Privatizacija

Sukobljavanje privatnoga i zajedničkoga

Glas Koncila
http://www.gkonline.info/rubrike_komentar.html?news_ID=678

Čitavo razdoblje svoje samostalnosti Hrvatska je poprište beskrupuloznog, žestokog i upornog sukobljavanja osobnih i grupnih privatnih interesa i općenarodnih ili općedruštvenih interesa, tj. općega dobra. To sukobljavanje događa se na svim područjima društvenoga života i djelovanja: kako u politici i gospodarstvu, tako i u kulturi i zdravstvu. U suvremenim društvima s tržišnom privredom neizbježno je da se događa stanovito sukobljavanje privatnog interesa i interesa općega dobra, no u zemljama sa stabilnom i provjerenom demokracijom postoje i jasno određeni limiti preko kojih privatni interes ne može ići na štetu općega dobra. U Hrvatskoj očito, a zacijelo i u drugim tranzicijskim zemljama, veliku poteškoću stvara bilo izostanak zakonske regulative bilo presporo definiranje tih limita, a također - što je još tragičnije - nedostatak volje da se ti limiti definiraju ili pak, ako su definirani, da se striktno provode.

Predstavnici nove vlasti naprimjer javno ističu da državni proračun godišnje gubi čak 9 milijardi kuna zbog tzv. sive ekonomije, odnosno poslovanja na koje se na plaća porez, te da će to ispraviti i na taj način doći do važnih novčanih sredstava. S moralnog stajališta sasvim je jasno da pozitivne zakone, koji nisu nemoralni, treba poštivati, pa to važi i za zakonske porezne odredbe. Također sa stajališta zauzimanja za opće dobro hrvatske nacije i za promicanje općega dobra odnosno hrvatskih nacionalnih interesa posve je jasno da u »zajedničku blagajnu«, tj. državni proračun treba dati sve što mu po zakonu pripada. Ne može se govoriti ni o rodoljublju ili domoljublju ikojeg građanina a da ne bi uvažavao ta zakonita potraživanja za »zajedničku blagajnu«. Budući da od sukobljavanja privatnog interesa i općega dobra nisu po sebi lišeni ni sami nositelji vlasti, koji su ovlašteni koristiti ta zajednička sredstva, izuzetno je velika njihova moralna i zakonska odgovornost da ta sredstva koriste za opće dobro a ne za privatne interese. Kao što objektivno ima poteškoća na razini tzv. običnih građana koji i pri malim poslovima katkad žele izbjeći plaćanje i poreza, tako ima i ozbiljnih poteškoća na razini odgovornih kojima službeni položaj u državnoj hijerarhiji katkad predstavlja veliku napast za vještu zloporabu ili za podlijeganje suptilnoj korupciji, koja ne ostavlja vidljivih ili dokazivih tragova. Pravi lijek za odupiranje tim ozbiljnim napastima na svim razinama je obnova zrele etičnosti odnosno poštenja, a u tome bi na osobit način trebali prednjačiti svi oni koji se smatraju i deklariraju kao katolički vjernici. Možda bi ovogodišnja korizma, kao vrijeme obraćenja, trebala na poseban način poslužiti svim vjernicima, pa i onima u strukturama državnih vlasti, baš za obnovu i učvršćivanje poštenja i etičnoga poslovanja.

Jedan od očitih sukoba privatnog interesa i općega dobra očitovao se ovih dana objavljivanjem nalaza osječkoga Laboratorija za molekularnu dijagnostiku koji je objelodanio svoje otkriće o genetski modificiranim (GM) proizvodima koji su se našli na hrvatskom tržištu. Interes uvoznika takvih proizvoda (bez obzira bio to pojedinac ili skupina) da na takvim proizvodima zaradi tako je snažan da je bio spreman ne samo prekršiti pozitivne hrvatske propise nego i prevariti i one potrošače koji ih, kad bi znali da se radi o GM-proizvodima, nikada ne bi kupili. Beskrupuloznost takvih uvoznika, zacijelo u sprezi s nekima dovoljno moćnim u strukturama državne vlasti, ide tako daleko da oni ništa ne mare što svojim uvozom prehrambenih proizvoda i nelojalnom konkurencijom izravno sprečavaju domaću proizvodnju i upropaštavaju i onako ugrožena hrvatska sela i poljoprivrednike. Državna vlast prva je pozvana štititi opće dobro i na tom području te je izravno odgovorna za umiranje hrvatskoga sela, što nužno nosi sa sobom i poznate demografske deficite. Hrvatska državna vlast doista je pozvana maksimalno, čak na nacionalnoj razini, zaštititi hrvatsko relativno ekološki čisto tlo od GM-sjemena, te unaprijediti proizvodnju stvarno ekološki zdrave i čiste hrane za koju će sigurno interes rasti i izvan hrvatskih državnih granica. Tragično je što se o hrvatskoj ekološkoj proizvodnji hrane govori samo u vrijeme predizbornih kampanja. Trebalo bi stoga, dok državne vlasti u Zagrebu, čini se, oklijevaju, pozdraviti županije koje su proglasile svoja područja ili pokrenule inicijativu za proglašenje svojih područja zonama zaštićenima od GM-proizvodnje.

Na vrlo zabrinjavajući sukob privatnog i općeg interesa upozorila je »Slobodna Dalmacija« od 20. veljače tekstom koji je na str. 1 najavljen naslovom: »Prodaje se 1185 otočića u Jadranu.« List izvješćuje da je nedavno prodan otočić Smokvica kraj Primoštena, a uskoro bi, piše list, nove vlasnike mogao dobiti i »otočić pored Hvara u sklopu velike otočne skupine koji je izuzet iz Nacionalnoga parka Pakleni otoci«. List izvješćuje da je u tijeku prodaja još jednog otočića između Pašmana i Nacionalnoga parka Kornati površine 36.000 četvornih metara, odnosno u skoroj budućnosti na stotine otočića, te da se sve te kupoprodaje obavljaju obavijene gustim velom tajne. Spomenute i još druge otoke, kako piše »Slobodna Dalmacija«, prodaju privatnici koji su vlasnici parcela ili čitavih otoka, a velika je tajna tko su kupci. Ako ti privatnici nisu svjesni što takvom prodajom čine općemu dobru hrvatske nacije, onda je na vlastima velika odgovornost da navrijeme spriječe nenadoknadivu štetu. Naime, te otoke nitko ne kupuje da bi na njima njegovao poljoprivrednu kulturu, nego da bi na njima gradio vile ili apartmane te tako privatizirao i hrvatsko pomorsko dobro. Ako lokalne vlasti Generalnim urbanističkim planovima nisu sposobne spriječiti devastaciju prirode, onda je na hitnom potezu državna vlast u Zagrebu.

2004-02-29