu stranačke ravnopravnosti, iz kojeg razloga je vezana sadržajem sklopljenog ugovora i obvezama koje je njime preuzela na isti način kao i druge dvije strane u tom pravnom poslu.

       Kraj takvog stanja stvari, tuženo tijelo je osnovano tužitelju uskratilo pravo na uvid u predmetni kupoprodajni ugovor, iz kojeg razloga Sud osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

       Trebalo je stoga, temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 3. ožujka 2005.

Zapisničarka:                                                                                                     Predsjednik vijeća:

Evelina Čolović Tomić, v. r.                                                                               Božo Gagro, v.r.

 

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. "JURIS PROTECTA" Udruga za unapređenje pravosuđa u Republici Hrvatskoj, Zagreb, Metalčeva 3

2. Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Blaženka Glavaš